Ono što su astronauti donijeli s Mjeseca prije 57 godina i danas iznenađuje naučnike

Na današnji dan prije 57 godina, 20. jula 1969. godine, misija Apollo 11 ostvarila je prvo spuštanje ljudi na površinu Mjeseca, čime je započelo novo poglavlje u proučavanju Zemljinog prirodnog satelita. Iako se taj historijski događaj najčešće povezuje s američkom zastavom, tragovima astronautskih čizama i drugim simbolima misije, jednako važan dio naslijeđa čine uzorci stijena i prašine doneseni na Zemlju.

Tokom šest uspješnih misija programa Apollo, između 1969. i 1972. godine, astronauti su na Zemlju dopremili ukupno 382 kilograma mjesečevog kamenja i prašine. Ti uzorci omogućili su naučnicima da odgovore na pitanja koja su decenijama izazivala rasprave te otvorili potpuno nova područja istraživanja. Više od pola stoljeća kasnije, isti materijali i dalje donose nova saznanja.

Geolog David Kring iz Lunar and Planetary Institutea rekao je za ScienceAlert da prije misije Apollo 11 među naučnicima nije postojao jedinstven stav o nastanku i geološkoj evoluciji Mjeseca.

- Umjesto da budemo sigurni u bilo šta, naučnici su raspravljali o različitim mogućnostima porijekla i geološke evolucije Mjeseca prije misije Apollo 11 - kazao je Kring.

Među tadašnjim teorijama bile su pretpostavke da je Mjesec gotovo nepromijenjeno tijelo iz ranog Sunčevog sistema, da su njegovi krateri nastali vulkanskom aktivnošću ili udarima nebeskih tijela, kao i pitanje da li je njegova geološka aktivnost davno završila ili je još uvijek trajala, prenosi Science Alert.

Uzorci doneseni tokom Apollo misija dali su odgovore na ta pitanja. Pokazali su da je Mjesec nekada imao globalni okean rastopljene magme, potvrdili da su udari nebeskih tijela glavni uzrok nastanka kratera te pomogli da se njegova starost procijeni na oko 4,5 milijardi godina.

Kring ističe da se za mjesečeve uzorke često kaže da su "poklon koji ne prestaje davati".

Temelj za teoriju o nastanku Mjeseca

Analiza uzoraka doprinijela je i razvoju hipoteze o gigantskom sudaru, koja se danas smatra vodećim objašnjenjem nastanka Mjeseca. Prema toj teoriji, Mjesec nije nastao kao zasebno nebesko tijelo, nego od materijala izbačenog nakon ogromnog sudara mlade Zemlje s drugim planetarnim tijelom.

Takvo objašnjenje promijenilo je način na koji naučnici posmatraju odnos Zemlje i Mjeseca. Mjesec više nije samo prirodni satelit, nego i svojevrsni ostatak najranije historije naše planete.

- Odlazimo na Mjesec kako bismo bolje razumjeli njegovu evoluciju i geološke procese koji ga i danas oblikuju, ali pritom učimo i više o našem vlastitom domu, Zemlji - rekao je Kring.

Za razliku od Zemlje, čiju su površinu tokom milijardi godina izmijenili tektonski procesi, vulkani, voda i vjetar, Mjesec je sačuvao tragove svoje prošlosti. Krateri i tokovi lave ostali su gotovo netaknuti, stvarajući slojevitu arhivu događaja koji sežu milijardama godina unazad.

- U tim uzorcima krije se zaista revolucionarna nauka - istakao je Kring.

Mjesečevo kamenje i tragovi najstarije historije Zemlje

Jedno od najznačajnijih otkrića proizašlih iz proučavanja Apollo uzoraka jeste mogućnost da Mjesec čuva dokaze o intenzivnom bombardovanju asteroidima koje je prije oko četiri milijarde godina pogodilo i Zemlju.

Tu hipotezu razvio sam analizirajući mjesečeve uzorke kako bih odredio razmjere i trajanje bombardovanja koje je prije više milijardi godina preoblikovalo površinu Mjeseca - objasnio je Kring.

Dodao je da su isti udari na Zemlji bili još češći.

- Ti udari isparili su Zemljina mora, čineći površinske uslove nepovoljnim za život. Istovremeno su stvorili ogromne podzemne hidrotermalne sisteme koji su predstavljali idealno okruženje za nastanak i ranu evoluciju života - rekao je.

Hipoteza predstavljena 2000. godine danas je važan dio tumačenja tragova drevnih udara na Zemlji, a ključni dokaz potekao je upravo iz sivog mjesečevog kamenja donesenog tokom Apollo misija.

Kring naglašava da naučnici i dalje dolaze do novih otkrića zahvaljujući razvoju analitičkih metoda.

- Nastavljamo izvlačiti informacije iz Apollo uzoraka jer se analitička tehnologija stalno razvija, a zajedno s njom razvijaju se i naše ideje zasnovane na tim rezultatima. Često se kaže da su mjesečevi uzorci poklon koji ne prestaje davati - rekao je.

Upravo zbog toga naučna zajednica s velikim očekivanjima prati program Artemis, koji bi trebao vratiti ljude na Mjesec nakon više od pola stoljeća.

- Moramo razjasniti neke vrste geoloških procesa uzorcima prikupljenim na drugim dijelovima Mjeseca. Artemis će pružiti tu priliku. Kada proučimo te uzorke, moći ćemo se vratiti Apollo kolekciji i iz nje izvući još više informacija - objasnio je Kring.

Dodao je da je istraživačka nauka često proces koji se odvija u više koraka te da će rezultati misija Artemis dodatno povećati vrijednost uzoraka prikupljenih tokom programa Apollo.

Iako se naslijeđe Apollo programa najčešće povezuje s prvim ljudskim koracima na Mjesecu, zastavom i historijskim snimcima, Kring smatra da je njegovo najveće dostignuće upravo nekoliko stotina kilograma sivog kamenja iz kojih naučnici i danas otkrivaju nove podatke o Mjesecu, Zemlji i nastanku života.

- Apollo je inspirisao mnoge da postanu naučnici i inženjeri. Kada držim javna predavanja, ljudi mi prilaze i govore da ih je Apollo inspirisao da slijede svoje snove. To sam čuo od neuroznaučnika, vodoinstalatera i ljudi iz brojnih drugih profesija. Nadam se da će Artemis inspirisati novu generaciju - zaključio je Kring.