Kada nasilnik teroriše cijeli razred, ko će zaštititi ostalu djecu?

Vršnjačko nasilje postaje posebno težak problem kada se pred djetetom koje maltretira druge počnu povlačiti i roditelji i škola, a rješenje se traži tek kada posljedice već osjete druga djeca. Jasmin Poturović, advokat, čovjek čiji se profesionalni put kreće između prava, etike, discipline i dubokog interesovanja za ljudsko ponašanje i dugogodišnji instruktor borilačkih vještina koji je tokom godina trenirao i djecu, smatra da se u takvim situacijama mora postaviti i pitanje kako osposobiti dijete da ne bude laka meta nasilnika.

Poturović naglašava da o ovoj temi govori prije svega na osnovu vlastitog iskustva i primjera s kojima se susretao, a ne na osnovu istraživanja ili metodoloških analiza.

 

Kao jedan od primjera navodi slučajeve djece koja mijenjaju škole, ali nastavljaju s istim ponašanjem: tuku drugu djecu, otimaju im stvari, vrijeđaju profesore i ometaju nastavu.

- Vrlo često su to slučajevi gdje ni roditelji ne mogu ništa, ni škola ne poduzima ništa. I sada bi tu trebalo, moj je stav, da se uključi služba socijalne zaštite. Međutim, pošto je dijete u pitanju, onda su svi vrlo osjetljivi. Prebaci ga u drugu školu, a onda druga škola dobije problem, govori Poturović.

Takav pristup, prema njegovom mišljenju, ne daje odgovor roditeljima druge djece koja svakodnevno moraju biti u istom razredu s nasilnikom.

- I sada je to možda dječak u razredu tvoje curice ili tvog dječaka, a ti kažeš: "Pa dobro, ljudi, šta ćemo sada s mojim djetetom?", kaže Poturović.

Jedno od rješenja on vidi u izgradnji samopouzdanja, discipline i fizičke sposobnosti djece. Kao dugogodišnji instruktor posebno izdvaja borilačke sportove, za koje smatra da mogu imati važnu odgojnu ulogu kada se treninzi odvijaju u kontrolisanim uslovima i uz jasna pravila.

Poturović tvrdi da je tokom rada imao priliku vidjeti i djecu sklonu nasilničkom ponašanju koja su dolazila na trening. Njegovo iskustvo je, kaže, pokazalo da se odnos prema vlastitoj snazi mijenja kada dijete dođe u sredinu u kojoj više nije fizički dominantno nad svima oko sebe.

- Dođe dječak koji je nasilnik. Ja kažem: "Dobro, danas ide sparing." Krene sparing i neće više da dolazi. To se isto desi u razredu. Ide od jednog do drugog, do trećeg djeteta: ovog mogu maltretirati, ovog mogu maltretirati, ovoga ću preskočiti, ovoga mogu maltretirati. Zato je važno da imamo jaku djecu, kaže Poturović.

 

Pritom naglašava da kada govori o "jakoj djeci", ne misli samo na dječake. Borilački sport, prema njegovom viđenju, ne bi trebao služiti tome da dijete postane nasilnije. Poturović smatra upravo suprotno, kontrolisani trening treba ga naučiti gdje su granice, kako se koristi snaga i pod kojim pravilima se odvija fizički sukob.

Govoreći o treninzima djece, objašnjava da sparing za njih organizuje u kontrolisanim uslovima, s prilagođenom opremom i uz intervenciju trenera čim borba pređe postavljene granice.

- Kada taj dječak izađe, on nema potrebu da se tuče na ulici. Izbacio je pritisak, revolt i frustraciju na treningu, a dobio je i pravila šta znači boriti se, pod kojim pravilima i šta je ono što se cijeni. I zna da je jak, da je sposoban, govori Poturović.

Upravo u toj sposobnosti da dijete stekne sigurnost u sebe on vidi jedan od mogućih odgovora na vršnjačko nasilje. Njegova teza nije da djeca probleme trebaju rješavati fizičkim obračunima, nego da nasilnici često procjenjuju ko im se neće ili ne može suprotstaviti.

Zbog toga problem bullyinga, prema njegovom viđenju, ne završava samo kažnjavanjem nasilnika. Otvara se i pitanje šta mogu uraditi porodica, škola i druge institucije, ali i kako dijete izgraditi tako da zna vlastite granice, ima samopouzdanje i ne osjeća se bespomoćno pred onim ko ga pokušava maltretirati.

Ovo je bila samo jedna od tema koje smo razradili u novoj epizodi podcasta Životna škola, kojeg možete pratiti svake druge srijede na www.oslobodjenje.ba u 20 sati i na O kanalu u 23.15.