Umrla Dolores Huerta, borkinja čiji je slogan Obama "ukrao" za svoju kampanju

Dolores Huerta, suosnivačica sindikata United Farm Workers, koji se borio za poboljšanje uslova rada na američkim poljima voća i povrća, i autorica slogana "Sí, se puede!", koji je postao široko prihvaćen poziv na borbu, preminula je u 97. godini.

Njena porodica saopćila je putem njene fondacije da je preminula u srijedu u svom domu, prenosi AP.

I duboko u devedesetim godinama bila je veoma aktivna, učestvujući u protestnim marševima i govoreći u gradovima širom zemlje o rasnim pitanjima, siromaštvu te pravima LGBTQ+ osoba i žena, u ime svoje fondacije sa sjedištem u Bakersfieldu u Kaliforniji.

Odlučnost Dolores Huerte osigurala joj je mjesto u historiji kao jednoj od najutjecajnijih sindikalnih liderica, ikona borbe za građanska prava i feminističkih aktivistica u SAD-u. Njen slogan od tri riječi na španskom jeziku, koji znači "Da, može se!", počivao je na uvjerenju da ljudi mogu donijeti promjene.

Njen višedecenijski rad donio joj je brojna priznanja, uključujući Predsjedničku medalju slobode, najviše civilno odlikovanje u SAD-u. Kada joj je tadašnji predsjednik Barack Obama uručio priznanje 2012. godine, pohvalio ju je kao upornu lidericu i našalio se da je ukrao njen slogan za svoju kampanju 2008. godine.

Ove godine Huerta je potresla latinoameričku zajednicu kada je otkrila da ju je šezdesetih godina seksualno zlostavljao suosnivač pokreta poljoprivrednih radnika César Chavez, zbog čega je rodila dvoje djece. Tu tajnu čuvala je 60 godina, dugo nakon njegove smrti.

Od početka sedamdesetih godina njen životni partner bio je Richard Chavez, Césarov brat, s kojim je imala četvero djece. Iz dva ranija braka imala je još sedmero djece.

Huerta je kazala da je toliko dugo šutjela jer se bojala da bi otkrivanje istine ugrozilo njen životni rad i poništilo sav napredak ostvaren za radnike.

Upitana u intervjuu za medijsku kuću Latino USA 2026. godine o čuvanju te tajne, Huerta je rekla: "Bila je to moja lična bol, moj lični problem i, znate, mislim da je vrijedilo jer je to bio moj križ koji sam morala nositi. Tako ću to reći."

Aktivizam iz vlastite sredine

Rođena je kao Dolores Clara Fernandez 1930. godine u Dawsonu u Novom Meksiku. Njen otac bio je rudar i sindikalni aktivista koji je kasnije osvojio mjesto u zakonodavnom tijelu te savezne države. Roditelji su joj se razveli kada je imala tri godine, a majka je nju i njenu braću odvela u Kaliforniju.

Odrastajući među radničkim porodicama meksičkog, filipinskog, afroameričkog, japanskog i kineskog porijekla, Huerta je od majke, vlasnice restorana i hotela, učila o samostalnosti, suosjećanju i aktivizmu.

Bila je mlada, energična učiteljica u dolini San Joaquin, području razvijene poljoprivrede, kada je, nezadovoljna lošim životnim uslovima svojih učenika, odlučila posvetiti se drugom pozivu.

- Nisam mogla podnijeti da gledam djecu kako dolaze na nastavu gladna i bez odgovarajuće obuće, rekla je u dokumentarcu o svom životu, prikazanom 2017. godine u PBS-ovom serijalu "Independent Lens". "Mislila sam da mogu učiniti više organiziranjem poljoprivrednih radnika nego pokušavajući podučavati njihovu gladnu djecu."

Radeći u organizaciji za građanska prava u Stocktonu, upoznala je Chaveza. Oboje su željeli više pažnje posvetiti teškom položaju poljoprivrednih radnika, pa su 1962. osnovali Nacionalno udruženje poljoprivrednih radnika, koje je nekoliko godina kasnije postalo sindikat United Farm Workers of America. Godinama je bila jedna od ključnih liderica i pregovaračica sindikata.

Bila je među onima koji su se pridružili filipinskim beračima grožđa na štrajkačkim linijama tokom onoga što je postalo poznato kao petogodišnji "Štrajk berača grožđa u Delanu". Zajedno s Chavezom pregovarala je o kolektivnim ugovorima i ugovorima s velikim uzgajivačima, izborivši prve programe zdravstvene zaštite i drugih beneficija za poljoprivredne radnike.

Chavez, koji je preminuo 1993. godine, jednom ju je opisao kao neustrašivu, posvećenu cilju i čvrstu u pregovorima.

U izbornim kampanjama

Senatora iz Massachusettsa Roberta Kennedyja upoznala je tokom njegove posjete Delanu 1968. godine, a zatim je volontirala u njegovoj predsjedničkoj kampanji, registrirajući Amerikance meksičkog porijekla u Kaliforniji za glasanje. Huerta je bila na pozornici s Kennedyjem nakon njegove pobjede na predizborima u Kaliforniji. Javno joj je zahvalio nekoliko trenutaka prije nego što je na njega pucano.

Atentat ju je duboko potresao, ali je nastavila organizirati borbu za prava poljoprivrednih radnika.

Zbog učešća u sindikalnim protestima zatvarana je 22 puta. Godine 1988. teško je povrijeđena tokom protesta organiziranog povodom posjete republikanskog predsjedničkog kandidata Georgea H. W. Busha San Franciscu, zbog njegovog protivljenja bojkotu grožđa koji je predvodio UFW.

Našavši se u gužvi, dobila je udarac policijskom palicom, pri čemu su joj slomljena tri rebra i smrskana slezena. Bilo joj je potrebno više od desetak transfuzija krvi. S gradskim vlastima postigla je nagodbu o svojim odštetnim zahtjevima.

Nakon dugog oporavka Huerta je promijenila fokus i krenula na putovanja kako bi se zalagala za prava žena i ohrabrivala Latinoamerikanke da se kandidiraju za javne funkcije.

Učestvovala je i u kampanjama demokratskih predsjednika Billa Clintona, Obame i Joea Bidena. Guverner Kalifornije Gavin Newsom smatrao ju je bliskom prijateljicom.

Pokretana hrabrošću

Emilio Huerta, jedno od trinaestero djece Dolores Huerte, u jednom je intervjuu istakao majčinu hrabrost kao jedan od najvažnijih pokretača njenog životnog rada.

- Posvetiti život ostvarenju sna o sindikatu poljoprivrednih radnika, suprotstaviti se poljoprivrednoj industriji, koja je i danas izuzetno moćna... Za to je trebalo mnogo hrabrosti, rekao je.

Huerta je savladala vještinu lobiranja kod političara. Izborila je finansijsku pomoć za nezaposlene i invalidsko osiguranje za poljoprivredne radnike u Kaliforniji. Govorila je protiv otrovnih pesticida, zalagala se za amnestiju imigranata koji su u zemlji boravili nezakonito i borila se protiv saveznih programa za privremene strane radnike.

Predvodeći bojkote grožđa i zelene salate širom zemlje početkom sedamdesetih godina, pomogla je stvoriti ekonomski pritisak i političku klimu potrebnu da Kalifornija usvoji prvi zakon neke američke savezne države kojim je priznato pravo poljoprivrednih radnika na kolektivno pregovaranje.

Za svoj rad dobila je brojna priznanja. Bila je prva Latinoamerikanka uvrštena u Nacionalnu kuću slavnih žena, a američki univerziteti dodijelili su joj devet počasnih doktorata.

Po njoj su nazvane škole u Kaliforniji, Teksasu i Coloradu. Njen lik krasi brojne murale, a ulice nose njeno ime, ali nije uvijek nailazila na odobravanje liberalnijih aktivista.

Kada je 2016. na demokratskim predsjedničkim predizborima podržala Hillary Clinton umjesto senatora iz Vermonta Bernieja Sandersa, glumica Rosario Dawson, Sandersova pristalica koja je glumila Huertu u filmu o Césaru Chavezu iz 2014. godine, rekla je da je Huerta postala "instrument establišmenta".

Dawson i Huerta kasnije su se pomirile.

Gitarista Carlos Santana kasnije je nadgledao nastanak dokumentarca o njenom životu, nakon što su njih dvoje tokom boravka na Havajima do kasno u noć razgovarali o muzici. Santana, ljubitelj Milesa Davisa, otkrio je da je Huerta velika obožavateljica legende bebopa Charlieja Parkera.

- Čak sam upoznala Charlieja Parkera. Po tome sam slavna, našalila se Huerta u intervjuu za AP kada je imala 87 godina.

Upravo je njen rad na čelu radničkog pokreta odjeknuo širom SAD-a i izvan njegovih granica, učinivši njeno ime sinonimom za građanska prava. U dokumentarcu iz 2025. godine "Sjeme promjene: Život i naslijeđe Dolores Huerte" prisjetila se svog višedecenijskog aktivističkog puta i govorila o nadahnuću koje je pronalazila u ženskom pokretu sedamdesetih godina. Kazala je da joj je taj pokret pružio potvrdu da i ona može stajati na pozornici s drugim sindikalnim liderima.

- Nadam se da će moje naslijeđe biti naslijeđe organizatorice koja je okupljala ljude da se bore protiv nepravde, rekla je u filmu. "Želimo svojoj djeci ostaviti u naslijeđe pravdu, zar ne, a ne nakit, imovinu ili novac, jer će se oko toga samo svađati. Zato je najvažnije prenijeti im tu ljubav prema pravdi, a to je, mislim, najveći dar koji bilo ko od nas može imati."