Svaki četvrti Evropljanin glasa za krajnju desnicu, podrška na rekordnom nivou

Gotovo svaki četvrti birač u Evropi danas svoj glas daje strankama krajnje desnice, pokazuje analiza više od 150 politologa iz 31 zemlje. Prema podacima prikupljenim kroz istraživanje PopuList, podrška tim političkim opcijama premašila je 23 posto na posljednjim nacionalnim izborima, što predstavlja višestruki rast u odnosu na stanje iz sredine devedesetih godina prošlog stoljeća. Prije deset godina za krajnje desne stranke glasalo je približno deset posto evropskih birača, dok je 1995. godine njihov udio iznosio oko pet posto. Istovremeno, gotovo 30 posto građana Evrope danas podržava antiestablišmentske političke opcije, što je najviši zabilježeni nivo.

Istraživanje je vodio politolog sa Univerziteta u Amsterdamu Matthijs Rooduijn, koji je istakao da je promjena u političkom pejzažu Evrope izuzetno velika.

- Kada smo 2018. godine pokrenuli projekat PopuList, ključni nalaz bio je da svaki četvrti Evropljanin glasa za populističke stranke, uglavnom s krajnje ljevice i krajnje desnice. Danas svaki četvrti glasa za krajnje desne stranke, od kojih je većina populistička. To je ogromna promjena, rekao je Rooduijn.

Analiza pokazuje da je podrška krajnjoj desnici posebno snažno rasla između 2023. i 2025. godine. U tom periodu više stranaka ostvarilo je najbolje rezultate u svojoj historiji. Austrijska Slobodarska stranka povećala je podršku s 16 na 29 posto glasova na izborima 2024. godine. Francusko Nacionalno okupljanje poraslo je s 19 na 37 posto i postalo najveća pojedinačna stranka u parlamentu, dok je portugalska Chega povećala podršku sa sedam na 18 posto.

U Velikoj Britaniji Reform UK ostvario je veliki skok u odnosu na ranije izbore. Stranka je povećala udio glasova sa dva posto, koliko je osvojila 2019. godine pod nazivom Brexit Party, na 14 posto u 2024. godini. Sličan trend zabilježen je i u Njemačkoj, gdje je Alternativa za Njemačku na izborima 2025. godine udvostručila rezultat sa 10 na 21 posto glasova te prvi put postala druga najjača politička snaga u zemlji. Krajnje desne populističke stranke danas učestvuju u vladajućim koalicijama u Hrvatskoj, Češkoj, Italiji i Finskoj. U Švedskoj podržavaju manjinsku desnu vladu, dok prema anketama vode u Austriji, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji.

Ipak, pojedine stranke zabilježile su i pad podrške. U Nizozemskoj je Stranka slobode Geerta Wildersa izgubila gotovo trećinu poslaničkih mjesta, dok je u Mađarskoj Fidesz Viktora Orbána pretrpio težak izborni poraz. Uprkos tome, ukupan broj birača koji podržavaju krajnju desnicu na evropskom nivou nastavio je rasti. 

- Važno je naglasiti da ovo nije iznenadna pojava. Taj trend razvija se decenijama, a posljednjih godina dodatno se ubrzao, rekao je Rooduijn.

Stručnjaci uključeni u projekat PopuList navode nekoliko razloga za rast popularnosti krajnje desnih stranaka. Prema njihovim nalazima, stavovi birača o pitanjima poput imigracije nisu se značajno promijenili, ali su ta pitanja postala mnogo važnija prilikom donošenja odluke za koga glasati. Istovremeno, krajnje desne stranke postale su prihvaćenije u političkom prostoru. 

- Što su veće i uspješnije, to postaju „normalnije“. Tome doprinose mediji i etablirane stranke koje preuzimaju njihove ideje - kazao je Rooduijn.

On smatra da je važan faktor i način na koji te stranke komuniciraju svoje poruke.

- Jednostavno su veoma, veoma dobri pripovjedači. Znaju kako oblikovati svoju poruku, koja se na kraju uvijek svodi na podjelu između „nas“ i „njih“. Nacija protiv imigranata, sudija, „woke elita“ ili nekog drugog. Tako stvaraju narativ heroja protiv negativaca, povezan s idealiziranom prošlošću u kojoj je sve bilo bolje. Postali su mnogo vještiji u artikuliranju takvih poruka i izazivanju emocija poput bijesa, prezira, ali i ponosa i nade. Profesionalizirali su se, izjavio je.

Prema metodologiji PopuLista, krajnje desne stranke karakteriziraju dvije osnovne ideološke odrednice – nativizam i autoritarizam. Nativizam podrazumijeva uvjerenje da bi državu trebali nastanjivati isključivo pripadnici izvorne nacionalne skupine. Zbog toga su takve stranke uglavnom skeptične prema imigrantima, koje često predstavljaju kao prijetnju kulturi i interesima domicilnog stanovništva. Takav pristup često uključuje i negativan odnos prema drugim grupama koje se smatraju „vanjskim“, uključujući pripadnike drugih religija, seksualnih orijentacija ili političkih elita.

Autoritarizam, s druge strane, podrazumijeva uvjerenje da društvo mora biti strogo uređeno te da prekršaji protiv autoriteta trebaju biti odlučno kažnjavani. Zagovornici takvog pristupa smatraju da su zakon i red ključni za stabilnost društva. Politolozi često razlikuju radikalnu i ekstremnu desnicu. Radikalno desne stranke djeluju unutar demokratskog sistema, dok ekstremno desne teže njegovom rušenju. Budući da granica između te dvije kategorije nije uvijek jasna, u istraživanjima se često koristi zajednički termin „krajnja desnica“.

Pojedine političke stranke pokušavale su osporiti takvu klasifikaciju. U Njemačkoj su sudovi potvrdili odluku domaće obavještajne službe da Alternativu za Njemačku označi kao „sumnjivu desničarsku ekstremističku“ stranku. Francuski vrhovni sud je 2024. godine odbacio žalbu Nacionalnog okupljanja na označavanje kao krajnje desne stranke, navodeći da ideologija i politički program opravdavaju takvu klasifikaciju.

U Belgiji se Vlaams Blok još 2004. godine preimenovao u Vlaams Belang nakon što je sud potvrdio ocjenu da je stranka rasistička. Najnoviji izvještaj PopuLista evidentirao je 133 krajnje desne stranke širom Evrope, dok ih je 2003. godine bilo 112. Gotovo sve one, kao i 65 krajnje lijevih stranaka, svrstane su i među populističke političke opcije.

Ukupno je identifikovana 201 populistička stranka, što predstavlja rast u odnosu na 165 zabilježenih 2003. godine. Populizam društvo posmatra kroz podjelu na „čisti narod“ i „korumpiranu elitu“, uz tvrdnju da politika treba izražavati volju naroda. Rooduijn navodi da populistički pokreti mogu predstavljati izraz nezadovoljstva građana, ali upozorava da njihovo djelovanje nije uvijek usklađeno s principima liberalne demokratije.

Oni izražavaju nezadovoljstvo građana, što je dobro za demokratiju. Ali njihove ideje nisu uvijek spojive s temeljnim načelima liberalne demokratije. To posebno vrijedi za populističke stranke krajnje desnice. Iskustva zemalja poput Mađarske, Poljske i Sjedinjenih Američkih Država pokazuju da kada krajnje desni populisti dođu na vlast, sama demokratija može doći pod pritisak - poručio je.