Mađarska otvara tajne dosjee, javnost će moći otkriti ko je koga špijunirao

Ko je pratio prijatelje, članove porodice i kolege za potrebe nekadašnjih mađarskih službi državne sigurnosti uskoro će biti moguće istraživati putem javne internetske baze. Mađarska priprema objavljivanje desetina hiljada policijskih dosjea iz komunističkog perioda, čime će prvi put svim građanima omogućiti slobodno pretraživanje podataka o doušnicima i saradnicima tih službi, piše Reuters. Prva faza objave počinje 4. novembra, na datum kada su sovjetski tenkovi 1956. ušli u Budimpeštu i ugušili prodemokratski ustanak započet 23. oktobra. Otvaranje arhiva vezano je za 70. godišnjicu ustanka i predstavlja ispunjavanje obećanja premijera Petera Magyara.

Dokumenti koji se čuvaju u podrumskim arhivima u Budimpešti trebali bi omogućiti građanima da se suoče s totalitarnom prošlošću zemlje. Iako je komunistički sistem pao 1989. godine, ranije vlade dugo nisu pokazivale političku volju za otvaranje arhiva. Dosadašnji pristup bio je ograničen: pojedini građani i istraživači mogli su tražiti uvid u vlastite dosjee ili dosjee članova uže porodice.

Zapise čuva Historijski arhiv mađarske državne sigurnosti (ABTL), a u njima se nalaze imena između 50.000 i 60.000 saradnika. Zakon koji omogućava njihovo objavljivanje parlament je usvojio u septembru. Četiri vrste dosjea bit će objavljene u dvije faze.

Direktor arhiva Bendeguz Gergo Cseh odluku je nazvao „historijskim korakom“, ocijenivši da Mađarska ovim ide dalje od drugih država nekadašnjeg Istočnog bloka.

Poljska je ranije otvorila arhive, ali ne nudi potpuno slobodnu pretragu kakva se sada uvodi u Mađarskoj. Pristup dosjeima istočnonjemačkog Stasija ograničen je njemačkim zakonom iz 1991. godine, dok u Češkoj još nisu svi dokumenti digitalizirani i dostupni na internetu.

Tokom Hladnog rata službe tajne policije u istočnoj Evropi, među kojima je bio i Stasi, gradile su široke mreže saradnika među građanima. Za njihovo vrbovanje često su koristile ucjene, prijetnje ili nagrade.

U Mađarskoj je od 1956. do 1989. djelovalo približno 55.000 tajnih saradnika. Izvještavali su o ljudima iz svog neposrednog okruženja, a njihove informacije nerijetko su dovodile do hapšenja i ispitivanja. S agentima su se sastajali u takozvanim konspirativnim stanovima u centru Budimpešte.

Pod nadzorom je bila i alternativna rock scena, koju su vlasti zbog okupljanja mladih smatrale mogućom prijetnjom. Doušnici su tokom osamdesetih redovno dolazili na koncerte u Budimpešti.

Muzičar Peter Muller, poznat kao Sziami, prisjetio se kako je njegov bend Kontroll Csoport 1983. izvodio pjesmu „Doušnici i provokatori“.

„Na svoj način i mi stražarimo: onaj ispred tebe je naš čovjek – zacrvenio si se, razotkriven si, doušnici i provokatori“, glase stihovi pjesme.

„Zatim bismo okrenuli reflektore prema publici i promatrali kako se tisuću ljudi osvrće oko sebe i pokušava odgonetnuti tko su doušnici“, ispričao je danas 74-godišnji Muller u svom studiju, uz tajanstveni osmijeh.

Muller, koji je i danas kultno ime mađarske muzike, zbog svog rada zamalo je izbačen s fakulteta. Policija mu je zabranjivala nastupe i pozivala ga na ispitivanja. Njegov prvi punk-rock bend URH, osnovan 1980. godine, dobio je ime po radiofrekvenciji državne policije, zbog čega je bio pod stalnim nadzorom.

Uprkos tom iskustvu, prema otvaranju dosjea ima podijeljena osjećanja.

„Nisam siguran koliko je društvu nakon toliko godina potrebno takvo pročišćenje ili katarza. Ne sviđa mi se ideja da se ljude treba izdvajati, ponižavati, sramotiti i kažnjavati, pogotovo jer su mnogi od njih ili umrli ili su u potpuno drukčijoj životnoj fazi“, rekao je Reutersu.

Zakon navodi razumijevanje prošlosti i transparentnost institucija kao ključne preduslove demokratske države. Ipak, dio sadržaja dosjea ostat će zaštićen. To uključuje osjetljive lične podatke o zdravlju, ovisnostima i seksualnoj orijentaciji.

„Kao arhivist i povjesničar, mislim da nije primjereno suditi na temelju ovih informacija“, rekao je Cseh za Reuters. „Ipak, vjerujem da nam one mogu pružiti uvid u ljudske sudbine i omogućiti dublje suočavanje s prošlošću, ne samo na osobnoj razini, već i kao društvo.“