Konaković u New Yorku prozvao Srbiju zbog sahrane Ratka Mladića

Bilo bi pogrešno govoriti o drugim prijetnjama, a pritom zanemariti direktnu prijetnju koja dolazi iz Srbije, poručio je ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković na radnom sastanku Partnerske komisije Američko-jadranske povelje (A5), održanom na marginama 81. zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Inače, u fokusu sastanka bile su teme energetske sigurnosti, otpornosti i hibridnih prijetnji, kao i mogućnosti unapređenja regionalne saradnje u suočavanju sa zajedničkim sigurnosnim izazovima.

Od pristalica Dodika i VučićaHelezu stižu prijeteće poruke zbog Mladića, objavio ih je: "Neće me zaustaviti"

Konaković je istakao da su ova pitanja za Bosnu i Hercegovinu sve više međusobno povezana i da predstavljaju sastavni dio ukupne nacionalne i regionalne sigurnosti.

Sahrana Mladića i distanciranje Vučića

Govoreći o sigurnosnim izazovima u regionu, posebno se osvrnuo na događaje u Republici Srbiji vezane za organizaciju sahrane pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.

- Bilo bi pogrešno govoriti o drugim prijetnjama, a pritom zanemariti direktnu prijetnju koja dolazi iz Srbije, čemu smo svjedočili tokom organizacije sahrane osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, kazao je ministar i ukazao na angažovanje institucija i državnih resursa Srbije u organizaciji sahrane, kao i Vojske Srbije i korištenje aviona Vlade Srbije za transport tijela Ratka Mladića.

U tom kontekstu, Konaković se osvrnuo i na javne pokušaje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se distancira od odgovornosti za angažovanje Vojske Srbije, navodeći da je pitanje upotrebe Vojske Srbije jasno uređeno zakonodavstvom Srbije.

- Član 17. Zakona o Vojsci Srbije izričito navodi da predsjednik Republike odlučuje o upotrebi Vojske Srbije i komanduje njome u miru i ratu. Isti član navodi da predsjednik donosi Plan upotrebe Vojske i naređuje upotrebu Vojske Srbije. Ovdje nije riječ o političkom tumačenju, već o onome što propisuje zakon Srbije, istakao je te dodao da činjenica da su u organizaciju događaja bili uključeni državni organi, državni resursi i Vojska Srbije zahtijeva da se ovaj događaj sagleda u širem kontekstu odnosa prema ratnim zločinima i pravosudnoj saradnji u regionu.

Podsjetio je i na činjenicu da određeni broj osoba osuđenih ili optuženih za ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini godinama boravi u Srbiji, izvan domašaja pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine. Kao primjer naveo je Novaka Đukića, kojeg je Sud Bosne i Hercegovine pravosnažno osudio na 20 godina zatvora zbog zločina počinjenog na tuzlanskoj Kapiji, u kojem je ubijen 71 civil, a ranjeno 240 osoba. Konaković je podsjetio da Đukić nakon odlaska u Srbiju nije izdržao kaznu izrečenu u Bosni i Hercegovini.

Naveo je i slučajeve Duška Kornjače i Tomislava Kovača, koji su pred pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine povezani sa postupcima za ratne zločine, odnosno genocid u Srebrenici, a koji se nalaze u Srbiji.

- Ovo nisu optužbe izmišljene u političke svrhe. Riječ je o pravosnažnim presudama, optužnicama i slučajevima koje su dokumentovale pravosudne institucije i Evropska komisija, rekao je Konaković.

Istakao je da se događaji vezani za sahranu Ratka Mladića stoga ne mogu posmatrati kao izolovan slučaj, već u kontekstu šireg pitanja regionalne saradnje u procesuiranju ratnih zločina, izvršenju pravosnažnih presuda i suočavanju s naslijeđem rata.

Važnost Južne interkonekcije

Kada je riječ o energetskoj sigurnosti, Konaković je posebno naglasio značaj projekta Južne plinske interkonekcije s Republikom Hrvatskom, ocijenivši ga jednom od važnih strateških energetskih inicijativa za Bosnu i Hercegovinu. Prema njegovim riječima, značaj ovog projekta nadilazi samu izgradnju plinovoda, jer bi omogućio otvaranje alternativne rute za snabdijevanje, diversifikaciju izvora energije i snažnije povezivanje Bosne i Hercegovine sa širim evropskim energetskim sistemom.

U tom kontekstu, Konaković je posebno istakao značaj Američko-jadranske povelje, ocijenivši da ona ima potencijal da bude više od političke platforme i da predstavlja praktičan okvir za razmjenu iskustava, jačanje preventivnih kapaciteta i razvoj mehanizama međusobne podrške u suočavanju sa zajedničkim ranjivostima.