Prvi dojam je odjeća: Kreator luksuznog brenda iz BiH o pravilima poslovnog dress code-a

Armin Osmančević je kreator i dizajner prvog bosanskohercegovačkog luksuznog brenda muške odjeće AROS. Kao izbjeglica iz Banja Luke, Armin se nastanio u Švedskoj gdje je studirao dizajn, a potom je radio za neke od najvećih kompanija na svijetu, poput Mercedesa, Adidasa ili Pepsija. 

Nagrađivanog dizajnera život je vratio u domovinu, gdje je započeo priču o bosanskohercegovačkom luksuzu i svevremenskom stilu. AROS je više od mode. To je priča o elegaciji, kvaliteti i stilu koju odolijeva prolaznim trendovima. 

Bosanskohercegovačkog dizajnera pitali smo šta su pravila odijevanja u korporativnom svijetu, te koje boje i krojevi ostavljaju najbolji dojam, a koje je kombinacije ipak bolje izbjeći. 

Muškarac želi da sklopi važan poslovni dogovor, prodaje uslugu ili ima važan sastanak. Šta je ono što ni po koju cijenu ne smije da obuče?

Vrlo jednostavno - šorc, bermude, papuče, sandale, a naravno ni trenerku. U zimskom periodu ne za neke previše ležerne stvari, poput sportske odjeće ili nešto slično. 

Kad govorimo o poslovnoj etikeciji, odnosno odijevanju u poslovnom okruženju, šta je ono što muškarac treba da zna i da slijedi kada govorimo o bojama?

Odijelo ili sako, definitivno teget plava, crne cipele, bijela košulja, kravata može da bude sa nekim malim zanimljivim motivima tipa Hermesa ili E. Marinella iz Napulja. Ono što je najvažnije da razmišlja o cjelini, da razmišlja o osjećaju koji daje kada ga ljudi sretnu. Dakako, odijelo ne čini čovjeka, ali prvi utisak koji dobijete kad nekog sretnete itekako puno znači.

Alternativa za tamno plavu boju, jer ne možemo uvijek biti u istoj boji?

Siva, tamno smeđa, tamno zelena. Sve su to boje koje, da kažem, su nekako približno zemlji, odnosno smiruju situaciju, smiruju osjećaj ako želimo poslati poruku autoriteta, smirenosti, povjerenja. Nikad crna, jer crna je previše napadna, previše oštra boja. Treba je ostaviti za neke posebne prilike tipa kao taksido ako je recimo u pitanju neki večernji fest ili slično. Što se ostalih boja tiče, mislim da je zanimljivo eksperimentisati radije sa košuljama ili sa majicama ili sa džemperima, nego sa tim nekim većim stvarima poput kaputa, jakne ili odijela.

Muškarac mora nositi odijelo u svim poslovnim prilikama. Tačno ili netačno?

Netačno. Može da nosi i sako sa pantalonama, ali odijelo je uvijek, da kažem, za muškarca pravilo broj jedan.

Kad pričamo o muškarcima i toj poslovnoj etikeciji i diplomatskoj etikeciji, čini mi se da se ne snalaze najbolje sa svojim sakoima. Evo, vi ste maloprije, primijetila sam, otkopčali sako i sjeli. Može li neko uputstvo za naše ljude u javnom životu?

Generalno pravilo kaže da kad se ustane treba uvijek kopčati sako, kad se sjeda, treba ga otkopčati. Treba pogledati, recimo, kralja Charlesa, znači nekadašnjeg princa Charlesa, koji se u svakoj prilici nosi elegantno do perfekcije. Važno je ne pratiti modu, ne graditi neki svoj stil koji odskače, nego jednostavno biti elegantan u svakoj prilici.

Toliko o muškarcima. Kada pričamo o ženama, šta je ono što svaka žena treba da zna da ostavi dobar dojam odijevanjem u poslovnom svijetu?

Apsolutna elegancija. Dakle, kad kažem elegancija, da nisu previše izraženi dekoltei i previše uske stvari, odnosno da je to urađeno u mjeri.
To mogu da budu, recimo, odijela. Može da bude kombinacija prsluka i pantalona bez sakoa. No, uvijek treba odavati utisak elegancije, smiraja. To je, na kraju krajeva, samopouzdanje. Ono što je u svakoj prilici najseksipilnije i što odgovara svakoj prilici je samopouzdanje, a ono se može izgraditi kroz ispravan stil. 

Kada govorimo o ženama, ne samo u javnom i političkom životu, nego prosto kad prošetate glavnom šetnicom u Sarajevu koji je vaš dojam? Živjeli ste u Švedskoj, radili ste dosta i na Bliskom istoku i širom svijeta. Da li se Bosanci i Hercegovci znaju obući kako treba?

Naše dame prvenstveno više stavljaju fokus na oblačenje, na garderobu nego, recimo, u skandinavskim zemljama - od frizura, sunčanih naočala, tašni, do outfita, ja bih rekao da se bolje nose, s time da se to posebno odnosi na trideset plus. Mislim da u mlađoj dobi imamo, nažalost, veliki utjecaj influensera, odnosno influenserki, nekih poznatih ličnosti iz čitavog svijeta gdje se to svodi na neki copy-paste. Dakle, puno je kopiranja umjesto da se gradi svoj osobni stil.

U prostoru smo Vaše luksuzne radnje AROS. AROS je prvi luksuzni brend muške odjeće u Bosni i Hercegovini. Vi stojite kao kreator i dizajner iza svega što vidimo ovdje. AROS se izdvaja igledom, porukom, pa i cjenovno. Stoga me interesuje da li ovaj brend i odjeća koju kreirate i proizvodite ima kupce u Bosni i Hercegovini?

Naravno, apsolutno. Na prvom mjestu želim kazati da je otprilike dvadeset posto naših klijenata u ovih prvih godinu dana iz naše regije, ne iz Bosne i Hercegovine, nego iz cijele regije. Dvadeset posto su potpuni stranci koji nemaju nikakve veze sa našom zemljom. Vide, svidi im se, uporede s onim što imaju kod kuće, kupe, izaberu da kupe kod nas i nekih šezdeset posto je dijaspora. Ono što je meni najzanimljivije u čemu sam izuzetno, da kažem, i pozitivno iznenađen i što mi daje poleta za dalji rad je što su od svih tih klijenata pedeset posto žene.

Dakle, iako je ovo muška garderoba, pedeset posto su žene, odnosno sestre, majke, supruge, djevojke koje dođu svojim muškarcima kupiti jedan lijep džemper, lijepu košulju, kravatu ili cipele. Dakle, znaju njihove veličine, a onda nakon toga dođu sa njima pa im kažu - vidiš, ne bi bilo loše da probaš ovo odijelo ili da uradimo nešto po mjeri i tako dalje. Na tom fonu želim kazati da ipak su kod nas još uvijek dame te koje oblače i sebe i naše muškarce. Iako naši muškarci zaista kada imaju želju, kada posvete malo vremena, zaista, zaista imaju stila.

Cijeli intervju s Arminom Osmančevićem možete pogledati na Oslobodjenje.ba.