Prof. Asim Mujkić: Ako ne bude hapšenja u BiH, biće ih na Rači

Studentski pokret u Srbiji pokazao je da političke promjene ne moraju značiti samo smjenu jedne vlasti drugom, nego i pokušaj promjene čitavog sistema. Profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Asim Mujkić u podcastu “Direktno sa Vildanom Selimbegović” govorio je o rezultatima izbora u Srbiji na kojima je studentski pokret ostvario pobjedu s približno pola miliona glasova razlike. Priznaje da nije očekivao takav rasplet.

Njegova očekivanja bila su znatno skromnija, a smatrao je da bi već masovni protesti predstavljali ozbiljnu poruku političkim elitama.

Trag novca

- Moja su očekivanja bila mnogo, mnogo skromnija, kaže Mujkić, podsjećajući na protest 15. marta prethodne godine, koji je okupio oko 350.000 ljudi.

Prema njegovom mišljenju, presudno je bilo to što studenti nisu pristali na zamjenu jedne političke elite drugom. Umjesto podrške opozicionim strankama, odlučili su se za borbu protiv sistema koji je omogućavao dugogodišnju vladavinu istih političkih struktura.

Smatra da je Vučić pogrešno procijenio studentski pokret, očekujući da će protesti vremenom izgubiti snagu. Studenti su, međutim, tokom dvije godine izdržali hapšenja, fizičke napade, pritiske i progone.

- Zašto, na kraju krajeva, ni mi ne možemo ovdje niti u regionu da se nadamo promjeni? Zato što niko, a oni su to uspjeli, niko ne ide da promijeni sistem. Kad pogledamo izborne rezultate, politička elita Srbije je pometena. Birači u Srbiji zaista nisu kao mi mogli da kažu: pa šta to možete ponuditi, sve je isto, jedni te isti ljudi... Ali, to se izbjeglo. Jer kod nas je, a i u Evropi, stalna cirkulacija istih ljudi, istih elita, pojašnjava Mujkić.

Ističe da je upravo neposredni kontakt mladih s građanima bio jedan od ključnih razloga uspjeha.

- Time su studenti, ustvari, počeli da proizvode, to mi u političkoj filozofiji kažemo, svoje političko tijelo, objašnjava akademik.

Iako je Vučić u izbornoj noći priznao poraz, Mujkić kaže da ga je takva odluka iznenadila. Posebno zbog toga što su mediji bliski vlasti prethodno objavljivali potpuno drugačije rezultate. Ne isključuje mogućnost da su međunarodni pritisci, uključujući reakciju Evropske unije, imali utjecaja na takav rasplet, ali naglašava da je izborna razlika bila prevelika da bi se mogla jednostavno zanemariti.

U razgovoru je otvoreno i pitanje nacionalističkih tema kojima je Vučićev režim pokušavao podijeliti studentski pokret. Među njima su Ratko Mladić, Kosovo i genocid u Srebrenici.

Mujkić govori da etnonacionalističke politike u Srbiji, BiH i Hrvatskoj opstaju i zahvaljujući tome što političke protivnike uvlače u rasprave o nacionalnim simbolima i identitetima, skrećući pažnju s drugih problema. Studenti su, ocjenjuje, izbjegli takvu zamku, stavljajući borbu protiv korupcije u središte svog djelovanja.

- Prati trag para, taj trag će neizbježno dovesti do tipova kao što su Radojičić i Milorad Dodik, poručuje Mujkić.

Komentarišući prisustvo Dodika i Nenada Stevandića uz Vučića tokom priznanja izbornog poraza, otkriva da je s posebnim zanimanjem posmatrao njihov položaj nakon političkog ishoda u koji su ulagali velika očekivanja.

- Ako studenti istraju u ovoj borbi i za izvlačenje načistac koruptivnih lanaca, Dodik je na vrhu liste, budimo pošteni. Ne vjerujem da će mu susret sa Trumpom, slikanje u Mar-a-Lagu, nešto posebno u vezi s tim pomoći. On je doživio, to ja zovem pravdom, ne da te uhapsi SIPA u BiH, nego ćeš biti uhapšen na Rači, kad se budeš najmanje nadao, od nove vlasti, govori Mujkić.

Ne isključuje mogućnost izazivanja ograničenih incidenata, ali ne vjeruje da Dodik ima snagu za pokretanje rata. Podsjeća na slab odziv građana ranijim skupovima koje je organizovao.

- Dodik je podržavao Orbana, šta se desilo Orbanu? Podržavao je Vučića, šta se desilo? Podržava i Putina. Sad je otišao Trumpu dan prije izbora, kaže Mujkić i dodaje kroz smijeh da je Dodik baksuz.

Naglašava da bi uspjeh srbijanskih studenata građanima BiH mogao pokazati da njihov glas ima značaj i da politička nemoć nije nepromjenjivo stanje.

- Pravna država je glogov kolac u vampirsko nacionalističko tijelo. I onda bi to moglo da utiče i na pozitivne promjene, ne samo u Republici Srpskoj nego na cijelom Balkanu, ističe prof. Mujkić i dodaje kako je najvažnije da će to ljudima ovdje dati ne samo inspiraciju nego poruku da je moguće izaći iz ove luđačke košulje i da naš glas nije nevažan.

Veliki dio razgovora bio je posvećen ulozi medija u održavanju autoritarnih sistema. Mujkić smatra da je Vučićeva kontrola medijskog prostora bila jedan od najvažnijih instrumenata njegove vlasti. Posebno spominje Informer i Pink, ali i male lokalne radiostanice, naglašavajući da je režim nastojao kontrolisati javni prostor na svim nivoima.

Napominje da mediji ne prenose samo informacije nego svakodnevno oblikuju način na koji građani razumiju političke događaje. Ponavljanjem poruka vlasti stvaraju se obrasci razmišljanja koji doprinose njenom opstanku.

- Zbog toga su slobodni mediji, nezavisno pravosuđe i obrazovanje, smatra Mujkić, ključni za izgradnju demokratskog društva.

Govoreći o univerzitetima, napominje da su upravo oni historijski bili mjesta iz kojih su se širile ideje slobode i društvenih promjena. Studentski pokret u Srbiji pokazao je koliko obrazovne institucije mogu biti važne u organizovanju otpora.

Na pitanje može li se sličan pokret razviti u BiH, Mujkić podsjeća na proteste iz 2014. godine, kada su također postojali plenumi i horizontalno organizovanje. Međutim, za razliku od Srbije, ti protesti nisu dobili dovoljnu podršku studenata i univerzitetskih profesora. Dio akademske zajednice, govori, proteste je doživljavao kao prijetnju ustavnom poretku.

Spominje i studentske proteste nakon tramvajske nesreće u Sarajevu 12. februara, u kojoj je poginuo mladi umjetnik iz Brčkog Erdoan Morankić, a četiri osobe teško povrijeđene. Studenti su tada uspjeli ostvariti zahtjev za ostavku kantonalnog premijera, ali institucije nisu nastavile proces političkih promjena.

Svi smo umorni

Mujkić smatra da bi pandan srbijanskom pokretu u BiH morale biti povezane studentske organizacije iz cijele države.

- Ako toga nema, ako nema te sprege, nažalost, ne vjerujem da ćemo daleko dogurati, upozorava.

Zaključujući razgovor, ističe da je studentski pokret u Srbiji građanima ponudio političku alternativu koja nije nastala iz stranačkih struktura. Na studentskim listama našli su se akademici, naučnici, umjetnici, sportisti i glumci, a pokret je pokazao da je moguće organizovati političko djelovanje bez klasične stranačke hijerarhije.

Za Mujkića je upravo uspjeh horizontalne demokratije jedno od najvažnijih pitanja koje će se pratiti u narednom periodu.

- Svi smo mi umorni od lidera. Svi smo mi umorni od partija, od partijskih rukovodstava, od partijskih transfera, zaključuje Mujkić.