Prije 20 godina Pluton je prestao biti planeta, evo zašto mu taj status još nije vraćen

Dvadeset godina prošlo je otkako je Međunarodna astronomska unija (IAU) usvojila zvaničnu definiciju planete i Pluton svrstala među patuljaste planete. Odluka donesena 24. augusta 2006. godine i dalje izaziva rasprave, a zahtjevi da se Plutonu vrati nekadašnji status nisu nestali.

Posljednjih godina internetskim peticijama i porukama na društvenim mrežama pridružili su se pojedini američki zakonodavci, ali i čelnici NASA-e. Ipak, malo je znakova da su astronomi tokom protekle dvije decenije značajnije promijenili stav.

Da bi se razumjelo zbog čega je povratak Plutona među planete malo vjerovatan, potrebno je vratiti se razlozima zbog kojih je odluka uopće donesena.

Zašto je Pluton izgubio status planete

Otkrivanje sve većeg broja objekata u vanjskim dijelovima Sunčevog sistema, od kojih su neki po veličini slični Plutonu, otvorilo je pitanje šta se tačno može nazvati planetom, prenosi IFLScience.

Međunarodna astronomska unija zadužena je, između ostalog, za definiranje osnovnih astronomskih i fizičkih konstanti, imenovanje novih nebeskih tijela poput asteroida, kao i značajnih obilježja na već poznatim objektima.

Zbog toga je pitanje Plutonovog statusa završilo pred Generalnom skupštinom IAU-a u Pragu.

Usvojena definicija postavila je tri uslova koje neko nebesko tijelo mora ispuniti da bi se smatralo planetom. Mora kružiti oko Sunca, imati dovoljnu masu da ga vlastita gravitacija oblikuje u približno okrugao oblik te mora "očistiti" područje oko svoje orbite.

Pluton ne ispunjava treći uslov. Jedan od razloga je njegova relativno mala masa, a drugi činjenica da je na velikoj udaljenosti od Sunca znatno teže gravitacijski dominirati prostorom oko vlastite orbite.

Na istom sastanku dodatno je odlučeno da se Pluton smatra "patuljastom planetom" i prototipom nove kategorije transneptunskih objekata. U istu kategoriju svrstani su i Ceres i Eris.

Odluka je donesena velikom većinom glasova, iako njeni protivnici već godinama ukazuju na činjenicu da je glasanje održano posljednjeg dana konferencije, kada je dio astronoma već napustio skup.

Pojedini kritičari problematizirali su i činjenicu da je odluka donesena izvan Sjedinjenih Američkih Država, gdje je Pluton otkriven. Ipak, tokom narednih 20 godina nije pokrenut uspješan postupak kojim bi se odluka preispitala.

Problem je počeo novim otkrićima

Sunčev sistem sadrži ogroman broj asteroida, objekata Kuiperovog pojasa i drugih tijela, zbog čega ih nije moguće sve uključiti u jednostavne prikaze planeta niti njihova imena učiti kao dio osnovnog popisa planeta.

Astronomi su još početkom 19. stoljeća odlučili da Ceres neće ostati klasificiran kao planeta, čime je već tada pokazano da broj planeta ne može neograničeno rasti sa svakim novim otkrićem.

Jedno od mogućih rješenja 2006. godine bilo bi proglasiti planetom svaki objekt koji direktno kruži oko Sunca i ima prečnik veći od približno 2.350 kilometara.

Takvo pravilo bi, međutim, vjerovatno bilo samo privremeno.

U Kuiperovom pojasu i još udaljenijim dijelovima Sunčevog sistema očekuje se otkrivanje novih objekata, a Eris je već pokazao koliko je teško odrediti jasnu granicu. Eris ima veću masu od Plutona, a prilikom njegovog otkrića smatralo se i da je nešto veći.

Naknadna mjerenja pokazala su da je njegov prečnik manji nego što se prvobitno mislilo, ali pitanje klasifikacije time nije nestalo.

Astronom Michael Brown, jedan od otkrivača Erisa, zbog svoje uloge u događajima koji su doveli do promjene Plutonovog statusa na društvenim mrežama koristi naziv "plutokiller".

Postojale su i druge mogućnosti

Tokom rasprava predlagane su brojne druge definicije planete, ali bi prema većini njih Pluton također izgubio dotadašnji status.

Jedna mogućnost bila je napraviti izuzetak na osnovu historije. Pluton je mogao zadržati status planete zato što se tako nazivao decenijama, dok bi za buduća otkrića važili novi kriteriji.

Problem takvog pristupa bio bi u tome što bi Pluton bio jedini izuzetak samo zato što su prve procjene njegove veličine bile znatno veće od stvarnih.

Takav sistem dodatno bi se zakomplikovao prilikom klasifikacije planeta izvan Sunčevog sistema.

Druga mogućnost bila bi izbacivanje zahtjeva prema kojem planeta mora očistiti područje oko svoje orbite.

Takva definicija vratila bi Pluton među planete, ali bi istovremeno status planeta dobili Ceres i Eris.

U tu grupu ušao bi i Haron, najveći Plutonov pratilac, pa bi sistem Pluton-Haron mogao biti označen kao dvostruki planetarni sistem.

Prema takvoj definiciji bilo bi dovoljno da neko tijelo direktno kruži oko Sunca i ima dovoljno snažnu gravitaciju da poprimi približno sferni oblik.

Broj planeta mogao bi naglo porasti

Problem je što je još 2006. godine bilo desetak udaljenih objekata za koje se nije sa sigurnošću moglo utvrditi jesu li dovoljno masivni i kakav tačno oblik imaju. Danas je broj takvih poznatih objekata još veći.

Izbacivanje kriterija o čišćenju orbite zato bi moglo dovesti do velikog i stalno rastućeg broja mogućih planeta.

Dio astronoma mogao bi prihvatiti takav sistem, ali za promjenu bi bilo potrebno usvojiti novu definiciju koja bi istovremeno uključila Pluton i bila primjenjiva na ostale objekte.

Pokušaji da se Pluton vrati među planete samo zbog njegove historijske popularnosti ili mjesta na kojem je otkriven teško mogu riješiti osnovni problem klasifikacije.

U izvornom tekstu navodi se i da politički pritisak te uključivanje osoba čiji se odnos prema naučnim programima osporava mogu dodatno učvrstiti protivljenje dijela astronomske zajednice.

Ako bi Pluton jednog dana ponovo trebao postati planeta, za to bi, prema iznesenoj argumentaciji, bila potrebna nova definicija planete koja bi ga uključila, ali istovremeno ostala dovoljno jasna i dosljedna za klasifikaciju drugih svjetova u Sunčevom sistemu i izvan njega.