Trudnoća kao "savršena oluja" za poremećaje ishrane, problem o kojem se šuti

Trudnoća sa sobom donosi dramatične hormonalne promjene, širenje stomaka i neizbježan rast tjelesne težine. 

Dok je za većinu žena ovo sretan i pozitivan period, za neke transformacija tijela postaje okidač za opasnu opsesiju fizičkim izgledom i nagli povratak poremećaja ishrane.

Da trudnički stomak umjesto ponosa može donijeti neopisiv strah, najbolje pokazuje primjer Elizabeth Claydon. Kada je ostala trudna u 27. godini, njeno tijelo je počelo ubrzano rasti. 

Elizabeth se prethodno godinama borila s anoreksijom – od svoje 16. do 22. godine, kada se uz pomoć ljekara uspjela oporaviti. 

Međutim, nagli dobitak kilograma u trudnoći probudili su stare, pritajene demone, piše BBC.

- Nekih dana bih bila sasvim u redu s promjenama, a već sljedećih bi mi bilo užasno teško. Pogledala bih se u ogledalo i jednostavno više nisam vidjela sebe. Imala sam osjećaj kao da vodim neprekidni rat između svoje trudnoće i svog poremećaja ishrane. Bilo je to kao da se svako jutro budim u tijelu koje uopšte nije moje, prisjeća se Elizabeth.

Njeno iskustvo danas je u fokusu naučnih istraživanja jer radi kao docentica na Fakultetu javnog zdravlja u Zapadnoj Virginiji, gdje proučava upravo prevenciju pretilosti i poremećaja ishrane. 

Podaci pokazuju da oko pet do sedam i po posto trudnica ispunjava stroge kriterije za dijagnozu, dok čak 70 posto žena tokom trudnoće i nakon porođaja osjeća duboko nezadovoljstvo svojim tijelom.

Mit koji rađa stigmu i opasne posljedice

Stručnjaci ističu da su pubertet, trudnoća i perimenopauza tri najranjivija perioda u životu žene. 

Tokom trudnoće žena ima osjećaj da je "sjela u voz s kojeg ne može sići", jer gubi kontrolu nad rastom sopstvenog tijela, što kod osoba s istorijom poremećaja izaziva paniku.

Problem je što se o ovome rijetko govori. Ljekari u porodilištima često propuste primijetiti simptome, a same pacijentice ih kriju zbog sramota.

Postoji opasan mit da ljudi jednostavno prerastu ove probleme u mladosti, pa se trudnice same stigmatizuju, misleći da su prestare za takve misli i ponašanje. 

Zbog toga radije biraju šutnju nego da potraže pomoć.

Ovaj fenomen, u javnosti neformalno nazvan "pregoreksija", u stalnom je porastu na globalnom nivou, a situaciju su u proteklim godinama dodatno pogoršali nerealni standardi ljepote na društvenim mrežama, bolji skrining, ali i izolacija tokom pandemije.

Visoka cijena za majku i dijete

Kada trudnica svjesno izgladnjuje tijelo, organizam po prirodi stvari sve preostale resurse usmjerava prema bebi. Zbog toga majka prva strada. Dolazi do ozbiljnog nedostatka nutrijenata, propadanja njenih kostiju i mišića te teške anemije.

Anoreksija i bulimija u trudnoći skoro dvostruko povećavaju rizik od opasnih komplikacija, poput teških povraćanja, genitalnog krvarenja i prijevremenog porođaja. 

Pored rizika od pobačaja i niske porođajne težine novorođenčeta, novije studije pokazuju i direktnu korelaciju između izgladnjivanja fetusa i kasnijeg razvoja ADHD-a ili autizma kod djece.

Ipak, ljekari naglašavaju da ova situacija ne mora završiti tragično. Uz pravovremenu i iskrenu podršku okoline, psihologa i nutricionista, trudnoća ne mora biti samo okidač za krizu - ona za mnoge žene može postati konačna i najvažnija prekretnica prema trajnom izlječenju.