Ovo su najbolji debitantski hip-hop albumi koji su postali apsolutni klasici

Debitantski album u hip-hopu često predstavlja mnogo više od prvog velikog predstavljanja izvođača. To je trenutak u kojem reper prvi put na jednom mjestu mora pokazati vlastiti identitet, način pisanja, flow i pogled na svijet, ali i dokazati da može iznijeti cijeli album. Neki od najpoznatijih izvođača upravo su prvim izdanjem postavili standard koji ih je pratio tokom ostatka karijere.

Historija žanra obiluje debijima koji nisu samo najavili velike karijere nego su pomjerali granice samog hip-hopa. Od minimalističkih beatova sredinom osamdesetih, preko gangsta rapa i uspona različitih scena tokom devedesetih, do komercijalne dominacije početkom novog milenija, ovi albumi pokazali su koliko snažan može biti prvi korak.

LL Cool J – Radio (1985)

Rick Rubin je godinu prije rada s Beastie Boysima i produkcije albuma thrash metal velikana Slayera svoje minimalističke 808 beatove stavio u službu 17-godišnjeg Jamesa Todda Smitha, poznatog kao LL Cool J.

Radio je hip-hop sveden na osnovu – beatove i rime. Nema disco ili heavy metal semplova, već dominiraju snažni bubnjevi. U vrijeme kada je cjelovečernji hip-hop album još bio relativno nova pojava, LL Cool J i Rubin ponudili su 11 direktnih pjesama, uz samopouzdanje izvođača koje je nadilazilo njegove godine.

Beastie Boys – Licensed to Ill (1986)

Beastie Boys napravili su neuobičajen put od hardcore benda prema rapu, a njihova sklonost gitarama ostala je snažno prisutna na debiju koji je producirao Rick Rubin.

Licensed to Ill referirao se na Motörhead, uključivao gitaru Kerryja Kinga iz Slayera i kombinovao hip-hop s punkerskom energijom i humorom. Ad-Rock, MCA i Mike D kasnije su se distancirali od nezrelosti i usputnog seksizma albuma, ali njegova hedonistička energija ostala je jedno od njegovih ključnih obilježja.

Eric B. & Rakim – Paid in Full (1987)

Minimalizam albuma Paid in Full dijelom je proizašao iz ograničenih resursa. Album je nastajao u studiju Marleyja Marla, a Eric B. i Rakim radili su smjene od 48 sati i snimali pjesme iz prvog pokušaja kako ne bi prekoračili budžet.

Rakim je svojim baritonom, unutrašnjim rimama i lirskim pristupom promijenio standard za MC-jeve. Album je ostao važna referenca za Nasa, Biggieja, Snoopa i generacije repera poslije njih.

N.W.A. – Straight Outta Compton (1988)

Malo je hip-hop albuma izazvalo reakciju kakvu je proizveo Straight Outta Compton. Prikazi uličnog nasilja, nihilizma i seksizma donijeli su albumu kritike, izostanak radijskog emitovanja, pa čak i upozorenje FBI-ja zbog pjesme "Fuck tha Police".

Istovremeno je postao trostruko platinast i doveo gangsta rap pred nacionalnu publiku. Ice Cube, MC Ren, Eazy-E, Dr. Dre, Arabian Prince i DJ Yella svoj su pristup radije nazivali "reality rap".

Snoop Doggy Dogg – Doggystyle (1993)

Nakon što je privukao pažnju uz Dr. Drea na pjesmama "Let Me Ride" i "Nuthin' But a 'G' Thang", Snoop Dogg je tu popularnost pretvorio u odskočnu dasku za vlastiti debi.

Objavljen u novembru 1993. za Death Row Records, Doggystyle nastavio je G-funk zvuk albuma The Chronic, ali u opuštenijem izdanju. "Gin and Juice", "What's My Name?", "Serial Killa", "Lodi Dodi" i "Pump Pump" pokazali su Snoopov karakteristični flow i veliko samopouzdanje već na prvom albumu.

Wu-Tang Clan – Enter the Wu-Tang (36 Chambers) (1993)

Wu-Tang Clan pojavio se kao nešto potpuno drugačije od dominantnih pristupa hip-hopu početkom devedesetih. Njihov debi istovremeno je bio nasilan, hvalisav i prijeteći, ali i komičan, ekscentričan i nepredvidiv.

Devet različitih MC-jeva, uz RZA-inu minimalističku, prljavu i disonantnu produkciju, ponudilo je odgovor Staten Islanda na tada dominantnu scenu Zapadne obale.

Nas – Illmatic (1994)

Illmatic se često izdvaja kao jedan od najpoznatijih debija u historiji hip-hopa. Nas je imao samo 19 godina kada ga je pisao, a album je bio neuobičajeno sažet – devet pjesama i intro.

Umjesto romantiziranja gangsterskog života, ponudio je realistične slike prijatelja koji su mrtvi ili u zatvoru i nesigurnosti vlastite budućnosti. Produkciju su, između ostalih, potpisali Large Professor i Pete Rock, dok su Nasova zapažanja i lirska vještina postali jedna od glavnih odlika albuma.

The Notorious B.I.G. – Ready to Die (1994)

Veliki singlovi "Juicy" i "Big Poppa" mogli bi ostaviti pogrešan utisak o ostatku albuma. Ready to Die mnogo je mračnija priča o životu obilježenom drogom, nasiljem i stalnom opasnošću.

Biggie je imao 21 godinu, ali je zvučao znatno iskusnije. Preko teških basova i hladnih beatova spajao je hvalisanje, seksualne teme i nasilne priče iz svijeta trgovine drogom u Bed-Stuyu, s kojim se prvi put susreo već s 12 godina. U središtu svega bila je njegova sposobnost korištenja jezika.

Jay-Z – Reasonable Doubt (1996)

Prije milijarderskog poslovnog carstva postojao je Shawn Carter, bivši diler iz Brooklyna s mnogo većim ambicijama.

Upravo tu perspektivu donosi Reasonable Doubt. Jay-Z hladnim pristupom pripovijeda vlastitu priču o usponu, dok pjesme poput "D'Evils" i "Dead Presidents II" pokazuju mnogo mračniju stranu njegovog tadašnjeg svijeta. To još nije bio Jay-Z s vrha industrije, nego autsajder koji je imao šta dokazati.

Mos Def – Black on Both Sides (1999)

Nakon saradnje s Talibom Kwelijem u Black Staru, Mos Def, danas poznat kao Yasiin Bey, svojim prvim pravim solo albumom dodatno je podigao ljestvicu.

Na Black on Both Sides govorio je o samom hip-hopu, životu na ulici i brojnim drugim temama, uz rock 'n' roll kao crnačku muziku, cosmic soul, žive instrumente, gudačke aranžmane i produkciju DJ Premiera. Različiti elementi albuma spojeni su u jednu cjelinu.

50 Cent – Get Rich or Die Tryin' (2003)

50 Cent je 2003. debitovao sirovim i agresivnim albumom izgrađenim oko energije autsajdera koji postaje ozbiljna prijetnja konkurenciji.

Uz podršku Dr. Drea i Eminema, Get Rich or Die Tryin' brzo je preuzeo i ulice i top-liste, ali je 50 Centova prisutnost bila ključni element albuma. Izdanje je dostiglo deveterostruki platinasti status.

Kanye West – The College Dropout (2004)

Kanye West debitovao je albumom koji je spojio više njegovih različitih identiteta – talentiranog producenta, izrazito samouvjerenog novog repera, društvenog komentatora, vjernika zainteresiranog i za materijalni uspjeh te čovjeka koji je preživio tešku saobraćajnu nesreću.

Jednu od svojih najpoznatijih pjesama snimio je dok mu je vilica nakon nesreće bila spojena žicom. The College Dropout pokazao je kontradikcije kojima će se West baviti i na kasnijim izdanjima, a u dostavljenom izboru opisan je kao njegovo najbolje djelo.