Iz Travnika je krenuo put ovog bh. pisca čije stihove i danas pamte generacije

Na današnji dan, 2. septembra 1910. godine, u Bosanskom Petrovcu rođen je Skender Kulenović, bosanskohercegovački pjesnik, dramatičar, pripovjedač i esejist čije su pjesme, poeme, pripovijetke, drame i roman obilježili književnost Bosne i Hercegovine i nekadašnje Jugoslavije.

Osnovnu školu završio je u rodnom Bosanskom Petrovcu. Nakon što je njegova porodica naglo osiromašila usljed agrarne reforme 1920. godine, preselili su u Travnik, rodno mjesto njegove majke. O tom periodu života Kulenović je pisao i u pripovijetki "Šarenka".

Od 1921. do 1930. godine kao vanjski učenik pohađao je Jezuitsku gimnaziju u Travniku. Upravo tokom gimnazijskih dana počeo je njegov književni put. Već u trećem razredu objavio je prve književne radove, sonete iz ciklusa "Ocvale primule", koji su se 1927. godine pojavili u gimnazijskom listu "Hrvatska vila".

Nakon završetka gimnazije, 1930. godine počeo je studirati pravo na Zagrebačkom sveučilištu, ali studij nije završio.

Od studentskih dana do Narodnooslobodilačke borbe

Kulenović je 1933. godine postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije, SKOJ-a, a dvije godine kasnije i Komunističke partije Jugoslavije.

Sarađivao je s brojnim listovima i časopisima, a 1937. godine u Zagrebu je zajedno s Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokrenuo muslimanski časopis "Putokaz".

Godine 1941. pristupio je Prvom partizanskom odredu Bosanske krajine. Bio je član AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, a tokom rata pisao je poeme i uređivao "Krajiški partizan", "Bosanski udarnik", "Glas" i "Oslobođenje".

U ratnim godinama nastalo je i djelo po kojem će postati posebno poznat. Partizanska poema "Stojanka majka Knežopoljka", objavljena 1942. godine, donijela mu je veliku pjesničku slavu u Jugoslaviji. Deset godina kasnije, 1952, objavljena je i poema "Ševa".

Posthumno je objavljen pronađeni rukopis njegove poeme "Na pravi sam ti put, majko, izišo".

Sonetima počeo i zaokružio pjesnički put

Kulenovićev književni opus obilježen je različitim žanrovima i snažnim poetičkim kontrastima, ali posebno mjesto u njegovom pjesništvu zauzima sonet.

Sonetima je kao gimnazijalac praktično započeo svoj pjesnički put, da bi se ovoj zahtjevnoj formi vratio decenijama kasnije. Objavio je "Sonete" 1968. godine, a potom i "Sonete" 1974. godine.

Njegovi soneti smatraju se jednim od vrhunaca bosanskohercegovačkog pjesništva, dok je posebna pažnja posvećivana Kulenovićevom odnosu prema jeziku i pjesničkoj formi.

"Iz njegova pera nije izašla gotovo nijedna pjesma u kojoj ne možemo naći tren razmicanja međaša našeg književnog jezika i proširivanja i bogaćenja našeg senzibiliteta", pisao je Marko Vešović o Kulenovićevom stvaralaštvu.

Zbog njegovog odnosa prema jeziku za Kulenovića se koristila i odrednica "rudar u jeziku", dok je sam pjesnik proces nastanka svojih djela opisao riječima: "Svakoj mojoj pjesmi prethodio je neki neizdrživ napon u meni."

Od pozorišta do "Ponornice"

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Kulenović je od 1945. do 1947. godine bio direktor Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. Uređivao je i publikacije "Novo doba", "Pregled", "Književne novine" i "Nova misao".

Od 1950. do 1953. godine bio je sekretar Narodne skupštine FNRJ. Nakon zabrane "Nove misli" kažnjen je i postavljen za korektora u "Borbi".

Godine 1955. preselio je u Mostar, gdje je radio kao dramaturg Narodnog pozorišta. Jedno vrijeme bio je i urednik u beogradskoj "Prosveti", a tokom života obavljao je i različite političke dužnosti u Beogradu.

Pored poezije i eseja, Kulenović je pisao drame, pripovijetke i prozu. Među njegovim dramama su "A šta sad?" iz 1946. godine te "Djelidba" i "Večera" iz 1947. godine. "Djelidba" je ostala jedna od njegovih najpoznatijih komedija.

Objavio je zbirke pripovjedaka "Divanhana" 1972. i "Gromove đule" 1975. godine, a među njegovim pripovijetkama posebno mjesto zauzima i "Šarenka".

Pred kraj života, 1977. godine, objavio je roman "Ponornica", jedno od njegovih posebno cijenjenih proznih ostvarenja. Pisao je i eseje o književnicima među kojima su Hamza Humo, Hasan Kikić, Ivo Andrić i Isak Samokovlija.

Skender Kulenović preminuo je 25. januara 1978. godine u Beogradu.

Njegova djela danas se nalaze i u građi Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, dok su "Stojanka majka Knežopoljka", "Gromovo đule", "Ponornica", soneti i druga njegova ostvarenja ostala dio književnog naslijeđa i školske lektire.