Usvojen je idejni koncept za spomenik ubijenoj djeci Prijedora

U cilju podrške inicijativi roditelja ubijene djece u pribavljanju potrebne dokumentacije za izgradnju memorijala za 102 ubijene djece Centar za mlade Kvart je na Dan grada Prijedora 16. maja objavio konkurs za najbolje idejno rješenje. Pristiglo je ukupno 18 validnih prijedloga o kojima je odlučivala stručna komisija u sastavu Adnan Harambašić, Nemanja Čađo i Ismar Čirkinagić, te predstavnik roditelja ubijene djece Fikret Bačić. Odjeljenje za prostorno uređenje Grada Prijedora nije u roku imenovalo svog predstavnika, piše Zamisli.ba.

Izabran je rad sarajevskih arhitekata, doktorice nauka Zulejhe Šabić-Zatrić i magistra Asmira Šabića. Autori su o svom radu naveli: „Osnovna težnja rješenja jeste da na simboličan i emotivno suzdržan način prenese neshvatljivu tragediju gubitka djeteta. Kroz pažljivo oblikovane simbole cjeline i povezanosti, ali i stradanja, razdvajanja, tame i svjetlosti, dobra i zla, prostor gradi snažnu memorijalnu atmosferu. Ti simboli zajedno stvaraju mjesto tišine, sjećanja i kontemplacije, omogućavajući posjetiocima da tragediju dožive ne samo racionalno, već i duboko emotivno. Bijeli vertikalni elementi predstavljaju fragmente jedne cjeline, kao zidovi koji se međusobno približavaju, ali se ne zatvaraju potpuno. Oni simbolizuju porodice, zajednicu i život koji su nasilno prekinuti. Njihova visina i zakrivljenost daju prostoru svečan, gotovo sakralan karakter, ali bez doslovne religijske ikonografije. Snažan kontrast između bijelih i tamnih vertikalnih elemenata je jasna moralna i emotivna podjela: život nasuprot smrti, nevinost nasuprot zločinu, svjetlost nasuprot tami. Bijelo se čita kao simbol nevinosti, djece, svjetlosti, istine i sjećanja, dok tamni elementi uvode temu smrti, zla, nasilja i neizrecive tragedije. Prolaz između zidova ima važnu ulogu. Posjetilac ne stoji samo ispred spomenika, nego ulazi u prostor memorije. Time se sjećanje ne posmatra izvana, nego se doživljava tjelesno, kroz kretanje, približavanje imenima i boravak u prostoru tišine. Zidovi obuhvataju posjetioca, ali ga istovremeno suočavaju s prazninom i razdvajanjem. Linija svjetlosti pri dnu spomenika predstavlja trag života, nadu, prisustvo djece koje nije ugašeno, ali i granicu između svakodnevnog prostora parka i memorijalnog prostora. Svjetlost ne poništava tragediju, nego je čini vidljivom i dostojanstvenom. Kao da pokazuje da sjećanje ostaje živo i da se ne smije prekinuti. Upisana imena na zidovima su najdirektniji i najvažniji element. Ona sprječavaju da žrtve ostanu apstraktne. Tema nije samo “stradanje djece”, nego konkretna djeca, konkretni životi, konkretni gubici. Zato spomenik ne govori samo o smrti, nego i o individualnom dostojanstvu svakog djeteta. Okruženje parka dodatno pojačava značenje. Zelenilo, drveće i otvoren prostor podsjećaju na život, rast i djetinjstvo, dok se u takav ambijent uvodi forma koja govori o prekidu, nasilju i boli. Upravo taj kontrast čini spomenik još snažnijim: on nije izolovan od života, nego je postavljen unutar prostora kroz koji ljudi prolaze, čime se sjećanje uvodi u svakodnevicu. Oblikovanje spomenika je kompozicija zasnovana na odnosima cjeline i fragmenta, svjetlosti i tame, prisustva i odsustva, života i smrti. Ideja simbolike nije agresivna, nego tiha i dostojanstvena, ali vrlo jasna: tragedija ubijene djece u Prijedoru prikazana je kroz prostor koji istovremeno nosi bol, opomenu i obavezu trajnog pamćenja.“

Prvostepena presuda Suda BiHTri muškarca dobila 40 godina zatvora za zločine u Prijedoru, petorica oslobođena

U postupku izbora osigurana je anonimnost autora, a u komisiji su bili renomirani stručnjaci iz Prijedora s inostranim adresama: arhitekta Adnan Harambašić, multimedijalni umjetnik Nemanja Čađo i vizuelni umjetnik Ismar Čirkinagić. Komisija je u obrazloženju navela: „Konceptualni pristup prijedloga odlikuje se snažnim vizuelnim i emotivnim narativom koji se postiže upotrebom radikalnog kontrasta i forme. Kontrast eksterijera i enterijera: Odluka da se spoljašnji zidovi memorijala izvedu u crnoj boji stvara upečatljiv, dostojanstven, ali i opominjući kontrast u zelenom pejzažu parka Stari grad. Konkavnost spoljašnjih zidova djeluje magnetski – ona privlači i usmjerava posjetioca iz otvorenog prostora prema unutrašnjosti. Tranzicija i katarza: Stupanjem u unutrašnjost memorijala, crnilo ustupa mjesto čistoj bijeloj boji na kojoj su ispisana imena ubijene djece. Ova tranzicija iz tame u svjetlost simbolizuje nevinost žrtava i čuva sjećanje na njihovu čistoću.“

Aktivnost je provedena uz podršku UK international Development, u partnerstvu sa Britanskim savjetom. Centar za mlade Kvart će predati idejno rješenje roditeljima kako bi pokrenuli proces dobijanja dozvola. Izgradnjom ovog memorijala, Grad Prijedor bi pokazao novo lice i započeo proces ozdravljenja zajednice i suočavanja sa teškim naslijeđem rata, šaljući trajnu poruku mira da više nikom na um ne padne da ubija djecu u dolini rijeke Sane.