Nakon Ukrajine i Gruzije, da li je Armenija nova meta Moskve?

Parlamentarni izbori u Armeniji, na kojima je uvjerljivu pobjedu odnio premijer Nikol Pašinjan i njegova stranka Građanski ugovor, mogli bi predstavljati jednu od najvažnijih političkih prekretnica na postsovjetskom prostoru od početka ruske invazije na Ukrajinu.

Iako se izbori formalno odnose na unutrašnju politiku, njihov rezultat ima mnogo šire značenje. U suštini, građani Armenije odlučivali su između dva geopolitička pravca – nastavka približavanja Evropskoj uniji ili povratka pod snažniji utjecaj Moskve.

Pašinjanova pobjeda, ostvarena sa gotovo 50 posto glasova, predstavlja ozbiljan politički poraz za proruske političke snage koje su otvoreno zagovarale očuvanje postojećeg savezništva s Kremljom.

Istovremeno, rezultat izbora otvara pitanje koje se posljednjih mjeseci sve češće postavlja među analitičarima: da li Armenija postaje nova meta Rusije?

Od Ukrajine preko Gruzije do Armenije

Ruska vanjska politika posljednjih dvadesetak godina pokazuje jasan obrazac ponašanja prema susjednim državama koje pokušavaju izaći iz njene sfere utjecaja.

Gruzija je 2008. godine platila visoku cijenu nakon pokušaja približavanja NATO-u i Evropskoj uniji. Rat koji je trajao svega nekoliko dana završio je ruskim priznanjem separatističkih regija Južne Osetije i Abhazije.

Ukrajina je prošla još teži scenarij. Nakon proevropskog zaokreta Kijeva uslijedila je aneksija Krima, rat u Donbasu, a potom i potpuna invazija 2022. godine.

Danas se postavlja pitanje da li bi Armenija mogla biti sljedeća zemlja koja će se suočiti s intenzivnim pritiscima Moskve zbog pokušaja približavanja Zapadu.

Ruski zvaničnici posljednjih mjeseci nisu skrivali nezadovoljstvo politikom Jerevana. Tokom predizborne kampanje brojni ruski političari i mediji otvoreno su podržavali opoziciju, dok su pojedine televizije upozoravale da bi Armenija mogla završiti "kao Ukrajina" ukoliko nastavi evropski kurs.

Takve poruke nisu ostale nezapažene među armenskim biračima.

Ruski pritisci proizveli suprotan efekat

Moskva je uoči izbora posegnula za ekonomskim pritiscima.

Ruske vlasti uvele su ograničenja na uvoz armenskog vina, konjaka, voća, povrća, mineralne vode i drugih proizvoda koji tradicionalno pronalaze kupce na ruskom tržištu.

Zvanično obrazloženje odnosilo se na sanitarne propise, ali je vrijeme donošenja odluke izazvalo sumnje da se radi o pokušaju političkog utjecaja na izbore.

Umjesto da oslabi Pašinjana, ovaj potez je, prema ocjenama brojnih analitičara, dodatno učvrstio podršku njegovoj politici.

Sve više Armenaca počelo je postavljati pitanje koliko je sigurno oslanjati se na partnera koji trgovinu koristi kao političko oružje.

Samit EU u Jerevanu kao simbol novog kursa

Posebnu nervozu u Moskvi izazvao je historijski samit Evropske unije i Armenije održan ove godine u Jerevanu. Riječ je o prvom takvom sastanku u historiji odnosa dvije strane, na kojem su evropski lideri poslali jasnu poruku da Armeniju vide kao važnog partnera na Južnom Kavkazu.

Dodatnu simboliku događaju dalo je prisustvo visokih zapadnih zvaničnika, uključujući i predstavnike NATO saveza, što je u Moskvi protumačeno kao još jedan znak da Zapad pokušava proširiti svoj utjecaj na prostoru koji Kremlj tradicionalno smatra vlastitom zonom interesa.

Za Rusiju je posebno osjetljivo što se sve to događa u zemlji u kojoj se i dalje nalazi jedna od najvažnijih ruskih vojnih baza izvan granica Ruske Federacije.

Nagorno-Karabah promijenio sve

Ključni razlog promjene raspoloženja u Armeniji nalazi se u događajima vezanim za Nagorno-Karabah.

Godinama je Moskva predstavljala sebe kao glavnog sigurnosnog garanta Armenije. Međutim, tokom sukoba s Azerbejdžanom mnogi Armenci stekli su utisak da ih je Rusija ostavila same.

Pad armenske kontrole nad Karabahom ozbiljno je poljuljao povjerenje javnosti u tradicionalnog saveznika.

Upravo je taj osjećaj razočaranja omogućio Pašinjanu da argumentuje potrebu za novom vanjskopolitičkom strategijom koja bi Armeniju učinila manje zavisnom od Moskve.

Gas kao najjače rusko oružje

Iako su trgovinske sankcije privukle najveću pažnju, pravi problem za Armeniju mogao bi tek uslijediti.

Za razliku od Ukrajine, koja je tokom godina uspjela djelimično smanjiti energetsku zavisnost od Rusije, Armenija gotovo u potpunosti zavisi od ruskog gasa.

Zbog toga brojni analitičari upozoravaju da bi trgovinski spor mogao prerasti u gasni rat.

Rusija već decenijama koristi energente kao instrument političkog pritiska prema susjednim državama, a Armenija je posebno ranjiva zbog nedostatka alternativnih izvora snabdijevanja.

Ukoliko bi Moskva odlučila ukinuti povlaštene cijene gasa, posljedice bi osjetili građani, privreda i cijeli energetski sistem zemlje.

ODKB i ruska vojna baza

Pašinjan je već zamrznuo učešće Armenije u Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB), vojnom savezu predvođenom Rusijom.

Tokom kampanje nagovijestio je da bi zemlja mogla i potpuno napustiti organizaciju.

Takav potez predstavljao bi ozbiljan simbolički udarac Kremlju.

Ipak, mnogo važnije pitanje jeste budućnost ruske vojne baze u Gjumriju, gdje je stacionirano nekoliko hiljada ruskih vojnika.

Za Moskvu je riječ o jednom od posljednjih velikih vojnih uporišta na Južnom Kavkazu.

Njegov eventualni gubitak značio bi ozbiljno slabljenje ruskog utjecaja u regiji.

Put prema Evropskoj uniji dug je i neizvjestan

Iako Pašinjan često govori o evropskoj budućnosti zemlje, Armenija je još veoma daleko od članstva u Evropskoj uniji.

Zemlja još nije podnijela zvaničnu kandidaturu, a prije toga mora provesti duboke reforme pravosuđa, ekonomije i državne uprave.

Dodatni problem predstavlja članstvo u Evroazijskoj ekonomskoj uniji, koju predvodi Rusija.

Brisel i Moskva nude dva potpuno različita ekonomska modela, zbog čega Armenija dugoročno neće moći ostati član oba bloka.

Da li Kremlj ima novu metu?

Pašinjanova pobjeda ne znači da će Armenija uskoro postati članica Evropske unije.

Međutim, ona pokazuje da je većina građana podržala smanjenje zavisnosti od Rusije i nastavak približavanja Zapadu.

Upravo zato mnogi analitičari smatraju da Armenija ulazi u najosjetljiviju fazu svoje moderne historije.

Iskustvo Gruzije pokazuje da Moskva veoma teško prihvata gubitak utjecaja na postsovjetskom prostoru. Iskustvo Ukrajine pokazuje koliko daleko Kremlj može otići kada procijeni da je njegov geopolitički položaj ugrožen.

Zbog toga se u Jerevanu danas sve češće postavlja pitanje da li Armenija samo bira evropski put ili se istovremeno nalazi na početku novog sukoba s Rusijom.

Odgovor na to pitanje mogao bi odrediti budućnost ne samo Armenije nego i cijelog Južnog Kavkaza u godinama koje dolaze.