Preživjeli sin Srebrenice: To je mjesto najveće boli i suza s bosanskog i svjetskog lica

11. jula ove godine navršava se 31 godina od stravičnog genocida nad Bošnjacima Srebrenice i okolnih općina.

„Genocid u Srebrenici 1995. godine pravno su utvrdila dva međunarodna suda. Međunarodni sud pravde (ICJ) u presudi 2007. utvrdio je da je počinjen genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici. ICTY (Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju) je u više presuda, uključujući slučajeve Krstić, Mladić i Karadžić, također zaključio da su masovna ubistva u Srebrenici predstavljala genocid.

Genocid u SrebreniciSuljagić: Ili ćemo ozbiljno tražiti nestale ili prestati lagati preživjelim porodicama

Tog smrtno kobnog crnog ljeta 1995. godine živote je mučeničkom smrću izgubilo blizu 10.000 nedužnih Bošnjaka: civila iz Srebrenice i okolnih općina. Egzekutorima, srpskim zločincima, ovog stravičnog planetarnog zločina: zločina planiranog genocida, nije bilo dovoljno samo likvidirati nesrbe, nego su svoj neviđeni zločin pokušavali sakriti od očiju javnosti zatrpavajući žrtve svojih zlodjela u masovne jame, potom su premještali njihove posmrtne ostatke, bez imalo ljudskog pijeteta i humanosti, u sekundarne, a zatim u tercijarne grobnice. Do sada je u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari ukopano 6.772 žrtve genocida. 11. jula će biti ukopano još 10 identificiranih žrtava. U općini Srebrenica traga se za još 1.000 žrtava.

Sjetimo se i ovog puta da je Generalna skupština UN-a na svojoj redovnoj sjednici, dana 23. 5. 2024. godine, na inicijativu BiH, Njemačke, uz kosponzorstvo mnogih moćnih zemalja svijeta, usvojila Rezoluciju koja nosi naziv „Međunarodni dan refleksije i komemoracije genocida u Srebrenici 1995“. U ovom trajnom civilizacijskom i historijskom aktu, između ostalog, stoji da se:

juli proglašava Međunarodnim danom refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995, koji će se obilježavati svake godine;
osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, u cilju sprečavanja poricanja i iskrivljavanja, te pojave genocida u budućnosti;
osuđuju se postupci kojima se veličaju oni koji su osuđeni za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova;
………………….

Rezolucija je mala satisfakcija kolosalnog značaja za duše preko 8.000 nevino ubijenih ljudi i dječaka, među kojima je i moj brat sa svoja dva sina i sestrić, u tzv. „Sigurnoj zoni UN-a“, kao i nama preživjelim žrtvama genocida u Srebrenici. Pravda za žrtve i preživjele je, pa makar u svom djeliću, ovim zadovoljena. Istovremeno je to veliki civilizacijski iskorak UN-a u globalnoj borbi za istinu, pravdu i prevenciju budućih genocida. Snage UN-a nisu, a morale su, 1995. zaštititi Bošnjake Srebrenice, pa ovom rezolucijom donekle peru i svoju nečistu savjest.

Svjedočimo da se ove godine 11. juli obilježava u mnogim državama koje to do sada nisu činile. U gradovima širom svijeta podižu se trajni fizički spomenici u znak sjećanja na genocid u Srebrenici. Održavaju se mnogobrojne komemoracije, panel-diskusije, seminari, filmovi, drame, muzički performansi, izložbe, što govori da je kultura sjećanja na žrtve Srebrenice dobro oživjela. U Norveškoj je, također, pokrenuta inicijativa da se podigne spomenik žrtvama genocida u Srebrenici. Potrebna novčana sredstva su već prikupljena, konkurs je raspisan i uskoro će biti odabrani projektanti koji će izraditi idejna rješenja spomenika koji će se graditi u Oslu iduće godine.

Međutim, implementacija ove UN-ove rezolucije u BiH ne nailazi na plodno tlo, naročito u entitetu Republika Srpska (RS). Vlast u ovom bh. entitetu čini sve da se ratni ciljevi u potpunosti ostvare, da se entitet RS osamostali, potom odvoji od BiH i pripoji Velikoj Srbiji. Veličaju se ratni zločinci, negiraju nevine žrtve Srebrenice i pravosnažno presuđeni genocid. Ne priznaju se odredbe i zakoni koje donosi visoki predstavnik međunarodne zajednice. Bivši predsjednik entiteta RS Milorad Dodik pravosnažno je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane vršenja političkih funkcija zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika. Dodika ova kazna nije sprečavala da i dalje bude politički aktivan. Čak je uz pomoć svojih lobista otvorio proces smjene sadašnjeg visokog predstavnika Christiana Schmidta. S druge strane, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) Dragan Čović stalno ističe da su zakinuta prava Hrvata u drugom bh. entitetu, Federaciji BiH. Ali zašto je Međunarodna zajednica, koja je prisutna u Bosni i Hercegovini, dozvolila da mi danas svjedočimo najvećoj političkoj i pravnoj krizi od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma? Situacija je ekstremno napeta, nesigurna i neodoljivo podsjeća na stanje iz 1992. Virus političkog nemorala okupirao je bh. istinu, elementarna ljudska prava i principe pravednosti. Crvena linija odavno je pređena. Ko će jednom reći STOP ovom političko-diplomatskom fašizmu?

Svijet danas, više nego ikad, pamti Srebrenicu jer je to mjesto najveće boli i suza s bosanskog, a sada i svjetskog, lica. Neka živi mir svugdje u svijetu!

Piše: Šukrija Meholjić, preživjeli sin Srebrenice