Izlaz iz rata s Iranom se ne nazire, Trump se suočava s dvije teške opcije

Dok rat predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa protiv Irana ulazi u šesti mjesec, niz prijetnji i diplomatskih aktivnosti tokom ove sedmice pokazao je koliko se predsjednik SAD-a nalazi u sve težoj poziciji pokušavajući izvući SAD iz sukoba koji je, kako je ranije tvrdio, trebao trajati svega nekoliko sedmica.

Trump se suočava s dvije teške mogućnosti.

Optužio medij da lažeDrama oko municije SAD-a traje, Trump poriče da se posvađao s Hegsethom

Prva je prihvatiti privremeni sporazum koji Iran i Oman pregovaraju, a kojim bi Teheran dobio kontrolu nad Hormuškim moreuzom kakvu nikada ranije nije imao. Druga opcija je ispuniti prijetnje o oštroj vojnoj eskalaciji, što bi moglo dovesti do još dugotrajnije krize.

Analitičari smatraju da bi prvi scenarij Iranu donio najveći ustupak otkako su ga 28. februara napale Sjedinjene Američke Države i Izrael te bi, barem privremeno, formalizirao iranski nadzor nad jednim od najvažnijih svjetskih pravaca za transport nafte, što je administracija Donalda Trumpa ranije obećala spriječiti, piše Reuters.

Druga mogućnost, novi val zračnih udara, nosi velike političke rizike za Trumpa uoči ključnih izbora za Kongres u novembru, a pritom, prema ocjenama stručnjaka, ne nudi veće šanse za uspjeh od prethodne kampanje bombardovanja koja nije natjerala Iran na popuštanje.

Treća opcija bila bi zadržavanje sadašnjeg stanja - nastavak blokade iranskih luka i povremeni vojni odgovori na napade na trgovačke brodove. Međutim, ni to Trumpu ne pruža izlaz iz rata za koji je tvrdio da će završiti sredinom aprila.

- To je izbor između nekoliko loših opcija, ali Trump možda shvata da ovaj rat ne može trajati beskonačno. Nešto se mora promijeniti, a to bi moglo značiti prihvatanje nove iranske stvarnosti u Hormuškom moreuzu, rekao je Aaron David Miller, bivši pregovarač SAD-a za Bliski istok.

Neimenovani zvaničnik SAD-a rekao je Reutersu da bi eventualni privremeni plovni koridori morali biti potpuno slobodni za prolazak, bez nadzora bilo koje strane.

Hormuški moreuz u središtu pregovora

Državni sekretar SAD-a Marco Rubio više puta je poručio da Hormuški moreuz mora ostati međunarodni plovni put otvoren za sve, bez iranske kontrole i bez naplate prolaza.

Ipak, Trump je i ranije javno odstupao od stavova vlastitog državnog sekretara, pa analitičari smatraju da bi to mogao učiniti ponovo.

Zbog visokih cijena goriva u SAD-u, pada vlastite popularnosti i sve većeg protivljenja javnosti nastavku rata, Trumpov prostor za političko djelovanje postaje sve uži.

Kako se sukob odužio, njegova oštra retorika nije uspjela natjerati Iran na ustupke, pa stručnjaci procjenjuju da je sada vjerovatnije da će upravo Washington morati napraviti najveće kompromise.

Ponovno otvaranje Hormuškog moreuza smatra se ključnim uslovom za nastavak američko-iranskih pregovora, koje administracija želi usmjeriti prvenstveno na iranski nuklearni program, službeno glavni cilj vojne kampanje.

Ostaje neizvjesno hoće li Sjedinjene Američke Države prihvatiti eventualni sporazum između Irana i Omana, država koje se nalaze na suprotnim obalama moreuza.

Prema riječima visokog iranskog izvora i dvojice regionalnih zvaničnika, prijedlog sporazuma predviđa da Teheran dobije određeni stepen kontrole nad brodovima koji ulaze u Perzijski zaljev kroz Hormuški moreuz.

Trump tvrdi da je dogovor blizu, dok iranski zvaničnici navode da još postoje otvorena pitanja koja treba riješiti.

Mir i dalje daleko

Čak i ako bude postignut sporazum između Irana i Omana i obnovljeni američko-iranski pregovori, stručnjaci sumnjaju da bi to moglo dovesti do trajnog mirovnog sporazuma.

Podsjećaju da je memorandum o razumijevanju koji su SAD i Iran potpisali u junu vrlo brzo propao, iako je već od početka predviđao određeno ublažavanje sankcija Iranu, što je izazvalo kritike dijela republikanskih zastupnika.

Zvaničnici Bijele kuće sve više prihvataju mogućnost da će sukob u nekom obliku trajati i tokom izbora za Kongres, navodi jedan zvaničnik SAD-a koji je želio ostati anoniman.

To predstavlja dodatni politički problem za Trumpa, koji je drugu predsjedničku kampanju gradio na obećanju da će izbjegavati nove strane ratove i fokusirati se na ekonomske probleme američkih građana.

Isti zvaničnik tvrdi da predsjednik svoje odluke o Iranu ne donosi na osnovu promjenjivih rezultata istraživanja javnog mnijenja.

Glavni ciljevi rata nisu ostvareni

Iako Trump redovno tvrdi da je vojska SAD-a eliminisala veliki broj iranskih lidera i ozbiljno oslabila vojne kapacitete Islamske Republike, većina analitičara smatra da ključni ciljevi rata nisu ostvareni.

Prošle subote rekao je da je odustao od planiranih novih velikih napada nakon što su ga partneri s Bliskog istoka zamolili da diplomatiji pruži još jednu priliku, ali je istovremeno upozorio da će uslijediti snažan odgovor ako pregovori propadnu.

Pojedini stručnjaci smatraju da je odustajanje od novih udara povezano i sa zabrinutošću zbog smanjenih zaliha projektila SAD-a, što je Trump negirao.

Ipak, u srijedu je ponovo poslao dvosmislenu poruku Iranu.

- Radije bih postigao dogovor jer ne želim ubijati ljude. Ali u jednom trenutku ćemo to učiniti, rekao je Trump na skupu u Las Vegasu.

Iran je, prema riječima pet izvora upoznatih s razgovorima, upozorio američke saveznike u Zaljevu da bi svaki novi američki napad izazvao odmazdu usmjerenu na njihovu energetsku infrastrukturu.

Jonathan Panikoff, bivši zamjenik obavještajnog zvaničnika SAD-a za Bliski istok, upozorio je da razvoj događaja pažljivo prate Kina, Rusija i Sjeverna Koreja.

- Oni uče kakva će biti ograničenja američke moći u godinama koje dolaze, rekao je Panikoff.

Čak i pojedini zagovornici oštrijeg pristupa Iranu sada savjetuju oprez.

Behnam Ben Taleblu iz Fondacije za odbranu demokratija ocijenio je da Islamska Republika pokušava predsjednika Trumpa dovesti u situaciju u kojoj će izgubiti bez obzira na odluku koju donese prije novembarskih izbora.

On smatra da administracija ne bi trebala donositi ishitrene odluke, već realno procijeniti gdje Sjedinjene Američke Države imaju stvarni utjecaj, a gdje ga nemaju.