Vozom do mora, restoran ne radi, pruga zarasla u šikaru, na granici gužva zbog EES-a

Dok se prve zrake sunca probijaju između zgrada Sarajeva, na Željezničkoj stanici vlada neuobičajeni optimizam. Putnici sa koferima, ruksacima i djecom u naručju nestrpljivo čekaju polazak sezonskog voza za Ploče. Za mnoge je ovo početak godišnjeg odmora, ali i prilika da ponovo prođu jednom od najljepših željezničkih pruga u Evropi.

Voz iz Sarajeva polazi u 7:15 sati. Već nekoliko minuta kasnije gradska vreva ostaje iza putnika, a kompozicija polako osvaja planinske uspone prema Bradini i Konjicu. U vozu se brzo stvara ona posebna atmosfera koja se rijetko može doživjeti u automobilu ili autobusu. Ljudi razgovaraju, djeca trče hodnicima, strani turisti lijepe noseve za prozore, dok stariji putnici pričaju kako su ovom prugom na more putovali još prije nekoliko decenija.

Međutim, već na početku putovanja postaje jasno da ova vožnja ima i svoju manje lijepu stranu.

Vagon restoran postoji – ali ne radi

U sastavu voza nalazi se i vagon restoran. Ili preciznije – nekadašnji vagon restoran. Vrata su zaključana, šank prazan, a osoblja nema. Putnici koji nisu ponijeli vodu ili hranu brzo shvate da tokom više od tri sata vožnje neće moći kupiti ni običnu flašicu vode, sok ili kafu.

Paradoks je tim veći što upravo ova sezonska linija predstavlja jednu od najatraktivnijih turističkih željezničkih ruta u regiji. Dok evropski turistički vozovi upravo kroz ugostiteljsku ponudu dodatno obogaćuju iskustvo putovanja, ovdje putnici ostaju prepušteni onome što su ponijeli od kuće.

Nije riječ o luksuzu. Riječ je o osnovnoj usluzi koju putnici s pravom očekuju na međunarodnoj željezničkoj liniji.

Pruga koja zaslužuje više pažnje

Nakon Konjica počinje dio zbog kojeg mnogi ovu prugu smatraju jednom od najljepših u Evropi. Smaragdna Neretva prati voz gotovo cijelim putem. Kanjoni, mostovi, tuneli i strme stijene ostavljaju bez daha.

Ili bi barem trebali.

Na velikom broju dionica pogled prema rijeci danas zaklanja gusta šikara, visoko rastinje i zapuštena vegetacija koja godinama očigledno nije uklanjana. Upravo na mjestima gdje bi putnici trebali uživati u panorami Neretve, pogled završava na granama i korovu koji gotovo dodiruju prozore voza.

To posebno razočarava strane turiste koji su upravo zbog fotografija ove pruge odlučili putovati željeznicom. Mnogi od njih očekuju otvorene poglede na rijeku i kanjon, a umjesto toga veliki dio trase prolazi iza zelenog zida rastinja.

Pruga Sarajevo – Ploče nije samo saobraćajnica. Ona je turistički proizvod Bosne i Hercegovine. Upravo zato njeno održavanje ne bi smjelo biti ograničeno samo na sigurnost saobraćaja, već i na očuvanje jedinstvenih vidikovaca koji ovu trasu čine prepoznatljivom širom Evrope.

Voz je brži od automobila – barem dok ne dođe do granice

Nakon Mostara voz nastavlja prema Čapljini i granici s Hrvatskom. Upravo ovdje putnike očekuje nova procedura koja bi mogla značajno produžiti putovanje.

Hrvatska granična policija postepeno uvodi novi Entry/Exit System (EES), elektronski sistem registracije ulaska i izlaska državljana trećih zemalja u Evropsku uniju.

Za razliku od dosadašnjeg pregleda pasoša, granični policajci koriste mobilne uređaje – Samsung telefone na koje je priključen čitač otisaka prstiju. Putniku se najprije fotografiše lice pomoću telefona, zatim se uzimaju otisci prstiju putem priključenog skenera, nakon čega se svi podaci evidentiraju u sistemu. I sve to bez potrebe da se izlazi iz voza

Sama procedura traje između 30 i 60 sekundi po putniku.

Na prvi pogled to ne djeluje dugo. Međutim, kada se uzme u obzir da je sezonski voz često potpuno popunjen sa nekoliko stotina putnika, jasno je da bi zadržavanja na granici mogla trajati znatno duže nego do sada, posebno tokom udarnih vikenda turističke sezone.

Putovanje koje vrijedi doživjeti

Uprkos svim manama, teško je ostati ravnodušan kada se voz nakon granice spusti prema dolini Neretve i konačno stigne u Ploče. Miris mora ulazi kroz otvorene prozore, a putnici gotovo istovremeno posežu za koferima.

Ova željeznička linija ima sve što bi jedna evropska turistička ruta trebala imati – spektakularne pejzaže, bogatu historiju i odličnu povezanost glavnog grada s Jadranom.

Ali ima i probleme koje više nije moguće ignorisati.

Neispravan vagon restoran, zapuštena vegetacija koja skriva najljepše prizore i nova granična procedura koja će produžiti putovanje podsjećaju da potencijal ove linije još uvijek nije u potpunosti iskorišten.

Možda upravo zato sezonski voz Sarajevo – Ploče izaziva pomiješane emocije. S jedne strane to je putovanje koje bi svaki ljubitelj željeznice trebao barem jednom doživjeti. S druge strane, ono istovremeno pokazuje koliko malo ponekad nedostaje da dobro iskustvo postane zaista vrhunsko.

Jer putnici koji biraju voz ne traže mnogo. Traže čist pogled na Neretvu, mogućnost da kupe kafu ili vodu i putovanje koje će pamtiti po ljepoti krajolika, a ne po propustima koji se godinama ponavljaju.