Žika - sarajevski heroj, borac za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini

Jedan od najistaknutijih novinara Oslobođenja i član najužeg rukovodstva Srpskog građanskog vijeća - Pokret za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini Rajko Živković preminuo je u Sarajevu.

Oslobođenje je krajem 80-ih godina predvođeno Kemalom Kurspahićem i plejadom mladih urednika i novinara dosegnulo profesionalne vrhunce u bivšoj Jugoslaviji. 

U izboru Slobodne Dalmacije dobilo je prestižnu nagradu za najbolji dnevni list u tadašnjoj zemlji, a Žika je bio među novinarima i urednicima Oslobođenja koji su dali veliki doprinos u tome. Baš kao i onda kada je 1992. u Velikoj Britaniji proglašeno listom godine u svijetu.

Hrabrost u ratu

Odanost Sarajevu i Oslobođenju pokazao je u ratu. Fijuci snajpera iz agresorskih gnijezda u Nedžarićima i granate nisu ga omeli. Hrabro je iz stana na Vojničkom polju, u blizini prve linije, odlazio na posao i nastavio da piše. Stavio se u potpunosti na raspolaganje svojoj redakciji. Pomagao je u distribuciji novine, prodavao ratne primjerke Oslobođenja na ulicama Sarajeva, razvozio novinare i fotoreportere na teren, pisao i uređivao novinu.

Čuveni urednik i novinar Mehmed Memica Husić odabrao je Žiku za prvog saradnika kada je u ratu osnovao novinsku agenciju Onasa (Oslobođenje - novinska agencija Sarajevo). Tadašnje rukovodstvo Oslobođenja znalo je jako dobro kakvu moć i ugled u zemlji i svijetu ima naša novina. Pala je odluka da je vrijeme za osnivanje novinske agencije kako bi se lakše i brže širila istina o ratu Bosni i Hercegovini. Pravila profesije su jasna. Prvo su nastajale vijesti za našu agenciju, a potom tekstovi za novinu. Žika je tu bio važan kotač Onase.

Rajko Živković je u martu 1994. bio jedan od osnivača Srpskog građanskog vijeća. Član ratnog Predsjedništva RBiH Mirko Pejanović okupio je grupu sarajevskih Srba, odanih ideji Bosne i Hercegovine ravnopravnih naroda i građana, i stavio se na njihovo čelo. Bio je to hrabar čin ljudi, koji su jasno osudili Miloševićevu i Karadžićevu politiku. Kasnije je Srpsko građansko vijeće preraslo u snažan pokret sa ogromnim zaslugama za ustavne izmjene koje su omogućile donošenje odluke o o jednakopravnosti i konstitutivnosti naroda na cijelom području Bosne i Hercegovine. I tu je Žikina uloga bila važna.

Poslije rata je sve manje pisao, ali novinarstvo nikada u suštini nije napustio. Ostao mu je vjeran i kada je otišao na neke druge poslove, baš kao što je ostao odan i svemu onom za šta se zalaže njegov SGV.

Redovno je obilazio i mjesta stradanja svojih sugrađana, a među njima i Kazane. Bio je, nažalost, jedan od onih koji su odvedeni na mjesto gdje su pripadnici 10. brdske brigade Armije RBiH, pod komandom Mušana Topalovića Cace, počinili jezive zločine.

Osuda zločinaca

Živković je jednom prilikom na Kazanima rekao da ima trajnu obavezu da dolazi i poklanja se žrtvama nevino ubijenih Sarajlija.

- Cace se sjećam iz predratnog perioda. Tokom rata, pokupili su i mene jednom i doveli me ovdje, imao sam sreću da me Caco poznavao. Pitao me šta radim ovdje, kada sam mu rekao da su me njegovi doveli, rekao je da se vratim nazad, kazao je Živković.

U intervjuu, koji je prije šest godina dao novinaru podgoričkog Monitora Veseljku Koprivici, govorio je, između ostalog, i o suočavanju s prošlošću:  

"Nažalost, svijest o osveti i mržnji još vlada bosanskohercegovačkim prostorima. I vladaće sve dok vladajućim nacionalističkim strukturama bude potrebno da se navodnim strahom od drugih i drugačijih održavaju na vlasti, sijući pri tome mržnju prema tim drugim i drugačijim. Naravno, za taj (isprobani) koncept znali su osnivači nacionalnih političkih stranaka još devedesetih godina i koristili se iskustvima nacionalnih, ustaško-četničko-domobranskih koncepata struktuiranja i vladavine narodima.

Postavlja se, međutim, pitanje: zašto se, ne samo običan građanin, Srbin, Bošnjak, Hrvat… već i neki hrvatski, srpski i bošnjački lideri, ne mogu da suoče sa istinom iz prošlog rata, a pogotovo zašto ubice, koljače i zlostavljače iz vlastitih redova, umjesto osude njihovih postupaka, sada veličaju na sva zvona."

Njegove riječi danas su aktuelnije nego ikad.

Rajko Živković će biti sahranjen u ponedjeljak, 19. oktobra, u 12 sati na gradskom groblju Vlakovo u Sarajevu.