Šta je smrznuto rame i zašto se često pogrešno dijagnosticira?

Govoreći o mogućim uzrocima, postoji teorija prema kojoj promjene u snabdijevanju tkiva kisikom mogu imati ulogu u nastanku problema s tetivama
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uBol u ramenu, otežano podizanje ruke i ograničena pokretljivost simptomi su koje mnogi ljudi pripisuju umoru, fizičkom naporu ili nepravilnom položaju tokom spavanja. Međutim, iza takvih tegoba može se kriti stanje poznato kao smrznuto rame, koje može trajati mjesecima i ozbiljno narušiti kvalitet svakodnevnog života. O tome zašto nastaje, kako ga prepoznati i zbog čega se često pogrešno dijagnosticira, govorio je dr. Marko Ilić, specijalista ortopedske hirurgije iz Beograda, čija su uža područja rada rame i lakat.
Ilić upozorava da se dijagnoza smrznutog ramena često postavlja pacijentima koji zapravo imaju neki drugi problem s ramenim zglobom. Prema njegovom iskustvu se ovaj termin nerijetko koristi za različita stanja praćena bolom i smanjenom pokretljivošću.
- To je, recimo, bar u Beogradu, najčešća pogrešna dijagnoza. Naravno, postoji određeni broj pacijenata sa smrznutim ramenom. I sad tu ima statistika, to je češće kod ženskog pola, neki prosjek najčešćeg javljanja je 40 godina. Imaju neke situacije poslije povreda, imobilizacija, koje provociraju da može da nastane smrznuto rame. Uzrok se ne zna, objašnjava dr. Ilić.
Kako prepoznati smrznuto rame?
Jedna od najvažnijih razlika između smrznutog ramena i drugih oboljenja ramenog zgloba jeste način na koji dolazi do ograničenja pokreta. Dok kod upala tetiva određeni pokreti mogu biti bolni ili otežani, kod smrznutog ramena postepeno dolazi do ograničenja praktično svih pokreta.
Pacijenti imaju poteškoće prilikom podizanja ruke, pomjeranja u stranu, pokreta unazad, ali i unutrašnje i vanjske rotacije ramena.
- Ali mora svaki od tih pokreta da bude ograničen. Može čak da ne bude u prvih nedelju-dvije dana, ali kako odmiče taj proces polako sve je problem, pojašnjava dr. Ilić.
Prema njegovim riječima, kod smrznutog ramena dolazi do sužavanja zglobnog prostora, zbog čega nadlaktična kost nema dovoljno prostora za normalno kretanje. Upravo je ograničenje pokretljivosti u svim pravcima jedan od ključnih pokazatelja koji ljekaru može pomoći da razlikuje ovo stanje od drugih problema.
Doktor ističe da je riječ o stanju koje je znatno teže liječiti od brojnih drugih tegoba ramena.
Tri faze bolesti
Smrznuto rame prolazi kroz tri faze, a svaka od njih zahtijeva drugačiji pristup liječenju.
Prva faza, poznata kao faza smrzavanja, počinje pojavom bola koji se postepeno pojačava. Pacijent zbog bola sve manje koristi ruku, a pokretljivost se smanjuje. Ova faza može trajati mjesecima, a prema literaturi na koju se dr. Ilić poziva, u pojedinim slučajevima i do sedam mjeseci.
U drugoj fazi bol postepeno slabi, ali ograničenje pokreta ostaje izraženo. Upravo tada stanje postaje najlakše prepoznatljivo, jer pacijent više nema toliko intenzivne bolove, ali i dalje ne može normalno koristiti ruku.
- Polako se gubi bol, pokrete nemamo, i to opet traje. Šta je tu problem? Što i to traje nekoliko mjeseci. E sad, tu je ključno šta raditi. Prvo je opet fizikalna terapija, vježbanje, u stvari tu radimo na dobijanju obima pokreta, objašnjava dr. Ilić.
U nastavku oporavka cilj je postepeno vraćanje pokretljivosti ramena.
Koliko ovo stanje može utjecati na svakodnevni život, najbolje pokazuju aktivnosti koje pacijentima postaju problem. Oblačenje majice ili kaputa, češljanje, držanje kišobrana, pa čak i uzimanje hrane mogu predstavljati ozbiljan izazov.
Kakve veze smrznuto rame ima s dijabetesom?
Posebno zanimljiv dio razgovora odnosi se na povezanost smrznutog ramena s metaboličkim i hormonalnim poremećajima.
Dr. Ilić navodi da se ovo stanje češće javlja kod osoba s dijabetesom, ali i kod pacijenata s određenim endokrinim oboljenjima, uključujući hipotireozu i hipertireozu. Kao jedan od faktora povezanih s pojavom ovog problema spominje i Parkinsonovu bolest.
Govoreći o mogućim uzrocima, ističe da postoji teorija prema kojoj promjene u snabdijevanju tkiva kisikom mogu imati ulogu u nastanku problema s tetivama. Ipak, naglašava da tačan uzrok smrznutog ramena nije poznat i da naučna objašnjenja još nisu konačna.
Posebno je istaknuta važnost praćenja metaboličkog zdravlja, jer poremećaji koji se razvijaju godinama mogu imati posljedice i na mišićno-koštani sistem.
Da li je operacija neophodna?
Iako smrznuto rame može biti dugotrajno i zahtjevno za liječenje, operacija nije prvi izbor.
Prema njegovim riječima, liječenje počinje kontrolom bola, a zatim fizikalnom terapijom i vježbama kojima se nastoji vratiti pokretljivost. Ako takav pristup ne donese rezultate, mogu se razmotriti dodatne procedure.
Jedna od njih je hidrodilatacija, postupak tokom kojeg se u zglob ubrizgava fiziološki rastvor kako bi se rastegnula zglobna kapsula i povećao prostor za kretanje. Ako ni ove metode ne daju odgovarajući rezultat, u određenim slučajevima može se pristupiti operativnom zahvatu kojim se oslobađa zglobna kapsula.
Dr. Ilić pritom upozorava da ni operacija ne garantuje uvijek očekivani rezultat, zbog čega se liječenju pristupa postepeno, od manje invazivnih prema zahtjevnijim metodama.
Posebno je važno razumjeti da agresivno istezanje nije preporučljivo u svakoj fazi bolesti. U početnoj, bolnoj fazi takav pristup nije odgovarajući, dok se u kasnijim fazama pokretljivost vraća kontrolisanim i prilagođenim vježbama.
U završnom dijelu razgovora dr. Ilić upozorio je i na važnost pravovremenog pregleda. Bol u ramenu koji traje nekoliko dana, ne prestaje ili se pogoršava ne treba ignorisati, jer rana dijagnostika omogućava da se na vrijeme utvrdi stvarni uzrok tegoba.
Više o smrznutom ramenu, pogrešnim dijagnozama, savremenim metodama liječenja i značaju fizičke aktivnosti pogledajte u novoj epizodi podcasta (Ne)poznato ljudskom tijelu, u kojoj je gost dr. Marko Ilić.

Komentari (0)
Nema komentara
Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.