Pokriva dvije trećine planete, a vidjeli smo tek 0,001 posto dubokog okeana

Područja mora dublja od 200 metara prekrivaju 66 posto Zemljine površine, ali ostaju najmanje istražen i shvaćen dio naše planete. Prema novom istraživanju objavljenom u časopisu Science Advances, ljudi nikada nisu neposredno posmatrali čak 99,999 posto dubokog okeana, iako je on važan za brojne prirodne procese.

Naučnici su do te procjene došli analizirajući 43.681 zabilježenu podvodnu ekspediciju koju je provelo 14 država. Istraživanja su obuhvatila 120 isključivih ekonomskih zona i otvoreno more, ali ukupna površina vizuelno zabilježenog dna ostala je izuzetno mala. Prema dostupnim podacima, iznosi između 2.130 i 3.823 kvadratna kilometra. To je najviše oko 0,001 posto okeanskog dna, odnosno površina tek nešto veća od američke savezne države Rhode Island ili približno desetina Belgije. Pritom istraženi dijelovi nisu ravnomjerno raspoređeni, zbog čega ni postojeća zapažanja ne daju reprezentativnu sliku dubokog okeana.

Mogao bi promijeniti svijetNobelovac razvio tehnologiju koja zrak pretvara u vodu, evo kako funkcioniše

Pet država zaslužno za gotovo sva istraživanja

Većina ekspedicija provedena je u isključivim ekonomskim zonama, unutar približno 370 kilometara od Sjedinjenih Američkih Država, Japana i Novog Zelanda. Te tri države, zajedno s Francuskom i Njemačkom, odgovorne su za više od 97 posto istraživanja obuhvaćenih analizom, prenosi IFLScience.

„Ovako mali i neravnomjerno zastupljen uzorak predstavlja problem kada pokušavamo opisati, razumjeti i upravljati globalnim okeanom“, naveli su autori rada. Karta koncentracije zarona u Sjevernoj Americi, koju je prikazala organizacija Ocean Discovery League, dodatno ilustrira njihovu geografsku raspodjelu. Samo dio tih zarona dosegao je morsko dno.

Mapiranje napreduje, ali neposredno posmatranje ostaje rijetkost

Veliki dijelovi okeana još nisu ni mapirani, zbog čega postoje projekti poput Seabed 2030, čiji je cilj izraditi kartu cjelokupnog okeanskog dna. Dosad je mapirano nešto više od četvrtine njegove površine. Iako je udio i dalje mali, predstavlja značajan napredak u odnosu na 2017. godinu, kada je iznosio šest posto.

Mapiranje dna i njegovo neposredno vizuelno posmatranje, međutim, nisu isto. Nova analiza pokazuje koliko je malo područje koje je zaista snimljeno tokom podvodnih ekspedicija, čak i uz napredak u izradi karata. Za potpuniji uvid u duboki okean bio bi potreban znatno veći istraživački napor.

Prema proračunu predstavljenom u radu, pri sadašnjem tempu novih posmatranja od oko tri kvadratna kilometra godišnje, čak bi i hiljadu istraživačkih platformi koje bi pojedinačno radile tom brzinom trebalo više od 100.000 godina da vizuelno obuhvate cijelo dno. Autori zato smatraju da postojeći pristup nije dovoljan.

„Ove procjene pokazuju da nam je potrebna temeljna promjena načina na koji istražujemo i proučavamo globalni duboki okean“, poručili su istraživači.

Značaj za klimu, kisik i medicinu

Razumijevanje dubokog okeana važno je za proučavanje klime i proizvodnje kisika na Zemlji. Njegovi organizmi imaju značaj i za medicinu: vrijedne molekule izdvojene iz dubokomorskih bića, poput spužvi, već su korištene u toj oblasti, a očekuje se da bi daljnja istraživanja mogla donijeti nove.

Nedostatak znanja istovremeno otežava zaštitu tog svijeta. Istraživački tim zato izdvaja automatizaciju kao mogući način da se istraživanja prošire, prvenstveno zahvaljujući značajnom smanjenju troškova. Sličan pristup razmatra se i za samo mapiranje morskog dna.

Troškovi prepreka istraživanju

Istraživač Victor Vescovo, koji razvija takve pristupe, ranije je za IFLScience objasnio da mapiranje dna nema veliku neposrednu finansijsku vrijednost, ali da je njegova korist za zajednicu značajna. Među primjerima je naveo sigurniju plovidbu, jer bi brodovi mogli izbjeći podmorske planine i plićake za koje se sada ne zna.

Mapiranje područja plime i oseke te okeanskih struja također može pomoći klimatskom modeliranju. Vescovo je naglasio da je za takva opća dobra teško osigurati finansiranje, ali da bi smanjenje troškova moglo učiniti istraživanje dostupnijim. Upravo u jeftinijim metodama i automatizaciji autori studije vide mogućnost da se promijeni sadašnji tempo upoznavanja dubokog okeana.