Veče koje je vratilo ono najbolje Sarajevo

Ovaj koncert očigledno nije bio samo muzički događaj. Za mnoge od nas bio je podsjetnik na jedno Sarajevo koje pamtimo srcem. Kada sam pročitao da se za koncert tražila stolica više, srce mi je bilo puno. Za nekoga je to možda samo podatak o uspješnoj posjeti. Za mene je to bilo mnogo više od toga. Bio je to povratak uspomenama.

U vremenu kada nas svakodnevno zasipaju podjele, teške riječi i poruke netrpeljivosti, puna sala u Jevrejskoj opštini pokazala je da Sarajevo nije zaboravilo jednu od svojih najljepših vrijednosti: sposobnost da u različitosti prepozna bogatstvo, a ne prijetnju.

Zato vjerujem da je te večeri svaka otpjevana pjesma bila više od note, a svaki aplauz više od izraza zahvalnosti izvođačima. Bili su to znakovi da duh zajedništva, po kojem je Sarajevo bilo poznato širom svijeta, još uvijek živi među njegovim ljudima.

Za neke je to bio samo koncert. Za mene je to bila poruka da nada nije nestala i da još postoje ljudi koji vjeruju u Sarajevo kakvo smo nekada imali i kakvo ponovo želimo graditi.

Prije 1992. godine, dok sam ja još bio tamo, vrata Jevrejske opštine i La Benevolencije bila su širom otvorena za sve dobronamjerne ljude. Nije bilo važno kako se ko zove, kojoj vjeri pripada ili odakle dolazi. Važno je bilo da smo zajedno. Dolazili su naši prijatelji, komšije i sugrađani. Razgovaralo se, pjevalo, učilo jedni od drugih i radovalo svakom novom susretu. Često je i tada sala bila premala da primi sve koji su željeli biti dio te posebne sarajevske atmosfere.

Dok sam čitao da je publika izlazila pjevajući, osjetio sam da se, makar na jednu večer, vratilo nešto dragocjeno što smo mislili da smo zauvijek izgubili.

Tokom proteklih decenija prošli smo kroz teška vremena.

Mnoge veze među ljudima bile su prekinute, a mnogo lijepih običaja ostalo je samo u sjećanjima. Ipak, pokazalo se da ono najvažnije nije nestalo. Ostala je želja ljudi da budu zajedno, da se raduju muzici, da poštuju različitosti i da čuvaju zajedničke vrijednosti.

Zato puna sala Jevrejske opštine ima simboliku koja daleko nadilazi broj prisutnih. Ona govori da u Sarajevu još postoji prostor za međusobno poštovanje, prijateljstvo i zajedništvo. Govori da Jevreji Sarajeva nisu samo dio njegove prošlosti nego i važan dio njegove sadašnjosti i budućnosti. Govori da duh grada nije nestao.

U vremenu kada su naslovne stranice i društvene mreže često ispunjene podjelama, nepovjerenjem i teškim riječima u komentarima, ovakve večeri vraćaju vjeru u ljude. Podsjećaju nas da je Sarajevo svoje najbolje trenutke gradilo upravo na susretima kultura, religija i tradicija, a ne na njihovom razdvajanju.

Zahvalan sam mojim Sarajlijama iz La Benevolencije, Jevrejske opštine i njihovim prijateljima koji su učestvovali i organizovali ovu nezaboravnu večer. Oni nisu ispunili samo malu salu. Ispunili su srca mnogih ljudi nadom da se polako vraćaju dani kada su se stanovnici Bosne i Hercegovine prije svega prepoznavali kao komšije, prijatelji i dobri ljudi.

A za one koji možda ne razumiju zašto je taj koncert toliko važan, rekao bih samo jedno: stolica više te večeri nije bila znak gužve.

Bila je znak da nada još uvijek ima svoje mjesto u Sarajevu.