Kako je propao gigant iz Mostara? Od odmarališta na Jadranu do imovine na otpadu

Nekada je zapošljavao oko 6.000 radnika, pokretao razvoj naselja i predstavljao jedan od simbola industrijskog razvoja Hercegovine. Danas je Pamučna industrija "Đuro Salaj" u mostarskim Vrapčićima tek blijeda slika nekadašnjeg giganta, čija je sudbina nakon rata obilježena neuspješnom privatizacijom i gašenjem proizvodnje.

Priča o ovom industrijskom kompleksu počela je 1950. godine, kada je započela njegova izgradnja. U građevinskim radovima učestvovalo je i do 1.500 radnika, uz radne brigade iz različitih dijelova Hercegovine.

Otvaranje predionice pamuka u Vrapčićima upriličeno je 15. februara 1953. godine, u nedjelju. Pogon je otvorio Džemal Bijedić, dok se prisutnima obratio i prvi direktor predionice Vaso Milić.

Fabrika je dobila ime po Đuri Salaju, jednom od osnivača Komunističke partije Jugoslavije i prvom predsjedniku Jedinstvenih radničkih sindikata Jugoslavije.

Industrijski gigant koji je mijenjao Mostar

U decenijama koje su uslijedile "Đuro Salaj" izrastao je u jednu od najvećih tekstilnih fabrika u regionu i najveću predionicu pamuka na Balkanu prije rata u Bosni i Hercegovini.

Na vrhuncu poslovanja zapošljavao je oko 6.000 radnika, a njegov značaj daleko je nadilazio samu proizvodnju. Fabrika je omogućavala zaposlenje velikom broju stanovnika Mostara i okolnih mjesta, dok je razvoj industrije pratio i nastanak novih stambenih naselja.

Kompleks je imao vlastite pogone u Blagaju, a radnicima su bila dostupna i odmarališta na jadranskoj obali, među kojima je bilo i ono u Trpnju.

Za brojne porodice zaposlenje u "Đuri Salaju" značilo je ekonomsku sigurnost, dok je fabrika predstavljala važan dio privrednog i društvenog života Mostara.

Od privatizacije do gašenja proizvodnje

Rat devedesetih godina i poslijeratne ekonomske promjene označili su početak kraja nekadašnjeg tekstilnog giganta. Sudbinu kombinata dodatno je obilježila privatizacija, koja nije dovela do očekivanog oporavka proizvodnje.

Dijelove nekadašnjeg kompleksa 2001. godine kupila je švicarska kompanija Lemano, nakon čega je poslovanje nastavljeno pod nazivom "Nerfil". Umjesto obnove nekadašnjih kapaciteta i novog industrijskog zamaha, uslijedila je prodaja pokretne imovine i mašina u staro željezo.

Proizvodnja je ugašena, a brojni radnici ostali su bez zaposlenja. Za mnoge od njih problemi nisu završeni prestankom rada fabrike. Neisplaćena potraživanja, otpremnine i neuvezani radni staž postali su dugogodišnji teret, zbog kojeg su radnici godinama pokušavali ostvariti svoja prava i putem sudskih postupaka.

Napušteni ostaci nekadašnjeg ponosa

Danas su objekti nekadašnje Pamučne industrije "Đuro Salaj" uglavnom napušteni, devastirani ili korišteni za druge privatne djelatnosti. Na mjestu koje je nekada vrvjelo od radnika, proizvodnje i industrijske aktivnosti ostali su tragovi jednog vremena.

Propast "Đure Salaja" nije samo priča o gašenju jedne fabrike. To je i priča o hiljadama radnih mjesta koja su nestala, porodicama koje su izgubile izvor prihoda i industrijskom naslijeđu koje nije sačuvano.

Nekadašnji gigant, koji je decenijama učestvovao u razvoju Mostara i Hercegovine, danas je podsjetnik na sudbinu brojnih preduzeća iz bivše Jugoslavije koja nakon rata i privatizacije nisu uspjela sačuvati proizvodnju i nekadašnji značaj.