Najbolji SF filmovi iz svake godine tokom 2000-ih, neki su i danas fascinantni

Naučna fantastika tokom prve decenije 21. stoljeća prolazila je kroz značajne promjene. Budućnost na filmskom platnu više nije nužno predstavljala svijet velikih mogućnosti i tehnološkog napretka. Umjesto optimizma, sve češće su dominirale mračne vizije čovječanstva, neizvjesnost i pitanja o tome koliko daleko ljudi mogu otići u pokušajima da kontrolišu vlastitu sudbinu.

Istovremeno, granice između filmskih žanrova postajale su sve manje izražene. Naučna fantastika povezivala se s ljubavnim pričama, psihološkim dramama, misterijama i hororima, stvarajući filmove koji su publici nudili mnogo više od futurističkih tehnologija i spektakularnih specijalnih efekata. Za razliku od 2010-ih, kada su velike franšize imale sve značajniju ulogu u filmskoj industriji, tokom 2000-ih još je bilo dovoljno prostora za originalne projekte srednjeg budžeta. Reditelji i scenaristi mogli su eksperimentisati s nekonvencionalnim idejama i složenijim načinima pripovijedanja, a upravo su iz takvih pokušaja nastala neka od najzapaženijih ostvarenja tog perioda. Od priča o superherojima i putovanju kroz vrijeme do distopijskih društava, svemirskih misija i robota sposobnih za ljubav, svaka godina donijela je barem jedan film koji se posebno izdvojio.

Unbreakable (2000)

Superherojski filmovi na početku novog milenija još nisu bili dominantna pojava u Hollywoodu. Prvi X-Men pojavio se 2000. godine, ali je iste godine snimljen i Unbreakable, ostvarenje koje je poznate motive iz stripova predstavilo iz potpuno drugačije perspektive. Bruce Willis igra Davida Dunna, zaštitara koji preživljava stravičnu željezničku nesreću bez ijedne ogrebotine. Njegov nevjerovatni opstanak postaje početak niza događaja koji ga dovode do Elijaha Pricea, kojeg tumači Samuel L. Jackson.

Price je veliki poznavalac stripova koji pati od bolesti zbog koje su njegove kosti izuzetno lomljive. Uvjeren je da David posjeduje rijetke sposobnosti koje bi mogle objasniti kako je uspio preživjeti nesreću. Umjesto uobičajene superherojske avanture, film se razvija kao misteriozna drama u kojoj glavni junak postepeno otkriva vlastiti identitet. Poznati stripovski motivi pritom se preispituju, a superheroj nije predstavljen kao osoba koja odmah razumije svoju snagu i ulogu.

Donnie Darko (2001)

Malo je filmova iz ovog perioda koji su izazvali toliko različitih tumačenja kao Donnie Darko. Nakon premijere 2001. godine, neobična priča zbunila je dio publike, ali je tokom narednih godina, zahvaljujući preporukama gledalaca i DVD izdanjima, stekla kultni status. U središtu radnje je problematični tinejdžer Donnie, kojeg glumi Jake Gyllenhaal. Njegov život počinje se mijenjati kada mu se ukazuje misteriozni čovjek odjeven u zastrašujući kostim zeca i saopštava mu da će svijet završiti za 28 dana.

Od tog trenutka svakodnevica glavnog junaka postaje sve neobičnija. Priča se kreće između mogućnosti putovanja kroz vrijeme, psihološke misterije i satiričnog prikaza života u američkim predgrađima. Zagonetni događaji i nejasne granice između stvarnosti i onoga što Donnie doživljava ostavljaju prostor za brojna objašnjenja. Posebno mjesto u raspravama među ljubiteljima filma i danas zauzima knjiga The Philosophy of Time Travel, koja se pojavljuje u priči i povezuje s njenim najvažnijim misterijama.

Minority Report (2002)

Zamisliti društvo u kojem policija može uhapsiti čovjeka prije nego što počini ubistvo znači otvoriti pitanje koliko je budućnost zaista predvidiva i može li se neko smatrati krivim za zločin koji se još nije dogodio. Upravo na toj ideji zasnovan je Minority Report, film Stevena Spielberga, djelimično inspirisan pričom pisca Philipa K. Dicka.

Radnja se odvija 2054. godine, kada specijalna policijska jedinica PreCrime koristi vizije troje vidovnjaka kako bi otkrila buduća ubistva i spriječila ih prije izvršenja. Tom Cruise tumači policajca koji radi u toj jedinici i vjeruje u efikasnost sistema. Međutim, kada predviđanje pokaže da će upravo on počiniti ubistvo, prisiljen je pobjeći od svojih kolega.

Osim napete radnje, film se izdvaja detaljno osmišljenim prikazom budućnosti. Kupce u prodavnicama dočekuju reklame koje ih prepoznaju i oslovljavaju imenima, vozila se kreću bez vozača, dok je nadzor nad građanima gotovo neograničen. Tehnologije koje su u vrijeme izlaska filma djelovale kao daleka budućnost danas, barem u pojedinim segmentima, sve više podsjećaju na stvarnost. Upravo spoj akcijskog spektakla i pitanja o privatnosti, kontroli i slobodnoj volji čini ovaj film jednim od upečatljivih ostvarenja iz 2002. godine.

The Matrix Reloaded (2003)

Nakon uspjeha prvog Matrixa, njegov nastavak dobio je zadatak proširiti kompleksni svijet u kojem čovječanstvo živi zarobljeno unutar simulirane stvarnosti. Radnja filma The Matrix Reloaded počinje šest mjeseci nakon događaja iz prethodnog dijela. Posebna pažnja posvećena je Zionu, posljednjem ljudskom gradu, dok se istovremeno otkrivaju novi detalji o Matrixu kao sistemu kontrole.

Za razliku od prvog filma, nastavak donosi složenije filozofske rasprave o slobodi izbora i prirodi stvarnosti. Takva promjena učinila je priču zahtjevnijom, ali je istovremeno otvorila pitanje je li film izgubio dio jednostavnosti koja je doprinijela uspjehu originala. Veliki dio pažnje privukla je i izuzetno zahtjevna produkcija. Rediteljski duo Wachowski nastojao je nadmašiti akcijske sekvence prvog filma, koristeći kombinaciju praktičnih vratolomija i naprednih kompjuterskih efekata.

Jedna od najpoznatijih scena prikazuje Nea u borbi protiv stotina kopija agenta Smitha. Za njenu realizaciju korištena je tehnologija Universal Capture, kojom je izgled glumca Huga Weavinga reproduciran na velikom broju statista. Još zahtjevnije bilo je snimanje spektakularne automobilske potjere. Filmska ekipa u Kaliforniji je izgradila poseban autoput s tri saobraćajne trake, dug približno 2,4 kilometra. Razlog je bio jednostavan: nijedna postojeća cesta nije omogućavala snimanje scena s toliko razaranja.

Eternal Sunshine of the Spotless Mind (2004)

Prekid ljubavne veze za mnoge ljude znači i suočavanje s uspomenama koje žele zaboraviti. Ali šta bi se dogodilo kada bi postojala tehnologija koja omogućava njihovo potpuno brisanje? Film Eternal Sunshine of the Spotless Mind upravo takvu mogućnost koristi kao polazište za priču o ljubavi, gubitku i složenosti ljudskih osjećaja. Umjesto da se usredsredi na tehnološku stranu brisanja sjećanja, priča istražuje emocionalne posljedice pokušaja da se iz vlastitog života ukloni osoba koja je nekada imala posebno mjesto.

Scenarij Charlieja Kaufmana ne prati uobičajen hronološki redoslijed. Događaji se neprestano smjenjuju između različitih vremenskih perioda, a pojedini dijelovi priče postaju jasni tek nakon što se sagleda cjelina. U središtu svega ostaje nastojanje da se zadrži nešto što postepeno nestaje. Naučnofantastična ideja tako postaje osnova za intimnu ljubavnu dramu, u kojoj tehnologija nije važnija od iskustava i emocija ljudi koji je koriste.

War of the Worlds (2005) 

Šta se događa kada čovječanstvo iznenada postane potpuno nemoćno pred neprijateljem čiju tehnologiju ne razumije? Upravo na toj ideji Steven Spielberg zasnovao je film War of the Worlds (Rat svjetova), naučnofantastični spektakl snimljen prema poznatom romanu H. G. Wellsa. Tom Cruise tumači Raya Ferriera, razvedenog lučkog radnika koji pokušava izgraditi bolji odnos sa svoje dvoje djece. Njihov zajednički vikend pretvara se u noćnu moru kada se iznenada pojave neobične oluje, praćene snažnim udarima munja i nestankom električne energije.

Ubrzo iz zemlje počinju izranjati ogromne vanzemaljske borbene mašine, koje svojim razornim oružjem uništavaju sve pred sobom. Dok gradovi nestaju u haosu, a stanovništvo panično pokušava pobjeći, Ray kreće na opasno putovanje kako bi spasio djecu i pronašao sigurno utočište. Za razliku od brojnih filmova o vanzemaljskim invazijama, u kojima se radnja uglavnom usredsređuje na vojne operacije i pokušaje zaustavljanja napadača, Spielberg priču prati iz perspektive obične porodice koja nema nikakvu kontrolu nad događajima.

Upravo takav pristup daje filmu posebno uznemirujuću atmosferu. Vanzemaljci su prikazani kao gotovo nezaustavljiva sila, dok ljudi pokušavaju preživjeti u svijetu koji se pred njihovim očima raspada. Posebnu ulogu imaju impresivni vizuelni efekti, zvuk ogromnih vanzemaljskih mašina i prizori masovnog bijega stanovništva, koji dodatno naglašavaju osjećaj straha i bespomoćnosti. Iako donosi spektakularne scene razaranja, War of the Worlds u svojoj osnovi ostaje priča o roditeljskoj odgovornosti, instinktu za preživljavanje i ljudskom ponašanju u okolnostima potpune katastrofe.

Children of Men (2006)

Svijet u kojem se već osamnaest godina nije rodilo nijedno dijete osnova je uznemirujuće priče filma Children of Men. Čovječanstvo se suočava s neplodnošću i mogućim izumiranjem, ali društvo se ne raspada kroz spektakularnu katastrofu. Umjesto toga, propadanje je sporo, svakodnevno i gotovo neprimjetno postaje normalno stanje. Clive Owen tumači Thea, čovjeka koji je izgubio emocionalnu povezanost sa svijetom oko sebe. Njegova ravnodušnost nestaje kada se nađe u situaciji da mora zaštititi Kee, mladu ženu koja je zatrudnjela uprkos gotovo dvadesetogodišnjoj neplodnosti čovječanstva.

Njena trudnoća predstavlja mogućnost da ljudska vrsta ipak ima budućnost, zbog čega zadatak njenog čuvanja dobija izuzetnu važnost. Film ne pokušava stvoriti uvjerljivost futurističkog svijeta velikim tehnološkim izumima ili prenaglašenim prizorima propasti. Naprotiv, upravo njegova svakodnevna i sumorna atmosfera doprinosi osjećaju stvarnosti. Veliku ulogu u tome ima direktor fotografije Emmanuel Lubezki, čiji su dugi kadrovi, snimljeni kao neprekinute cjeline, jedna od najprepoznatljivijih karakteristika filma.

Zbog takvog vizuelnog pristupa pojedine sekvence više podsjećaju na ratni dokumentarac nego na klasično naučnofantastično ostvarenje.

Sunshine (2007)

U filmu Sunshine čovječanstvo se suočava s katastrofom koja dolazi iz samog središta Sunčevog sistema. Sunce se postepeno gasi, Zemlja se hladi, a jedina nada za opstanak nalazi se u svemirskoj misiji čiji članovi moraju pokušati ponovo pokrenuti Sunce pomoću ogromne bombe. Iako je osnovna ideja tipična za naučnofantastične priče o spašavanju svijeta, film se razlikuje po načinu na koji predstavlja svoju posadu.

Članovi misije nisu prikazani kao neodgovorni likovi koji neprestano donose pogrešne odluke. Riječ je o stručnim i sposobnim ljudima koji pokušavaju izvršiti zadatak u gotovo nezamislivim okolnostima. Napetost se zato ne zasniva samo na opasnostima iz svemira, već i na psihološkom pritisku kojem su izloženi. Kako misija napreduje, posljedice tog pritiska sve više utječu na njihove odnose i ponašanje.

Film je režirao Danny Boyle, a scenarij napisao Alex Garland. Njegov početak obilježen je elementima psihološke naučne fantastike, ali se priča postepeno mijenja i ulazi u područje kosmičkog horora. U završnom dijelu pojavljuju se i elementi slasher horora, što dodatno mijenja atmosferu. Uz napetu priču, Sunshine se izdvaja i vizuelnim prikazom svemira i Sunca, koji ima važnu ulogu u stvaranju osjećaja opasnosti i izolacije.

WALL-E (2008)

Kada je Pixar odlučio snimiti animirani film u kojem tokom prvih četrdesetak minuta gotovo nema dijaloga, bio je to neuobičajen potez za veliki animacijski studio. Ipak, WALL-E je pokazao da se složena i emocionalna priča može ispričati gotovo isključivo slikom, pokretima likova i zvukom.

Glavni junak je mali robot zadužen za sabijanje smeća na napuštenoj Zemlji. Usamljen i okružen otpadom, nastavlja obavljati svoj posao sve dok ne upozna drugog robota, EVE. Njihov susret prerasta u ljubavnu priču, a WALL-E odlučuje pratiti EVE u svemir.

Posebnost filma ogleda se u tome što njegovi likovi ne moraju objašnjavati osjećaje riječima. Njihovi postupci i međusobni odnosi dovoljni su da gledalac razumije šta se događa. Važan dio tog pristupa predstavlja zvučni dizajn Bena Burtta, koji je ranije osmislio i prepoznatljivi glas robota R2-D2 iz serijala Star Wars.

Kombinacija animacije, zvuka i vizuelnog pripovijedanja omogućila je da se emocionalna povezanost s likovima razvije gotovo bez razgovora. Film se tako ne oslanja samo na tehnički kvalitet animacije, već i na sposobnost da robotima, uprkos njihovoj mehaničkoj prirodi, podari osobine s kojima se publika može poistovjetiti.

District 9 (2009)

Dok su mnogi naučnofantastični filmovi krajem 2000-ih prikazivali tehnološki razvijene i vizuelno uglađene svjetove, District 9 ponudio je sasvim drugačiju sliku susreta čovječanstva s vanzemaljskim životom. U filmu reditelja Neilla Blomkampa vanzemaljci završavaju iznad Johannesburga, gdje godinama ostaju zarobljeni. Umjesto da budu prihvaćeni, smješteni su u kampove i tretirani kao nepoželjna zajednica čije prisustvo predstavlja problem.

Njihov položaj direktno podsjeća na rasnu segregaciju i historiju aparthejda u Južnoafričkoj Republici. Te paralele nisu skrivene, već predstavljaju važan dio društvene priče filma. Glavni lik je Wikus, birokrata koji u početku djeluje samodopadno i nesimpatično. Međutim, događaji ga dovode u situaciju u kojoj se njegov život potpuno mijenja.

Kada počne prolaziti kroz fizičku transformaciju i postepeno se pretvarati u vanzemaljca, Wikus se suočava s posljedicama položaja u kojem su se do tada nalazila bića prema kojima nije pokazivao razumijevanje. Poseban element filma predstavlja njegov dokumentaristički početak. Televizijski snimci, intervjui i izvještaji koriste se kako bi se stvorio utisak da publika prati stvarne događaje. Tek nakon takvog uvoda priča postepeno prelazi u intenzivnije akcijske sekvence. Grub i neuredan vizuelni stil dodatno razlikuje District 9 od tadašnjih velikih naučnofantastičnih produkcija. Film je ujedno označio početak Blomkampove rediteljske karijere koja je u tom trenutku izazivala velika očekivanja.

Deset godina, deset različitih pogleda na budućnost

Filmovi nastali između 2000. i 2009. godine pokazali su koliko širok prostor naučna fantastika može ponuditi za različite vrste priča. Iako pripadaju istom žanru i istoj deceniji, ovi filmovi razlikuju se po načinu pripovijedanja, atmosferi i temama. Upravo ta raznovrsnost obilježila je period u kojem naučna fantastika nije bila ograničena isključivo na svemirske avanture, futurističku tehnologiju i velike filmske spektakle.