Nisu samo trešnje poskupjele - skromna kupovina na pijaci košta 20 KM

Sjećate li se kada je kilogram trešanja koštao 5 maraka? Pa kažemo: “Skupo ti je, ali, hajde daj, lijepo izgledaju.” 

Danas je voće i povrće višestruko skuplje. Neki kažu da trešnje na pijacama koštaju kao meso. 

Pijaca je ljudima dugo bila sinonim za kvalitet, pristojnu cijenu, ali i cjenkanje. Danas ljudi zbog nižih cijena radije kupuju voće u prodavnicama i supermarketima. 

Da li je pijaca postala rezervisana za bogatije? Da li je zdravije postalo skuplje? Izdvojili smo 20 maraka i idemo vidjeti šta sve možemo kupiti na pijaci Markale. Na svakom štandu je bilo kupaca. Većina ih je izdvojila novac tek za poneku voćku ili komad povrća.

U kvalitet nema sumnje. Nikada i nije bilo. Prodavači su uvijek svoje proizvode znali predstaviti kroz domišljat "marketing", pa su i na Markalama jagode "med medeni", paradajz je "mesnat", a kruška "slađa od tuđe žene".

- Sve je poskupjelo više nego duplo. Nabavna cijena je visoka. Mi smo zadovoljni kada pola marke ili marku skidamo. Velike su i dažbine. Hrana je najskuplja, taj džemper što si kupio, ti ćeš ga nositi godinama, a ovo se mora pojesti odmah, priča nam Amra, jedna od prodavačica na Markalama.

Paradajz "volovsko srce" na njenom štandu košta 7 KM. Kupili smo dva komada. A u potrazi za skupim trešnjama, naišli smo na još nekoliko iznenađenja. Kilogram kajsija košta 15 KM, a krušaka 8 KM. Prošle godine, kruške su koštale oko 5 KM. Ipak, tako su dobro izgledale da im nismo mogli odoliti. Puno je da uzmemo kilogram, jer valja paziti na budžet, a kupiti još koju namirnicu. Zbog toga smo išli do pola kilograma. Dva paradajza i pola kilograma krušaka koštali su nas ukupno 7 KM.

Penzionerka Hirija je kupila nekoliko paradajza, kazavši kako ne može priuštiti više od toga.

- Voće ne mogu kupiti. Šta je 400 KM penzije. Dok platiš sve, ne ostane ništa. Ni lijekove. Šta ti ostane, 100-150 KM, hajde ti od toga živi. Sve je poskupjelo, i hljeb i brašno i ulje. Narod mi donese, imam tu kuhinju u koju idem, daju mi šta ima. Od toga živim, dijete moje, nemam odakle. Ovo je katastrofa, cijene kao u Njemačkoj, priča nam Hirija.

Prodavač Husnija nije mijenjao cijene u odnosu na prošlu godinu. Čak su mu i trešnje jeftinije nego lani. Kilogram košta 8 KM. A famozna jagoda iz Čelića košta 9 KM po kilogramu, a u korpici 5 KM. 

Njegov imenjak svaki dan kupuje na istom štandu.  

- Nije skupo ovdje, kod imenjaka je sve malo jeftinije a kvalitet je dobar. Kupim zelen ili krompir, paprike i slično, kazao nam je.

Na tom štandu, jedna korpica jagoda i pola kilograma trešanja su nas, dakle, koštale 9 KM. 

Vrijedi napomenuti da na pijacama vlada određeni sklad među stalnim mušterijama i prodavačima. Na Markalama smo vidjeli kako prodavači "pripaze" mušterije ako im fali nekoliko feninga ili marka.

- Ne traži ništa, biće drugi put, kazao je jedan prodavač kupcu kojem je nedostajalo pola marke. 

Također i kupci pomažu drugim kupcima koji nemaju dovoljno ili sitno. Dodati marku kupcu do vas koji nema sitno ne košta puno, a lijep je osjećaj biti dio pijačnog sklada.

Ostalo nam je 3 KM, a nismo kupili glavnu među voćkama - jabuku. 

Jonogold je jedna od najpoznatijih vrsta jabuke. Na jednom od štandova, kilogram košta 4 KM. Za 3 KM smo dobili 4 jabuke, odnosno oko 800 grama.

Time je naša kupovina i završena. Interesantno je da nijedna od namirnica količinom nije iznosila ni blizu jednog kilograma. Primijetili smo da i drugi kupci radije uzimaju na komad, nego po kilogramu. 

Dakle, i skromna kupovina zahtijeva više novca nego ranije. A nekada se za taj novac sa pijace izlazilo punih ruku..

U svakom slučaju, najbolje je imati "svoju" pijacu, mjesto gdje najčešće kupujete i gdje će vas prodavači poznavati.

A na svakoj pijaci, svaki štand sigurno ima barem po jedan proizvod koji je jeftiniji nego kod ostalih, pa koliko-toliko.