Profesor iz Tuzle otkrio gdje bh. industrija može štedjeti i uvećati proizvodnju

Smanjenje potrošnje vode i energije ne mora značiti smanjenje proizvodnje, niti održivost mora predstavljati dodatni trošak za industriju. Naprotiv, racionalnije korištenje resursa, može istovremeno povećati produktivnost, smanjiti troškove i unaprijediti konkurentnost kompanija - jedna je od ključnih poruka javnog predavanja „Održiva i efikasna upotreba vode i energije u procesnoj industriji: holistički pristup, sistemske metode i budući izazovi“, koje je danas u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine održao prof. dr. Elvis Ahmetović, dopisni član ANUBiH i redovni profesor Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Predavanje je organizovalo Odjeljenje tehničkih nauka ANUBiH. Govoreći o mogućnostima unapređenja industrijskih procesa, Ahmetović je istakao da je jedan od ključnih ciljeva povećanje produktivnosti uz istovremeno smanjenje potrošnje vode i energije te smanjenja negativnog uticaja otpadnih tokova na okolinu. To je moguće postići analizom postojećih proizvodnih procesa, identifikacijom njihovih uskih grla i primjenom odgovarajućih tehnologija i metoda procesne integracije, saopćeno je iz Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Problem vodosnabdijevanjaSarajlije na protestu ispred ViK-a, u toku sastanak o mogućim rješenjima

- Cilj industrije treba biti povećanje produktivnosti uz racionalnije korištenje vode i energije. Na taj način smanjuju se ukupni troškovi i ostvaruje veća profitabilnost kompanije, istakao je.

Posebno je naglasio da održivo korištenje resursa ne treba posmatrati isključivo kao pitanje zaštite okoliša, nego i kao ekonomsku priliku za kompanije. Primjena savremenih tehnologija omogućava ponovno korištenje prečišćene otpadne vode, recirkulaciju vode i materija, kao i iskorištavanje otpadne toplote u proizvodnim procesima, čime se smanjuje potreba za dodatnim količinama vode i primarne energije.

Prema riječima Ahmetovića, za kompanije je važno da prije donošenja odluka o investiranju analiziraju postojeće stanje, utvrde stvarnu potrošnju resursa i procijene mogućnosti za uštede. U tom procesu posebno mjesto imaju preliminarni i detaljni energetski i procesni auditi, kao i poređenje rezultata proizvodnje s najboljim dostupnim primjerima iz evropske industrijske prakse.

- Svaka investicija donosi i određene uštede. Kada se uporede vrijednost investicije i očekivane uštede, moguće je izračunati period povrata uloženih sredstava. Ukoliko je taj period kratak, to je jasan pokazatelj da kompanija treba razmotriti ulaganje u takve tehnologije, pojasnio je Ahmetović.

Govoreći o stanju u domaćoj industriji, istakao je da već postoje kompanije koje kroz projekte energetske efikasnosti ostvaruju dobre rezultate u smanjenju potrošnje vode i energije, ali da postoji i značajan neiskorišten potencijal. Kao jedan od preduslova za promjene naveo je strateško opredjeljenje menadžmenta kompanija, koje treba biti praćeno konkretnim analizama, investicijama i primjenom odgovarajućih tehnoloških rješenja.

Kao ilustraciju mogućnosti za unapređenje industrijskih procesa, Ahmetović je predstavio primjer proizvodnje soli iz slane vode u Tuzli. Objasnio je kako se u višestepenom procesu isparavanja i kristalizacije mogu razmotriti tehnološka rješenja koja omogućavaju smanjenje potrošnje ogrjevne pare, rashladne vode i primarne energije.

Među mogućnostima je uvođenje dodatnog stepena isparavanja i sistema mehaničke ili termičke rekompresije pare, čime bi se omogućilo ponovno korištenje sekundarne pare i bolje iskorištavanje toplote unutar proizvodnog procesa. Takva rješenja zahtijevaju ulaganja u odgovarajuću opremu, ali istovremeno otvaraju mogućnost značajnih ušteda i smanjenja potrošnje fosilnih goriva.

Profesor je ukazao i na povezanost ovakvih tehnoloških unapređenja s procesima elektrifikacije industrije i sve većom mogućnošću korištenja energije iz obnovljivih izvora.

Iako je procesna industrija jedan od najvećih potrošača vode i energije, racionalno korištenje ovih resursa nije odgovornost samo kompanija.

Ahmetović je ukazao na značaj djelovanja u sva tri ključna sektora: poljoprivredi, industriji i domaćinstvima i uslužnim djelatnostima.

Prema podacima koje je predstavio tokom predavanja, poljoprivreda učestvuje sa oko 70 posto u globalnoj potrošnji vode, industrija sa oko 20 posto, dok domaćinstva i uslužne djelatnosti učestvuju sa oko deset posto. Kada je riječ o energiji, industrija učestvuje sa oko 38 posto globalne potrošnje, dok transport, domaćinstva i uslužne djelatnosti zajedno učestvuju sa preostalim udjelom.

Profesor je upozorio i na očekivani rast potreba za vodom, posebno u industrijskom sektoru, te naglasio da rast stanovništva i urbanizacija dodatno povećavaju pritisak na prirodne resurse.

- Trebamo gledati na Zemlju kao jednu cjelinu i zapitati se šta možemo uraditi u svakom sektoru kako bismo smanjili potrošnju vode i energije i minimizirali negativan uticaj otpadnih tokova na okolinu. Svako od nas može napraviti prvi korak u svom domaćinstvu, ali značajne promjene moraju se ostvarivati u svim sektorima, poručio je Ahmetović.

Zaključujući predavanje, istakao je da povezivanje naučnih znanja, sistemskih metoda, savremenih tehnologija i strateškog planiranja predstavlja važan preduslov za održivije korištenje prirodnih resursa i ublažavanje negativnih posljedica klimatskih promjena.