“Vlada KS mora presjeći - želi li da se Skenderija sama uruši ili strateška ulaganja“

Centar Skenderija proživljava svoje najteže dane. Nakon nedavnog obrušavanja krova, zatvaranja parkinga i obustave svih aktivnosti u sportskim salama, ovaj nekadašnji gigant doveden je na samu ivicu opstanka. Radnici su za naredni utorak najavili štrajk upozorenja. 

O dubokoj krizi, birokratskim blokadama i neizvjesnoj sudbini kompleksa razgovarali smo sa Šenajom Avdićem, direktorom Centra Skenderija.

U otvorenom i direktnom razgovoru, Avdić jasno poručuje da sva odgovornost za današnji kolaps leži isključivo na osnivaču i vlasniku preduzeća: Vladi Kantona Sarajevo. 

Prema njegovim riječima, aktuelni menadžment je u proteklih godinu dana realizovao niz unutrašnjih sanacija i resornim ministarstvima dostavio spremne projekte kapitalnih investicija, ali je reakcija sa vrha potpuno izostala. 

Direktor Skenderije otvoreno ističe da se sudbina ovog simbola grada godinama svjesno gura pod tepih jer unutar izvršne vlasti ne postoji politička hrabrost i vizija da se "presiječe" situacija i krene u strateški iskorak. 

Kada se pogleda istorija Centra Skenderija, od otvaranja i premijere filma "Bitka na Neretvi" pa do danas, ovaj kompleks je preživio najteža ratna razaranja i ostao funkcionalan. Tokom rata, 1994. i 1995. godine, ovdje su se igrale utakmice. Kako se vi, kao građanin Sarajeva, ali i profesionalno, kao menadžer, osjećate u ulozi direktora za vrijeme čijeg je mandata stavljen ključ u bravu ovog simbola grada?

- Nepotrebno je ponavljati kolika je uloga Skenderije u istoriji Sarajeva i Bosne i Hercegovine, bilo u sportskom, privrednom ili kulturnom aspektu.

Moja motivacija da prihvatim poziciju direktora bila je upravo pokušaj da se Skenderija ponovo vrati u fokus, ali u pozitivnom smislu.
Tada sam pred Vladom iznio dvije ključne smjernice: da Skenderija poveća obim sportskih, kulturnih i privrednih programa, te da time dokaže osnivaču, Vladi Kantona Sarajevo, ali i javnosti, da ovaj prostor i dalje živi i da opravdava neophodne investicije.

Međutim, zatekli smo mnoštvo problema. Pod broj jedan, pitanje odgovornosti za ovakvu situaciju nije bilo riješeno, a mnoge vlade prije ove su svašta obećavale. Stvar je vrlo jednostavna: odgovornost za ovakvo stanje nalazi se na osnivaču i vlasniku, odnosno na Vladi Kantona Sarajevo.

Krivicu prebacujete isključivo na Vladu KS-a?

- Zato što samo oni imaju mogućnost da riješe imovinsko-pravne odnose koji su osnovni preduslov za bilo kakve kapitalne investicije. Kada kažem kapitalne investicije, mislim na radove na zgradama, fasadama, krovovima i kompletnoj infrastrukturi. Upravo se za taj problem veže i nedavno obrušavanje krova.

Prilikom preuzimanja funkcije bili ste svjesni izazova, ali ste pokazivali optimizam da se stvari mogu pokrenuti. Gdje je u međuvremenu krenulo po zlu?

- Moja motivacija nije izostala ni dan-danas, ona je potpuno ista kao i na samom početku. Ono što je izostalo i što je usporeno jeste reakcija Vlade na nagomilane probleme. Tu prvenstveno govorim o imovinsko-pravnim odnosima, što je opštepoznata stvar. Dio zemljišta na kojem se nalazi Skenderija je u vlasništvu samog Centra, dok je drugi dio u vlasništvu Kantonalnog zavoda za izgradnju. Obje ove institucije su u kantonalnom vlasništvu.

Da bismo mi pokrenuli bilo kakvu investiciju i dobili urbanističku i građevinsku dozvolu, ti odnosi se moraju riješiti. To je ekskluzivno u domenu osnivača i vlasnika, a ne uprave društva. Uprava Skenderije upravlja zgradom, ali kompletna infrastruktura i sve obaveze koje se vežu uz upravljanje nekretninama su obaveza Kantona.

-  To su u ovom slučaju samo jeftine političke igre. Što se tiče projekata unapređenja Skenderije koji jesu u domenu uprave preduzeća, poput nabavke novog semafora, novih teleskopskih tribina, novog parketa i nove rasvjete, dakle svega onoga što je danas neadekvatno, ti projekti itekako postoje. Mi smo ih uredno predali resornom Ministarstvu privrede. Nasuprot onome što se plasira u javnosti, uprava je uradila svoj posao, napravila projekte i predala ih, ali od tada nemamo nikakve reakcije s druge strane.

Istovremeno, ova uprava je u posljednjih 12 mjeseci realizovala niz projekata koji su stajali godinama. Prvi smo zamijenili stare, dotrajale zelene vatrootporne zavjese iz 1969. godine novim crnim zavjesama. Sanirali smo mokre čvorove nakon ko zna koliko godina, potpuno smo obnovili malu dvoranu D1, tribine, postavili novi semafor i zamijenili kompletnu stolariju. Iz sigurnosnih razloga smo unaprijedili vatrodojavni sistem koji je godinama bio zastario, uveli novi informacioni sistem, te sanirali ulaz u Privredni grad i ograde.

Vjerujem da je uprava uradila te unutrašnje zahvate, ali činjenica je da Privredni grad i cijeli kompleks spolja izgledaju ruinirano?

- Pogledajmo činjenice, možemo ići projekat po projekat. Recimo, projekat kompletne sanacije Doma mladih postoji već nekoliko godina. Tu je zapelo iz dva razloga: prvi su imovinsko-pravni odnosi, a drugi, još važniji, jeste činjenica da se Skenderija našla na listi nacionalnih spomenika.

Moram podsjetiti na širi kontekst jer je situacija kompleksna. U Planu razvoja Kantona Sarajevo od 2021. do 2027. bilo je planirano 35 miliona konvertibilnih maraka za Skenderiju. To nikada nije realizovano. I to nije propalo zbog direktora, a promijenilo ih se nekoliko, već zato što je to u isključivom domenu vlasnika koji nije uklonio zakonske prepreke.

Uz sve te probleme i birokratiju kroz koju je očigledno teško proplivati, federalni ministar Adnan Delić naglašava probleme i govori kako je "novo rađanje Skenderije imperativ". S druge strane, naš poznati arhitekta Amir Vuk Zec tvrdi da unutar nekoliko prethodnih vlada zapravo postoji prećutna intencija da se Skenderija svjesno gurne u zaborav kako bi se prenamijenila ova atraktivna lokacija. Osjećate li da se stvari kreću u tom pravcu, da se kroz birokratske zavrzlame i odustajanje od ranije planiranih 35 miliona KM ulaganja zapravo otvara prostor za neke druge, privatne investicije?

- Sve što se tiče budućih namjera i planova s ovim lokalitetom isključivo je u domenu vlasnika, odnosno Kantona. Ja kao direktor, ali i cijeli Nadzorni odbor, odgovorno tvrdim da nemamo apsolutno nikakve informacije, niti projekte, a ni saznanja s bilo koje strane da se Skenderija želi pretvoriti u nešto drugo. Takva pitanja su se nametala i kada smo iz sigurnosnih razloga morali zatvoriti dio Privrednog grada zbog sanacije trgovki, pa su se odmah pojavile teorije da se sve ruši i da se pravi nekakav novi "Dubai". Uprava s takvim planovima nije upoznata.

Sindikat je za naredni utorak najavio štrajk upozorenja. S obzirom na to da je dvorana nakon obrušavanja krova bila zatvorena, da je parking van funkcije i da nema privrednih ni kulturnih manifestacija koje bi generisale vlastiti novac, šta ti ljudi uopšte rade i iz kojih sredstava planirate isplatiti plate za svojih skoro 100 radnika?

- Finansijski problemi su me dočekali na samom početku mandata. Upravo zato je naš primarni cilj bio povećanje obima poslovanja i vlastitih prihoda, jer nas je već 2025. dočekala odluka Vlade da nam podršku iz budžeta prepolovi u odnosu na 2024. Bez obzira na to, mi smo u punom dogovoru i na istoj talasnoj dužini sa sindikatom uspjeli redovno isplatiti sve plate i zakonske obaveze.

Ovo što se desilo sa obrušavanjem krova i zatvaranjem parkinga drastično nam je srezalo prihode. Mi smo dvoranu u međuvremenu ponovo otvorili, ali stvorene tenzije i blokade su učinile svoje. Kontinuirano održavam sastanke u Vladi i tražim finansijsku pomoć za opstanak firme, što je i zahtjev sindikata. Radnici su uradili svoj dio posla i u njih ne mogu uprijeti prstom.

Mi jesmo javno preduzeće, ali nismo na budžetu, mi živimo od onoga što zaradimo na tržištu. Radnici su prepoznali gdje leži stvarni problem i zato su najavili štrajk upozorenja u utorak od 10 do 12 sati. Tražili su hitne sastanke sa resornim Ministarstvom privrede, ali i sa federalnim vlastima. Njihova poruka je jasna: Vlada mora prelomiti šta želi sa Skenderijom, da li će pustiti da se sama uruši ili će konačno usvojiti strategiju obnove i razvoja.

Dakle, ključ i odgovor na pitanje da li idemo u pravcu rušenja ili obnove ponovo leže u Vladi Kantona Sarajevo?

- Apsolutno. Administrativne prepreke se mogu riješiti veoma brzo ako postoji politička volja. Kada sam prepoznao da u našem sistemu odlučivanja nema konsenzusa i jedinstva, te da o sudbini projekata odlučuje 35 zastupnika u Skupštini KS-a, predložio sam angažman renomiranih međunarodnih eksternih firmi.

Cilj je bio da stručnjaci sa svjetskim iskustvom izrade plan koji bi uvažio kulturnu tradiciju, urbanističku poziciju Skenderije, ali i ekonomsku održivost. Naš prostorni plan već predviđa poslovnu zgradu, parkinge, bazen i hotel iza Ledene dvorane.

Moj zahtjev je bio da se napravi održiv miks objekata koji će zadovoljiti potrebe građana, ali i generisati prihode kojima bi Skenderija pokrivala 70 do 80 odsto svojih operativnih troškova, dok bi ostatak finansirao osnivač. Takav plan bi morao biti obavezujući i neupitan za svaku vladu koja dođe na vlast. To je elementarna obaveza vlasnika prema građanima Sarajeva.

Direktor preduzeća ne donosi takve odluke. Ja mogu samo predlagati. Mi u upravi imamo metre dokumentacije, gotove projekte i spremne aplikacije za rješavanje administrativnih procesa. Sve je spremno, ali nam nedostaje politička ozbiljnost sa vrha.

Ako je sve spremno, zašto te ozbiljnosti nema? 

- Ključni problem je što niko nema hrabrosti da povuče potez. Skenderija je izuzetno kompleksan sistem i malo ljudi je suštinski razumije. To nije samo kultni objekat, to je 75.000 kvadratnih metara prostora koji objedinjuje nespojive djelatnosti. Morate imati stručnjake za sport, producente za koncerte u Domu mladih, tehničare za pozorišne predstave, ljude koji upravljaju parkingom, ali i tim koji se bavi iznajmljivanjem nekretnina i real estate biznisom.

Upravljanje ovakvim centrom zahtijeva ogromno znanje i odlučnost. Moja pretpostavka je da niko iz vlasti nije želio ući u toliki rizik i suočiti se sa problemom, plašeći se da bi eventualni zastoj donio gubitak glasova na izborima. Zato je godinama bilo lakše primjenjivati politiku "malo investicija ovdje, malo ondje", samo da se ne talasa.

Košarkaški klub Bosna je primoran svoje utakmice igrati u dvorani Zetra. Postoji li ikakav realan vremenski okvir u kojem bi se Studenti mogli vratiti u svoju kuću, u Skenderiju?

- Kada sam preuzeo funkciju, odnosi s KK Bosna su bili donekle zategnuti jer prethodne uprave kluba nisu u potpunosti razumjele poziciju i limite same Skenderije. Danas imamo izvrsnu saradnju sa upravom kluba i Dubravkom Barbarićem koji savršeno shvata situaciju i javno postavlja pitanje kada će se klub vratiti kući. 

Mi to žarko želimo, ali moramo biti otvoreni prema javnosti: mi u dvorani trenutno nemamo adekvatan parket, nemamo funkcionalne semafore, rasvjetu, teleskopske tribine, koševe, pa čak ni adekvatne svlačionice i mokre čvorove. Za svaku od tih stavki uprava Skenderije je, paralelno sa zahtjevima KK Bosna, kreirala gotove projekte i uputila ih Vladi. Odgovora i reakcije još nema.