"Flamenco je brat blizanac sevdahu", a u BiH stiže sirova umjetnost Andaluzije

Flamenco nije samo ples, muzika i atraktivni pokreti, već umjetnost koja je nastala iz bola, prkosa, strasti i potrebe da se najdublje emocije pretvore u zvuk i pokret. 

Upravo takav, sirov i neposredan flamenco u Bosnu i Hercegovinu donosi Puerto Flamenco iz Seville, a njihov suosnivač i perkusionista Andrej Vujičić za Oslobodjenje.ba kaže da između flamenca i sevdaha postoji mnogo više sličnosti nego što se na prvi pogled čini.

Ne propustiteOd flamenka do "Giselle": Balet Fest donosi raznovrstan program

Puerto Flamenco prvi put gostuje u Mostaru, Sarajevu i Tuzli, a umjetnički direktor Andrej Vujčić za Oslobodjenje.ba govori o autentičnom flamencu, improvizaciji, Andaluziji, sevdahu i onome što publiku očekuje na predstavi "PURO“.

Nakon dva rasprodana nastupa Gran Gala Flamenco u Sarajevu, Puerto Flamenco prvi put stiže u tri bh. grada. Predstava „PURO“ zamišljena je kao povratak sirovom i autentičnom flamencu, onom koji, kako kaže umjetnički direktor Andrej Vujčić, nije precizno koreografisan do posljednjeg detalja, već ostavlja prostor za ono nepredvidivo.

- „PURO“ je naš pokušaj da ljudima prenesemo onaj pravi, sirovi flamenco koji možete doživjeti samo u skrivenim, autentičnim seviljskim peñama i tablaoima. Danas je mnogo toga komercijalizovano, upakovano za pozorište i precizno koreografisano do zadnjeg detalja. Mi bježimo od toga. Želimo da zadržimo slobodu, energiju i čist instinkt zbog kojeg je flamenco uopšte živ kao umjetnost, rekao je Vujčić.

Iako predstava ima svoju strukturu, upravo je prostor unutar nje ono što svakom izvođenju daje drugačiju energiju.

- Naravno, imamo kostur i strukturu na sceni, ali unutar nje ostavljamo ogroman prostor za improvizaciju. Muzičari i plesači bukvalno dišu kao jedno. Slušamo se, reagujemo na poglede i pokrete, pa se često dese stvari koje niko od nas nije planirao. E, to je onaj momenat kada se desi „klik“, kada svi uđemo u zajednički flow i kada publika naježi kožu jer osjeti da se pred njom dešava nešto neponovljivo, kazao je Vujčić.

Od tehnike do vlastitog glasa

Puerto Flamenco osnovan je u Sevilli prije više od 20 godina, a odnos prema flamencu, kaže Vujčić, mijenjao se zajedno s godinama provedenim u toj umjetnosti.

- Na početku je sve tehnika. Učite korake, hvatate ritam, lomite se oko forme. Ali tek kada ostanete godinama u Sevilji, kada počnete da živite s tim ljudima i upijate njihovu svakodnevicu, shvatite da flamenco ne učiš, ti ga jednostavno proživljavaš, rekao je Vujčić.

Godine iskustva donose i spoznaju da autentičnost ne znači samo ponavljanje onoga što su radili prethodni majstori.

- Nakon svih ovih godina shvatiš i da nema smisla samo kopirati stare majstore. Moraš naći svoj glas. Flamenco je ogroman, nepresušan svijet i mislim da čovjek nikada ne prestane da uči, samo s vremenom bolje hvata one najfinije nijanse i načine kako da izbaci emociju iz sebe, kazao je.

Upravo zato mu je, kaže, važan spoj različitih generacija umjetnika.

-  Zato nam je u trupi važan taj spoj generacija. Ta divlja, mlada energija i strast sjajno se nadopunjuju s iskustvom i zrelošću starijih umjetnika. Na sceni se zbog toga vidi sve, od čistog prkosa do duboke sete, rekao je Vujčić.

Improvizacija kao jezik na sceni

Jedan od ključnih elemenata „PURO“ je improvizacija, ali ona, naglašava Vujčić, nije nešto što se može jednostavno izvesti bez dugogodišnjeg rada.

- Improvizacija u flamencu nije nešto što možete tek tako ispaliti iz rukava. Za nju trebaju godine teškog rada, savršena tehnika i duboko poznavanje užasno komplikovanih ritmova i naših internih šifri, poručio je.

Posebnu ulogu u tom procesu ima plesač, koji u trenutku improvizacije prestaje biti samo plesač i postaje dio muzičkog dijaloga.

- Kad plesač improvizuje, on zapravo postaje još jedan muzičar u bendu i nogama svira ritam. On u sekundi mora da čuje šta gitarista svira, šta pjevač izvlači i da odgovori na to. Mi stalno komuniciramo i predlažemo jedni drugima kuda idemo dalje, kazao je Vujčić.

Zbog toga, dodaje, nijedan nastup nije potpuno isti.

- Zato je svaki nastup priča za sebe. Gitarista može da promijeni akord u sekundi, pjevač da povuče neku neočekivanu emociju, a plesač da produži frazu jer ga je ponijelo. Ako ekipa ima kilometražu u nogama, to zvuči genijalno. Baš kao u džezu, imamo temu, ali unutar nje smo potpuno slobodni, rekao je.

Za Vujčića je upravo taj trenutak u kojem se izvođači potpuno prepuste sceni ono što flamencu daje posebnu snagu.

- Kažu da uzvik „Ole“ vjerovatno potiče od riječi „Alah“! To je uzvik iz publike kada u nastupu prepozna ono božansko, kada umjetnik prevaziđe samog sebe i postane kanal za nešto zaista posebno. To je trans, snažan osjećaj postojanja u sadašnjem trenutku. I jedva čekamo da ovo iskustvo podijelimo sa bosanskom publikom, rekao je Vujčić.

Sevilla kao izvor

Vujčić je međunarodnu karijeru započeo u Sydneyju, gdje je Puerto Flamenco imao priliku nastupati pred brojnom španskom zajednicom, a potom je put nastavio prema Sevilli.

- U Sydneyju smo stvarno imali sjajnu odskočnu dasku. Nastupali smo skoro svakog vikenda, španska zajednica tamo je ogromna i dogurali smo čak do Sydney Opera Housea, što je ogromna stvar,  rekao je Vujčić.

Ipak, za potpuno razumijevanje flamenca, smatra, bilo je potrebno otići tamo gdje je ova umjetnost nastala i gdje se i danas živi.

- Ali, ako hoćete da ogulite flamenco do srži, morate otići na izvor. Za nas je to bila Andaluzija, tačnije Sevilja. Sevilja je za flamenco ono što su države na jugu Amerike za džez ili bluz. Ovdje je koncentracija talenta nevjerovatna, na svakom ćošku ste okruženi muzikom, kazao je.

Posebno mjesto u tom iskustvu imaju tablaoi, prostori u kojima se umjetnici susreću, improvizuju i uče reagovati u trenutku.

- Najveća škola su upravo tablaoi. Tamo često izađete na scenu s ljudima s kojima nikad ranije niste radili i nemate pojma šta vas čeka. To vas natjera da izoštrite čula, da slušate i reagujete u trenutku. To iskustvo ne može da zamijeni nijedna škola na svijetu, rekao je Vujčić.

Flamenco i sevdah

Iako je danas poznat širom svijeta, flamenco, prema Vujčićevim riječima, ne treba posmatrati samo kao atraktivan plesni i muzički izraz.

- Flamenco nije samo atraktivan folklor za turiste. To je umjetnost rođena iz teškog života, iz sudara maurske kulture, Roma, andaluzijskog naroda i svih muka kroz koje su prolazili. U svojim počecima, to je bio krik sirotinje i ljudi s margine. Zato u njemu ima toliko bola, patnje, ali i strašne strasti i inata, kazao je.

Upravo u toj ogoljenoj emociji vidi i posebnu vezu između flamenca i sevdaha.

- U tom smislu, flamenco je brat blizanac sevdahu. I sevdah i flamenco izvlače onu najdublju, ogoljenu ljudsku emociju, svaki na svoj specifičan način. Srećom, ta emocija je univerzalna. Ne morate znati ni riječ španskog da osjetite šta vas je pogodilo u stomak, rekao je Vujčić.

Dodaje da flamenco nije umjetnost koja publici nužno nudi linearnu priču.

- Flamenco nije opera sa linearnom pričom; pjesme i momenti se mijenjaju zavisno od atmosfere i onoga što nas u tom trenutku lomi na sceni. Zato je 2010. godine UNESCO uvrstio flamenco na Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva, kazao je.

„Ljudi su gladni nečeg stvarnog“

Nakon dva rasprodana nastupa Gran Gala Flamenco u Sarajevu, interes publike u Bosni i Hercegovini dodatno je otvorio prostor za dolazak Puerto Flamenca u Mostar, Sarajevo i Tuzlu.

- Užasno smo uzbuđeni što dolazimo. Mislim da publika u BiH ima vrlo sličan emotivni kod kada je muzika u pitanju. Meni je sevdah nevjerovatna inspiracija, ta potpuna predaja pjesmi i nekom slatkom jadu je nešto što savršeno razumijem kroz flamenco, rekao je Vujčić.

Publika koja nema često priliku gledati flamenco uživo, dodaje, može očekivati nešto drugačije od klasične predstave.

- Poseban je izazov i gušt svirati pred publikom koja možda nema priliku često da gleda flamenco uživo. Ljudi obično očekuju nešto „lijepo“, uštogljeno i tradicionalno, a onda ih zapljusne talas nečeg mnogo sirovijeg, intenzivnijeg i iskrenijeg. Reakcije na Balkanu su do sada bile fantastične, istakao je.

U tome vidi i širi razlog zbog kojeg publika danas traži ovakva iskustva.

- Mislim da su danas, nakon godina buljenja u ekrane, ljudi gladni nečeg stvarnog, živog i opipljivog. Žele da sjede s drugim ljudima u mraku i da zajedno prežive neki jak osjećaj. E, to je ono što im donosimo, rekao je Vujčić.

A onima koji nikada nisu gledali flamenco uživo, poručuje kratko:

- Dođite jer se ovakva energija i strast ne mogu prepričati, to jednostavno morate pustiti da vas prodrma uživo.