Vrijeme promijeni za pola sata, evo što se događa kad stigne hladna fronta

Olujni oblaci udaljeni četrdesetak kilometara mogu stići za približno pola sata, donoseći pljuskove, snažan vjetar i zahlađenje. Kako objašnjava meteorolog Bojan Lipovšćak za N1, brzina promjene zavisi od kretanja zračnih masa, ali svaki grmljavinski sistem ne označava prolazak fronte.

Zračne mase preuzimaju osobine područja nastanka. Njihovi dodiri stvaraju frontalne zone, prijelazna područja promjene temperature, vlage i drugih svojstava. Linije na prizemnim kartama označavaju njihov položaj uz Zemljinu površinu, a ne granice bez širine.

Hladniji, gušći zrak podvlači se pod topliji i zamjenjuje ga, stvarajući hladnu frontu. Uzdignuti zrak širi se i hladi, a dovoljno vodene pare omogućava kondenzaciju, oblake i padavine. Njihov oblik i intenzitet zavise od vlage, stabilnosti i strujanja na različitim visinama.

Uz vlagu i nestabilnost nastaju kumulusi i kumulonimbusi, naročito nakon vrlo toplog, vlažnog vremena. Oblačni zid može imati bijele vrhove, tamnu osnovu i padavine koje zaklanjaju pogled. Mogući su grmljavina, grad i olujni vjetar. Ipak, posebno zimi i kasno ujesen, fronta može donijeti samo slojevite oblake, slabu kišu ili proći bez značajnijih padavina, piše N1.

Pred hladnom frontom pritisak uglavnom pada, uz južni ili jugozapadni vjetar. Udari iz pravca oblaka mogu prethoditi pljusku. Prolaskom fronte pritisak raste, temperatura pada, ponekad više od 15 stepeni, a vjetar obično skreće prema zapadu, sjeverozapadu ili sjeveru.

Pljuskovi mogu naglo početi i brzo prestati, uz poboljšanje vidljivosti, ali razvedravanje nije nužno trajno. Na Jadranu novi grmljavinski sistemi mogu stići nakon dva do tri sata, unutar iste hladne mase. Prestanak prvog pljuska zato ne označava završetak promjene. Prodori sa sjevera i sjeverozapada mogu biti brži od dugotrajnog kontinentalnog dotoka s istoka.

Hladna fronta obično napreduje brže od tople, s kraćim padavinama. Tokom nepogode u Sloveniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj 29. juna 1982. radarski je izmjereno prosječno kretanje stanica od približno 84 kilometra na sat. Jedna je prešla putanju od 225 kilometara prosječnom brzinom gotovo 87 kilometara na sat, uz olujni vjetar i grad promjera do sedam centimetara.

Kod tople fronte topliji zrak uzdiže se iznad hladnijeg duž blagog nagiba. Idealizirani slijed obuhvata ciruse, cirostratuse s mogućim haloom, altostratuse, ponekad altokumuluse, zatim nimbostratuse. Kiša ili zimski snijeg mogu prethoditi prizemnom zatopljenju; niski oblaci smanjuju vidljivost. Redoslijed nije obavezan.

Pritisak prethodno pada, temperatura malo varira ili raste, a istočni i jugoistočni vjetar skreće južno i jugozapadno. Potom temperatura raste, pritisak stagnira ili sporije pada. Padavine slabe, ali mogu ostati stratusi, stratokumulusi, rosulja i loša vidljivost.

Okluzija nastaje kada hladna fronta dostigne toplu, podižući topli zrak. Donosi različite kombinacije slojevitih oblaka, dugotrajnih padavina, pljuskova i grmljavine. Hladna okluzija ima hladniji zrak iza, topla ispred fronte. Temperaturna promjena može biti slabija, a skretanje vjetra zavisi od položaja prema središtu ciklone.

Stacionarna fronta gotovo miruje; vlaga i nestabilnost mogu produžiti padavine.

Karte prikazuju toplu frontu crvenim polukrugovima, hladnu plavim trokutima u smjeru kretanja. Okluzija ima ljubičaste polukrugove i trokute na istoj strani, stacionarna crvene polukrugove i plave trokute nasuprot.

Linije nestabiliteta, nizovi grmljavinskih oblaka ispred fronte ili unutar iste mase, također donose nagle promjene. Frontalni procesi povezani su s razvojem ciklona. O tim pojavama autor najavljuje nastavak meteorološkog objašnjenja.