NATO bez Amerike je NATO kojeg se Vladimir Putin treba plašiti

Kada se iznad Baltičkog mora izgubi GPS signal aviona koji prevozi britanskog ministra odbrane, problem odjednom postaje mnogo veći od jednog incidenta. 

Avion Kraljevskog ratnog zrakoplovstva Velike Britanije (RAF), u kojem se nalazio ministar odbrane John Healey na povratku iz posjete britanskim vojnicima u Estoniji, prošle sedmice je tri sata bio bez navigacijskog sistema. Piloti su se prebacili na rezervni sistem i sigurno sletjeli, ali je ostalo nejasno da li je avion bio namjerno ometan. 

Iako nije ispaljen nijedan projektil niti je na klasičan način narušena granica NATO-a, ovaj događaj natjerao je Savez da procijeni da li se dogodilo nešto mnogo ozbiljnije, piše Newsweek.

Siva zona i neodlučnost NATO-a

Odgovor NATO-a na ovakve incidente godinama se oblikovao u Washingtonu - bio je odmjeren, pravno precizan i spor kada je riječ o eskalaciji. Upravo je takav pristup omogućio uspjeh strategije "sive zone" ruskog predsjednika Vladimira Putina. Riječ je o prostoru ispod praga otvorenog rata, gdje cyber napadi, sabotaže, upadi dronova i elektronsko ometanje stvaraju pritisak bez jasnog utvrđivanja odgovornosti.

Međutim, kako američko vodstvo u eri Donalda Trumpa pokazuje sve više neodlučnosti, a evropske zemlje na prvoj liniji odbrane gube strpljenje, taj pristup se počinje raspadati. NATO je i sam priznao da su ruske neprijateljske aktivnosti prema saveznicima sve učestalije.

Međunarodni institut za strateške studije (IISS) upozorava da se istočno krilo NATO-a suočava sa sve većim ruskim prijetnjama u sivoj zoni, zbog čega zemlje na prvoj liniji jačaju utvrđenja, sisteme nadzora i protivzračnu odbranu kratkog dometa.

Predsjednik Češke Petr Pavel nedavno je izjavio da je Moskva naučila djelovati „gotovo do samog praga člana 5, ali uvijek ostajući tik ispod te granice“. Pozvao je NATO da "pokaže zube" i predložio dovoljno odlučne, pa čak i asimetrične odgovore, poput onesposobljavanja ruskog interneta ili satelitskih sistema, piše Index.hr.

Naravno, ne stoji Vladimir Putin iza svakog nejasnog incidenta, ali opasnost leži u tome što je dvosmislenost postala rusko oružje u situacijama kada najopreznije članice NATO-a usporavaju reakciju cijelog Saveza.

Amerika - oslonac i kočnica

Postoji činjenica od koje Evropa ne može brzo pobjeći: američko vodstvo NATO-u osigurava vojnu infrastrukturu i sposobnosti koje je teško, a možda i nemoguće brzo nadomjestiti. Obavještajni podaci, nadzor, izviđanje, dopuna gorivom u zraku i drugi visokotehnološki vojni kapaciteti daju NATO-u veliku prednost.

Zavisnost Evrope od Sjedinjenih Američkih Država toliko je izražena da analitičari britanskog instituta RUSI smatraju kako bi saveznici koji žele veću nezavisnost od Washingtona prvo morali izgraditi sposobnosti za misije koje danas može izvršavati samo američka vojska. To predstavlja ozbiljnu prepreku ideji evropskog NATO-a koji bi mogao zamijeniti američku ulogu, a da se i ne govori o američkom nuklearnom arsenalu.

Ipak, američko vodstvo često je bilo i faktor koji je sprečavao prebrzu eskalaciju. Donald Trump dodatno je poljuljao tu ulogu kada je prošle godine na pitanje o američkoj posvećenosti članu 5 NATO-a odgovorio: "To zavisi od definicije."

Dok evropski zvaničnici pripremaju planove za moguće smanjenje američkog vojnog prisustva, lideri NATO-a istovremeno pozivaju na veća izdvajanja za odbranu.

Zemlje na prvoj liniji gube strpljenje

Poljska se ne ponaša kao država koja čeka garancije udaljenog zaštitnika. Sa izdvajanjima od 4,48 posto BDP-a za odbranu, bila je najveći vojni potrošač u NATO-u tokom 2025. godine. Slijedile su Litvanija sa četiri posto, Latvija sa 3,73 posto i Estonija sa 3,38 posto.

Nakon što su ruski dronovi u septembru 2025. godine ušli u poljski zračni prostor, ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski izjavio je da je ideja o 19 slučajnih povreda zračnog prostora „jednostavno nevjerovatna“.

Kasnije je poručio da bi NATO i Evropska unija trebali razmotriti uspostavljanje zone zabrane letova iznad Ukrajine radi zaštite evropskog zračnog prostora, naglašavajući da Poljska takvu odluku ne može donijeti sama.

Ministri vanjskih poslova nordijsko-baltske grupe država u aprilu su upozorili da se Evropa suočava sa "hitnom potrebom" da preuzme veću odgovornost za vlastitu budućnost.

Države uz Baltičko more pokrenule su inicijativu "Baltic Sentry" nakon niza oštećenja podmorske infrastrukture, dok analitičari Carnegie centra smatraju da aktivnosti ruske „flote iz sjene“ zahtijevaju kreativne i proaktivne regionalne odgovore.

Dvosmislenost kao oružje

Moskva odbacuje mnoge optužbe koje ovo sigurnosno okruženje čine toliko napetim. Kremlj je negirao odgovornost za ometanje GPS signala aviona predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen krajem augusta 2025. godine, dok je rusko Ministarstvo odbrane nakon upada dronova saopćilo da "nema namjeru gađati ciljeve na teritoriji Poljske".

Ipak, NATO ne može graditi svoju politiku samo na pretpostavkama, ali je određena doza opreza prema ruskim tvrdnjama neizbježna. Vlade ne donose odluke u miru sudnice, već pod pritiskom alarma, radarskih upozorenja i političkih tenzija.

Broj prijava o ometanju i lažiranju GPS signala širom Evrope naglo je porastao od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, utičući na avione, brodove i dronove. Rusija tvrdi da su takve mjere isključivo odbrambene prirode.

Početkom maja NATO-ovi borbeni avioni poletjeli su nakon što su dronovi iz Rusije ušli u zračni prostor Latvije.

Putin možda potcjenjuje Evropu

Putin je godinama nastojao oslabiti američki uticaj u NATO-u, a u Donaldu Trumpu pronašao je saveznika koji je doprinio tom procesu. Međutim, savez koji iz toga nastaje možda neće biti onoliko popustljiv prema Moskvi koliko je Kremlj očekivao.

NATO pod snažnim američkim vodstvom Rusiji je pružao jasno definisan centar moći, dok je Evropi osiguravao arbitra u obliku supersile. NATO sa snažnijom evropskom ulogom i dalje bi zavisio od američke vojne i nuklearne moći u slučaju većeg sukoba, ali bi odgovori u sivoj zoni mogli uključivati cyber operacije, strožiju primjenu sankcija, pomorske inspekcije i diplomatska protjerivanja, čak i prije pozivanja na član 5.

Sve to nosi rizik ozbiljne eskalacije jer evropski zagovornici čvršćeg pristupa dobijaju dodatne argumente za odlučniji odgovor Moskvi. Upravo je to posljedica koju Putin možda nije u potpunosti predvidio.

Amerika je dugo bila štit NATO-a, ali i njegova kočnica. Ako Evropa zaključi da ta kočnica više ne funkcioniše, Putin bi mogao otkriti da najveća opasnost nije član 5, već sve ono što se nalazi neposredno ispod njega.