Od jutarnje kafe u Sarajevu do mirisa soli, putovanje vozom koje vraća vjeru u željeznicu

Dok većina putnika prema Jadranu nervozno provjerava stanje na graničnim prijelazima i kilometarske kolone na magistrali, na prvom peronu Željezničke stanice u Sarajevu vlada sasvim drugačija atmosfera. Nema trubljenja, nema nervoze ni žurbe. Tek zvuk lokomotive koja se polako zagrijava i putnici s kafom u ruci koji zauzimaju mjesta pored prozora.

Tačno u 7:15 sati voz kreće prema Pločama. Za nešto više od tri sata putnike će odvesti od sarajevske kotline do mirisa mora, prolazeći jednom od najljepših željezničkih pruga u Evropi.

Već nakon izlaska iz Sarajeva tempo života ostaje iza prozora. Voz prolazi kroz Pazarić i Tarčin, ulazi u tunele Ivan-planine, a zatim se pred putnicima otvara dolina Neretve. Upravo tu počinje dio puta zbog kojeg mnogi ovu vožnju smatraju atrakcijom, a ne samo prevozom.

Neretva gotovo cijelim putem prati prugu. Čas je duboko ispod mosta, čas tik uz šine. Smaragdna boja rijeke, kameni kanjoni, stare željezničke stanice i mostovi stvaraju prizore zbog kojih se fotoaparati i telefoni gotovo ne spuštaju iz ruku.

U kupeima sjede porodice koje putuju na more, studenti, strani turisti s velikim ruksacima i penzioneri koji kažu da ih ova vožnja podsjeća na neka druga vremena.

Sličnog su mišljenja i brojni turisti. Na društvenim mrežama i putničkim forumima upravo se ova pruga često preporučuje kao jedna od najljepših željezničkih ruta na Balkanu, a mnogi ističu da je pogled iz voza ljepši od samog odredišta.

Dolaskom u Konjic pogled nakratko odluta prema Starom mostu, a zatim slijede Jablanica i Mostar, gradovi koji sami po sebi predstavljaju turističke destinacije. Ipak, voz ne ostavlja mnogo vremena za duže zadržavanje. Nastavlja prema Čapljini, posljednjoj većoj stanici u Bosni i Hercegovini.

Nakon graničnih formalnosti pruga ulazi u Hrvatsku. Krajolik se ponovo mijenja. Neretva se širi, vegetacija postaje mediteranska, a nekoliko minuta kasnije kroz otvoreni prozor već se osjeti miris soli.

Voz ulazi u Ploče, nekima je to konačno odredište, dok drugi odmah nastavljaju prema Makarskoj rivijeri, Pelješcu ili Dubrovniku.

Ono što ovu liniju čini posebnom nije samo činjenica da spaja glavni grad Bosne i Hercegovine s morem. To je rijedak osjećaj da putovanje nije izgubljeno vrijeme nego dio odmora. Dok vozači tek prilaze graničnim prijelazima i čekaju u kolonama, putnici u vozu već ispijaju prvu kafu na rivi.

Možda upravo zato sezonski voz Sarajevo – Ploče iz godine u godinu ima sve više putnika. U vremenu kada svi negdje žure, ova pruga podsjeća da je ponekad najljepši dio putovanja upravo put.