Performans "Ima li poezije nakon...?" otvorio važna pitanja o jeziku poslije tragedije

U Internacionalnom centru igre, kulture, umjetnosti i mladih Novo Sarajevo (ICIKUM) u Sarajevu sinoć je u amfiteatru ispred Centra upriličen performans „Ima li poezije nakon...?“, inspirisan poznatom mišlju njemačkog filozofa Theodora W. Adorna da je „pisati poeziju nakon Aušvica barbarski“.

Performans su potpisali režiser Luka Vlaho i dramaturginja Nedžma Čizmo, dok su poeziju interpretirali Mona Muratović i Emir Fejzić. Muzička pratnja na flauti je Ana Tica, dok kostim potpisuje Irma Saje.

Polazeći od ovog paradoksa, autorski tim kroz predstavu istraživao je šta se događa s poezijom, ali i sa samim jezikom nakon velikih historijskih tragedija. Publika je pratila scensko promišljanje pitanja kako govoriti nakon katastrofe, kako pisati nakon nasilja i može li poezija pronaći odgovor na tragedije savremenog svijeta.

Performans je pratio razvoj bosanskohercegovačke poezije od epitafa sa stećaka i usmene tradicije, preko stvaralaštva velikih pjesnika poput Safvet-bega Bašagića, Muse Ćazima Ćatića, Alekse Šantića, Maka Dizdara, Skendera Kulenovića, Izeta Sarajlića i Abdulaha Sidrana, pa sve do savremenih autora i autorica.

Pred publikom se odvijalo svojevrsno „suđenje poeziji“, u kojem je dvoje glumaca preuzimalo uloge sudaca, tužilaca, branilaca i svjedoka, preispitujući šta je kroz historiju proglašavano vrijednim pamćenja, a šta „barbarskim“.

Predstava se dotakla i najtežih tema današnjice – genocida u Srebrenici, opsade Sarajeva, poplava u Jablanici, femicida i ratnih stradanja u Gazi, postavljajući pitanje posjedujemo li još uvijek potrebu i sposobnost da tragediju pretvorimo u jezik.

Performans „Ima li poezije nakon...?“ izveden je u amfiteatru ispred ICIKUM-a pred brojnom publikom, u okviru programa „Kvart stih“, uz podršku Turističke zajednice Kantona Sarajevo.