Dok su džepovi građana na udaru zbog rata, naftni giganti zadovoljno trljaju ruke

Najveće svjetske naftne kompanije spremaju se objaviti znatno bolje poslovne rezultate za drugo tromjesečje, nakon što je rat između Sjedinjenih Američkih Država i Irana gotovo zaustavio promet kroz Hormuški moreuz, ograničio globalnu opskrbu energentima i izazvao snažan rast cijena nafte i goriva. Američki naftni giganti Exxon Mobil i Chevron danas će predstaviti finansijske rezultate za drugo tromjesečje, a analitičari očekuju značajan rast dobiti zahvaljujući višim cijenama sirove nafte i rekordnim zaradama njihovih rafinerija.

Prije eskalacije sukoba cijena barela nafte Brent kretala se oko 70 dolara. Tokom većeg dijela marta, aprila i maja premašivala je 100 dolara, a u jednom trenutku dostigla je i 126 dolara po barelu. Prosječna cijena u drugom tromjesečju iznosila je 96,68 dolara, što je 23 posto više nego u prva tri mjeseca godine.

Tržišna klackalicaCijene nafte pale ispod 90 dolara uz nagovještaje kontakata SAD-a i Irana

Hormuškim moreuzom prije početka rata prolazila je približno petina svjetske nafte i prirodnog plina. Šestomjesečni sukob gotovo je zaustavio plovidbu tim strateški važnim pomorskim pravcem, što je dodatno smanjilo ponudu energenata na svjetskom tržištu.

Posljedice su se brzo odrazile na cijene benzina, dizela i avionskog goriva, a pojedine države suočile su se i s nestašicama. Australija je povremeno ograničavala prodaju goriva, dok su Nepal i Šri Lanka zbog energetske krize privremeno zatvarali dio državnih institucija.

Dok su potrošači plaćali više, proizvođači nafte izvan Perzijskog zaljeva ostvarivali su znatno veće prihode prodajući naftu po višim cijenama. Exxon je ranije procijenio da bi mu dobit u drugom tromjesečju mogla biti oko pet milijardi dolara veća nego u prethodnom kvartalu, dok analitičari očekuju prilagođenu tromjesečnu zaradu od približno 15,7 milijardi dolara, gotovo tri puta više nego početkom godine.

Prema analizi organizacije Global Witness, šest najvećih evropskih naftnih kompanija – Shell, BP, TotalEnergies, Eni, Equinor i Repsol – u prvom tromjesečju zajedno je ostvarilo oko 22 milijarde dolara dobiti, što je 43 posto više nego godinu ranije. To je njihov najbolji rezultat od kraja 2022. godine, kada su cijene energenata naglo porasle nakon početka ruske invazije na Ukrajinu.

Patrick Galey iz Global Witnessa izjavio je da proizvođači nafte spadaju među rijetke koji iz aktuelne krize izlaze kao veliki dobitnici, dok se stotine miliona ljudi širom svijeta suočavaju s nestancima električne energije, ograničenjima potrošnje, nestašicama i rastom cijena hrane uzrokovanim skupljom energijom i gnojivima.

U međuvremenu su demokratski zastupnici u američkom Kongresu predložili uvođenje poreza na izvanrednu dobit velikih proizvođača nafte. Prijedlog senatora Sheldona Whitehousea i zastupnika Roa Khanne odnosi se na kompanije koje su prošle godine proizvodile ili uvozile najmanje 300.000 barela nafte dnevno. Predloženi porez iznosio bi 50 posto razlike između trenutne cijene barela i prošlogodišnjeg prosjeka, a prikupljeni novac bio bi vraćen građanima koji plaćaju skuplje gorivo.

Whitehouse je poručio da je pravednije oporezovati izuzetno visoke profite nego smanjivati programe pomoći u ishrani djece, ali slični prijedlozi prethodnih godina nisu dobili dovoljnu podršku u Kongresu.

Poskupljenje se osjeti i na benzinskim pumpama. Prosječna cijena galona običnog benzina u SAD-u prije napada na Iran bila je ispod tri dolara, dok je ove sedmice dostigla 4,10 dolara, odnosno približno dolar više nego u istom periodu prošle godine.

Iako naftne kompanije ne određuju direktno tržišnu cijenu sirove nafte, kombinacija visokih cijena i snažne potražnje za prerađenim gorivima stvara im izuzetno povoljne uslove poslovanja. Posebno profitiraju kompanije poput Exxona i Chevrona koje istovremeno proizvode naftu i posjeduju rafinerije.

Rafinerije trenutno ostvaruju historijski visoke marže. Krajem jula prerada jednog barela nafte vrijednog oko 80 dolara mogla je donijeti zaradu od 50 do 60 dolara, dok se uobičajena rafinerijska marža kreće između 20 i 25 dolara po barelu.

Profesor energetskih finansija Tom Seng ocijenio je da su prinosi rafinerija snažno porasli zbog rata s Iranom, naglašavajući da ta postrojenja trenutno ostvaruju izuzetno visoke prihode.

Američke rafinerije rade gotovo punim kapacitetom, a dodatnu prednost imaju zbog oštećenja pojedinih rafinerija u Rusiji i na Bliskom istoku, kao i problema dijela azijskih postrojenja s nabavkom dovoljne količine sirove nafte. Posebno visoku zaradu donose dizel i avionsko gorivo, pri čemu je cijena dizela u SAD-u približno 41 posto viša nego prije blokade Hormuškog moreuza.

Kriza ipak nije jednako pogodovala svim energetskim kompanijama. Dok proizvođači koji većinu nafte crpe izvan Perzijskog zaljeva ostvaruju veće prihode zahvaljujući rastu cijena, kompanije na Bliskom istoku suočavaju se s poteškoćama u izvozu, oštećenjima na naftnim poljima i postrojenjima te rastom troškova transporta i sigurnosti.

Na kraju, najveći teret snose građani. Poskupljenje goriva ne odražava se samo na cijene benzina, dizela i avionskih karata, već i na troškove prijevoza, proizvodnje i hrane, budući da je energija sastavni dio cijene gotovo svih proizvoda.