Od političkog teatra do intimnih i eksperimentalnih formi

“Ono što je zajedničko za sedam predstava predloženih za ovogodišnji takmičarski program i što se izdvaja kao moto jubilarnog izdanja Festivala, motiv je zajednice. Sve predstave u selekciji, u većoj ili manjoj mjeri, propituju šta znači pripadati određenoj zajednici, bilo da se radi o građanskoj, nacionalnoj, vjerskoj, supkulturnoj ili jednoj od brojnih marginaliziranih zajednica u našim suvremenim društvima. Da li individua gubi svoj identitet unutar zajednice ili ga tek u njoj pronalazi? Da li jake individue mijenjaju zajednice kojima pripadaju ili one njih?

Oduprijeti se licemjerju

Da li se može oduprijeti licemjerju koje je prisutno ne samo u nacionalnim i vjerskim već ponekad i u alternativnim, supkulturnim zajednicama? Da li zajednice održavaju status quo? Vode li nužno u nacionalizam i fašizam? Može li moć zajedništva dovesti do pozitivnih društvenih promjena? Odgovori na ova pitanja ovise o temeljima na kojima su pojedine zajednice sazdane, različitim kao što su međusobno različite i ovogodišnje selektirane predstave.”

Tako svoj izbor za netom otvoreni XXV festival bosanskohercegovačke drame što u Zenici, od 14. do 20. IX, okuplja sedam kazališnih kuća iz Srbije i Bosne i Hercegovine, obrazlaže selektor Dario Bevanda. Među njima dominiraju inscenacije originalnih dramskih tekstova, tu su i dokumentarni predlošci, a ukupno je bilo prijavljeno 14 predstava. Odabrano je, dakle, sedam: “Gradonačelnik ili ovo je predstava o Mujagi Komadini” Adnana Lugonića, produkcija Narodno pozorište u Mostaru, režija Dino Mustafić, “Režim iscjeljenja” Tanje Šljivar, Atelje 212 Beograd, režija Đorđe Nešović, “Na slovo F” Lejle Kalamujić, NP Sarajevo, redateljica Iva Milošević, “Gorocvet” Milivoja Mlađenovića, Pozorište “Bora Stanković”, Vranje, režija Ivan Vuković, “Podroom” Armina Behrema, SARTR & Realstage Sarajevo, režija Ajla Bešić, “Za život cijeli” Benjamina Hasića, SARTR, režija Jasenko Pašić i “Tebe ljubi duša moja” autora i redatelja Harisa Pašovića, koprodukcija Kamernog teatra 55, SARTR-a i NP-a, svi iz Sarajeva.

Nedžma Čizmo, dramaturginja u BNP-u Zenica, o ovom izboru zapisuje: “Takmičarski program XXV festivala potvrđuje raznovrsnost savremenog regionalnog teatra i različite načine na koje dramska umjetnost promišlja zajednicu, identitet i pripadanje. Predstave poput ‘Za život cijeli’, ‘Tebe ljubi duša moja’, ‘Podroom’, ‘Na slovo F’, ‘Režim iscjeljenja’, ‘Gorocvet’ i ‘Gradonačelnik ili ovo je predstava o Mujagi Komadini’ otvaraju pitanja kolektiva, marginalizacije, ljubavi, bolesti, ideologije, grada i pripadnosti, kroz poetike koje se kreću od dokumentarnog i političkog teatra do intimnih i eksperimentalnih formi. Posebnu simboličku vrijednost ima i prisustvo mladih autora i novih dramskih glasova, jer upravo u tome Festival od svog osnivanja prepoznaje jednu od svojih najvažnijih misija.”

Mostarsko Narodno pozorište u martu ove godine na scenu postavlja komad Adnana Lugonića “Gradonačelnik ili ovo je predstava o Mujagi Komadini” i s njom otvara XXV festival bh. drame u Zenici. Režiju potpisuje Dino Mustafić -pozorišni je to projekt što se temelji na dobro poznatom i u teatru dosta korištenom modelu da se kroz život i djelovanje pojedinca ocrta šira slika povijesti i događanja u jednoj sredini i jednom vremenu, naravno uz neizbježne poveznice sa dobom u kojem živimo. Kaže redatelj: “Forma predstave kreće se između dokumenta i fikcije, političkog teatra i poetske refleksije. Ne zanima nas iluzija prošlosti, nego njen odjek u sadašnjosti. Ne pitamo kako je bilo, nego koliko smo se udaljili od ideje služenja, a ne vladanja... Ovo je predstava o nama...”

Riječ je o žanru kojeg obično svrstavamo u dokumentarni teatar u kojem je sve historijski utemeljeno, u osnovi je takvog pristupa povijesna građa, izvorni dokumenti doba o kojem se govori, arhivski materijal, ali i dostupne anegdote o ličnostima koje su na pozornici, i to se sve, manje ili više uspješno i pogođeno, preobražava u dramsko tkivo od kojeg se tka predstava. Predstava je igrala i na ovogodišnjim Pozorišnim/kazališnim igrama u Jajcu, gdje je Lugonić nagrađen za najbolji dramski tekst, a Izudin Bajrović za glumu u roli glavnog junaka predstave Mujage Komadine. Uz njega igraju: Saša Oručević, Faris Pinjo, Emir Sejfić, Armin Filipović, Emir Spahić, Jasmin Krpo, Amela Kreso, Dragana Matrak-Bukvić, Emina Topolović i Vedran Vilogorac.

Predstava je, kako je to u razgovorima o njoj u Jajcu naglasio i Nedžad Ibrahimović, izuzetno važna jer ukazuje na neophodnost kulture sjećanja, u čijem je okrilju nedvojbeno nastala, dok joj dramaturg Kemal Bašić zamjera prevagu naracije nad dramskim iskazom, tako da njen istinski domet, sjajni polemički dijalozi što ih piše Lugonić i njima točno i punokrvno ispisuje karaktere svojih likova, ne dolaze do punog izražaja.

Druge festivalske takmičarske večeri nastupio je umjetnički ansambl beogradskog Ateljea 212 sa predstavom “Režim iscjeljenja”, rađenom prema tekstu Tanje Šljivar i u režiji Đorđa Nešovića, dramaturginja je Isidora Milosavljević, praizvedena je koncem oktobra prošle godine. Zenički festival, prije dvije godine, doveo je isti komad, ali u režiji Bojana Đorđeva i produkciji HNK-a iz Varaždina, što je svakako hvalevrijedan potez kako bi se jedno dramsko djelo moglo promatrati iz više vizura, a beogradska inscenacija to i potvrđuje.

Tanja Šljivar ovdje (“Režim iscjeljenja” dio je dramske trilogije započete “Režimom ljubavi” i završnim, još nenapisanim dijelom, “Režim rada”) polazi od nedavne epidemije Covida, na sceni će se pojaviti i sam virus, a u drami, kako to primjećuje Marcus Peter Tesch u programskoj knjižici predstave, “prepliće se ljudska potraga za smislom i potraga za iscjeljenjem tijela u postpandemijskoj distopijskoj budućnosti. U jednom takvom društvu i vjera u zapadnu medicinu i ideja o nepovredivosti i integritetu tijela zaostaci su daleke prošlosti...”

Poligon za istraživanje

Odnosi pacijenta i iscjelitelja svih vrsta: bioenergetičara, gurua, svećenika, proroka, gatara, astrologa, praktičara joge, akupunkture, zapadne, ajurvedske i kvantne medicine, kako ih sve navodi autorica, u središtu su dramskih zbivanja koja donose dvije glumice i dva glumca: Natalija Stepanović, Dragana Đukić, Ivan Jevtović i Marko Grabež.

Đorđe Nešović, redatelj, na komad gleda kao na “poligon za zajedničko istraživanje, eksperiment i proces koji se prolazi sa glumcima i saradnicima”. I dodaje: “Prvi put sam se suočio sa postdramskim tekstom bez klasične dramske strukture - i upravo je ta neuhvatljivost bila i najveći izazov i najveće uzbuđenje rada. Tanjina prva didaskalija u kojoj redatelju poručuje da publiku vodi “metodom neprestanog zbunjivanja” otvorila mi je prostor za igru apsurda, groteske i humora, za ritual koji istovremeno zbunjuje i provocira...”

Pacijentica oko koje se vrti čitava ta pozorišna priča, stalno na rubu groteske i ne bez satiričnih žaoka uperenih u vrijeme koje živimo, “simbol je čovjeka današnjice koji u beskrajnom krugu traži iscjeljenje”, primjećuje redatelj - lice je to koje na kraju svog mučnog puta stazama iscjeljenja ne traži više ništa doli topao, ljudski dodir drugog bića.

Festival bh. drame, osim onog takmičarskog, nudi raznovrstan prateći program, u kojem dominiraju promocije novih drama domaćih autora: Dragana Komadine, Nine Plavanjac, Jovane Bajagić, Marka Dukića, Benjamina Bajramovića i Nedžme Čizmo.