Iris Lebedeva: "Minotaur" može biti važan cijelom svijetu, posebno Sarajevu

Ruska glumica Iris Lebedeva prvi put je stigla u Sarajevo, i to povodom predstavljanja filma „Minotaur“ reditelja Andreya Zvyagintseva na 32. Sarajevo Film Festivalu. Za nju je dolazak u glavni grad Bosne i Hercegovine bio mnogo više od još jednog festivalskog gostovanja.

Jedini glumac s ovih prostoraHadžihafizbegović dobio Počasno Srce Sarajeva: Ovu nagradu dijelim s braniocima ovog grada

Grad ju je, kaže, osvojio svojim izgledom, a posebno iskustvo doživjela je tokom projekcije filma pred oko 3.000 gledalaca.

Utjecaj historije

Priznaje da je pred tolikim brojem ljudi osjećala i određenu tremu, iako je očekivala da će se osjećati poput „rock zvijezde“. Ipak, upravo joj je reakcija publike ostala kao jedan od najposebnijih trenutaka.

- Izgubila sam ono što sam željela reći publici, ali svejedno je bilo veoma toplo, prisjetila se Lebedeva u razgovoru za Oslobodjenje.ba.

Posebno ju je iznenadilo što su gotovo svi ostali do kraja projekcije, uprkos tome što je riječ o zahtjevnom filmu.

- Odlučila sam ostati s publikom i gledati film. To mi je bio drugi put da ga gledam i mislim da ću to pamtiti do kraja života. Veoma je poseban osjećaj biti među ljudima kojima je film namijenjen. To nisu samo ljudi iz filmske industrije koji pokušavaju biti veoma fokusirani na film, nego ljudi za koje je film napravljen i koji na njega reaguju, kazala je.

„Minotaur“, koji je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu govori i o događajima u Rusiji i Ukrajini, ali Lebedeva smatra da priča koju donosi daleko nadilazi konkretnu sredinu. Posebno je važnom smatra za Sarajevo, koje, kako kaže, ima vlastito iskustvo čije posljedice i danas osjeća.

- Mislim da bi ovaj film mogao biti veoma važan ljudima širom svijeta, a posebno možda u Sarajevu. Vi imate svoju historiju. Ne istu historiju, ali imate historiju čiji je kontekst utjecao na vaš život i, koliko razumijem, još uvijek utječe, iako je prošlo 30 godina. Nažalost, ništa se u svijetu ne mijenja, objasnila je Lebedeva.

Govoreći o tome zbog čega film može biti važan publici, glumica se osvrnula i na način na koji doživljavamo tragedije koje se dešavaju širom svijeta.

- Mislim da danas živimo u svijetu u kojem se, nažalost, možemo distancirati od situacija koje se dešavaju. Tragedija pojedinca je ista kao tragedija grupe ljudi, ali lakše je imati osjećanja prema nekome, naprimjer, ako vas poznajem. Ne osjećamo ista osjećanja kada samo slušamo o brojevima ljudi kojima se nešto dogodilo, objasnila je.

Upravo zato smatra da „Minotaur“ može otvoriti i neka važna pitanja o čovjeku, njegovim izborima i odgovornosti. Radnja, prema njenom viđenju, pokazuje kako ljudi koji nemaju namjeru učiniti nešto strašno mogu, kroz niz sitnih odluka, završiti u potpuno drugačijoj stvarnosti:

- Mislim da film jasno pokazuje kako obični ljudi, koji se ujutro probude i ne žele do kraja dana postati čudovišta, kroz svoje male izbore i male korake mogu završiti u noćnoj mori. Možda nam pomogne da se na trenutak zapitamo: Kakav život živim? Je li zaista moja odluka da svoj svijet i svoju stvarnost učinim gorima?

Naslov „Minotaur“, koji priziva poznatu mitološku priču, za Lebedevu je također važan dio filma. Kako objašnjava, reditelj je svoje priče zasnivao na tragediji, pa joj nije bilo iznenađenje što je upravo mit poslužio kao polazište.

- Kada sam pročitala scenarij, vidjela sam mnogo različitih nivoa razmišljanja i mogućnosti da se o svemu tome promišlja. I naravno, tu je i ta direktna poruka, nešto u čemu se možemo izgubiti i za šta možemo morati podnijeti žrtvu. Ali izbor je naš: pokušati biti heroji ili jednostavno biti pod utjecajem okolnosti, ispriča je glumica.

Rad na filmu za nju je bio posebno intenzivan. Tri mjeseca snimanja u Rigi potpuno su je uvukla u svijet priče, toliko da je ponekad bilo teško odvojiti glumačku reakciju od stvarne emocije.

Ljepota poziva

- Cijela moja priroda bila je uključena u taj proces, ispričala je te se osvrnula na zahtjevne scene koje će pamtiti posebno.

Lebedeva već razmatra nove projekte. Trenutno čita scenarije i ima nekoliko ponuda, među kojima su i projekti ruskih i evropskih produkcija koji bi bili snimani na engleskom jeziku. Ipak, sve je još u fazi razvoja.

Ukoliko projekti budu realizirani, novi angažmani mogli bi uslijediti tek naredne godine. Ipak, glumica ne isključuje ni mogućnost povratka u Sarajevo, posebno ako bi se pojavila prilika za saradnju s nekim od domaćih autora.

Za nju je, kako ističe, upravo proces rada ono najljepše u glumi, ali i ljudi s kojima ga dijeli.

Vrhunski glumac za OslobođenjeNikola Đuričko: Nostalgija je privilegija malih naroda, humor mi pomaže u životu

- Proces je za mene najbolji dio mog posla. Za mene su posao ljudi oko mene. Ako je zanimljiv scenarij, naravno da je to sjajno, naglasila je Lebedeva.

A mogućnost da se ponovo vrati u Sarajevo i jednog dana zaigra u nekom bh. filmu ne isključuje.

- Možda ću ovdje upoznati nekoga, pa me neki reditelj iz ove zemlje pozove u sjajan film. Zašto ne, kazala je kroz osmijeh.