Tuzla obilježava 31 godinu od zločina na Kapiji, sve manje roditelja, sve više negatora

Na području Tuzlanskog kantona danas je Dan žalosti u znak sjećanja na stradanje civila 25. maja 1995. godine na tuzlanskoj Kapiji, kao i na sve civilne žrtve rata u Tuzli i Bosni i Hercegovini.

Vlada Tuzlanskog kantona je još 2016. godine proglasila 25. maj Danom žalosti, a u skladu s tom odlukom zastave na institucijama spuštene su na pola koplja. Medijske kuće, organizatori manifestacija, ugostiteljski objekti i druge organizacije dužni su svoje sadržaje prilagoditi obilježavanju ovog dana.

Rana koja ne zacjeljujeMladost Tuzle je ubijena na Kapiji prije 31 godinu - 71 žrtva, a zločinac još na slobodi

Ove godine navršava se 31 godina od masakra na Kapiji, jednog od najtežih zločina počinjenih nad civilima tokom agresije u Bosni i Hercegovini.

Granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske na planini Ozren, 25. maja 1995. godine u 20 sati i 55 minuta, pogodila je centar Tuzle - Kapiju, mjesto okupljanja mladih. Ubijena je 71 osoba, dok je više od 150 ranjeno. Prosječna starost ubijenih bila je svega 23 godine, a najmlađa žrtva bio je dvogodišnji Sandro Kalesić.

Za zločin na Kapiji pravosnažno je osuđen Novak Đukić, nekadašnji komandant Taktičke grupe "Ozren" Vojske Republike Srpske. Sud Bosne i Hercegovine osudio ga je na 20 godina zatvora, ali se Đukić godinama nalazi u Srbiji i kaznu nikada nije odslužio.

Među porodicama žrtava danas je bio i Dino Kalesić, otac najmlađe žrtve Sandra Kalesića, koji je prvi put nakon dugo godina prisustvovao zvaničnom dijelu obilježavanja godišnjice.

- Mislim da je ovo prvi put da sam u ovom ceremonijalnom dijelu kada su delegacije i polaganje cvijeća. Sve se mijenja, pa što da ne promijenim i taj stav, rekao je Kalesić.

Kazao je da je godinama izbjegavao ceremonije i ovaj datum uglavnom provodio u krugu porodice.

- Generalno ne volim te ceremonije. Na ovaj dan sam najmirniji kada sam sam, između četiri zida sa svojima, naveo je.

Istakao je da danas osjeća obavezu da govori o Kapiji, posebno jer je sve manje roditelja i svjedoka tragedije.

- Sve je manje roditelja, sve manje priča o Kapiji, a s druge strane sve je više negiranja. Zato sam to sebi shvatio kao zadatak i obavezu. Dok sam živ, pričat ću o Kapiji što više mogu, poručio je Kalesić.

Govoreći o boli koju porodice nose više od tri decenije, kazao je da čovjek nakon gubitka djeteta nikada više ne može biti isti.

- Kad čovjek spusti dijete u zemlju, više nikad ne može biti normalan. Može samo pokušati da izgleda normalno, da živi i radi normalno, rekao je Dino Kalesić.

Sličnu bol danas nose i drugi roditelji ubijene djece.

Nedžiba Memić, majka stradale Edise Memić, kroz suze je govorila o noći koja joj je zauvijek promijenila život.

- Svaki dan je sve teži, ali 25. maj posebno. Ja se i danas probudim u isto vrijeme kada su mi te noći pokucali na vrata, kazala je Memić.

Prisjetila se posljednjeg pokušaja da dobije kćerku telefonom te večeri.

- Zvala sam je oko pola devet, ali mi se nije javila. Onda je narod počeo da trči i osjećaš da nešto nije dobro. Rekla sam da ne gase televizor. Prva sam svoju Edisu vidjela na patologiji, ispričala je.

Edisa Memić imala je 19 godina i završavala srednju školu. Planirala je upis fakulteta.

- Ne može to proći. Svake godine je sve teže, rekla je njena majka.

Otac ubijenog Elvisa Alagića prisjetio se svog sina kao vrhunskog sportiste i omiljenog mladića iz komšiluka.

- Imao je 17 i po godina. Bio je vrhunski stonoteniser, osvojio je 25 medalja, od toga 17 zlatnih. Trebao je ići na Evropsko prvenstvo u Haag, rekao je Alagić.

Govori da je Elvis odmalena živio za sport.

- Igrao je fudbal, košarku, sve sportove. Na kraju se opredijelio za stoni tenis i bio je izuzetno talentovan. Svi su ga voljeli, od djece do starijih ljudi iz komšiluka, kazao je.

Dodao je da godine ne donose olakšanje.

- Čovjek misli da će s vremenom biti lakše, ali nije. Kako starimo, sve je teže. Maj je roditeljima najteži mjesec. Svaki dan je težak, ali ovo je više nego teško, rekao je Elvisov otac.

Komemorativnim skupovima, polaganjem cvijeća i minutama šutnje Tuzla danas još jednom čuva sjećanje na ubijenu mladost i šalje poruku da Kapija ostaje trajna opomena i simbol borbe za istinu i sjećanje.