Jedan pucanj, tri historije: Gavrilo Princip između slave i osude

Od muzeja otvorenog 1953. godine i Principovih stopa kao simbola jednog historijskog naslijeđa do današnjih različitih tumačenja atentata, arhiva Oslobođenja otkriva kako se mijenjao odnos prema čovjeku čiji je pucanj obilježio svjetsku historiju
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uGavrilo Princip nekada je imao muzej, svoje mjesto u javnom prostoru i status simbola borbe protiv austrougarske vlasti. Danas njegovo ime izaziva različite reakcije, zavisno od toga gdje se o njemu govori i iz koje historijske perspektive se posmatra. Pregled tekstova iz arhive Oslobođenja pokazuje kako je jedan događaj, više od stoljeća nakon što se desio, ostao predmet različitih interpretacija, ali i kako se promijenio način na koji ga novine predstavljaju.
Priča o Gavrilu Principu i početku Prvog svjetskog rata idealno se uklapa u današnji dan budući da je taj međunarodni oružani sukob završio na današnji dan 1918. godine u 11 sati. Tog trenutka je stupilo na snagu primirje potpisano između Njemačke i sila Antante u željezničkom vagonu u šumi Compiègne u Francuskoj.
A početak je bio kada je 28. juna 1914. godine Gavrilo Princip u Sarajevu izvršio atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Tog dana teško je bilo pretpostaviti da će taj događaj postati jedan od ključnih trenutaka evropske historije. Atentat je bio povod za diplomatsku krizu koja je prethodila izbijanju Prvog svjetskog rata, a Principovo ime postalo je dio historijskih i političkih rasprava koje traju do danas.
Muzej kao simbol jednog vremena
Jedan od najzanimljivijih tragova odnosa nekadašnjeg Sarajeva prema Principu jeste muzej koji je nosio njegovo ime. Otvoren 1953. godine, Muzej Gavrila Principa bio je zamišljen kao intiman prostor posvećen atentatoru i događaju koji je promijenio historiju.
O njegovom nastanku Oslobođenje je pisalo i mnogo kasnije.
U razgovoru s Tatjanom Neidhardt, kćerkom arhitekte Juraja Neidhardta, objavljenom 15. jula 2017. godine, podsjeća se da je upravo njen otac projektovao Muzej Gavrila Principa, zajedno s prepoznatljivim stopama koje su bile utisnute ispred objekta.
– Pa, Muzej Gavrila Principa, 1953. godine, sa stopama. Bio je to ljubak, intimni mali prostor, kazala je Neidhardt za Oslobođenje.
Ovaj podatak govori mnogo više od arhitektonskog rješenja. Princip nije bio samo ime u historijskim knjigama nego i dio gradskog identiteta, predstavljen kroz spomeničku i muzejsku kulturu. Njegove stope postale su jedan od prepoznatljivih simbola mjesta atentata.
U takvom društvenom kontekstu, posebno nakon Drugog svjetskog rata, Principov čin uklapao se u širu priču o otporu stranoj vlasti, revolucionarnim idejama i oslobođenju. Njegovo naslijeđe posmatrano je kroz antiaustrougarski i jugoslavenski revolucionarni narativ.
Od zajedničkog simbola do različitih tumačenja
Promjena političkog i društvenog sistema donijela je i promjene u načinu na koji se govori o Sarajevskom atentatu. Ono što je u jednom historijskom periodu predstavljano kao čin borbe za slobodu, u novijim raspravama postalo je predmet drugačijih političkih i nacionalnih interpretacija.
O tome svjedoči i tekst Oslobođenja od 28. juna 2019. godine, objavljen povodom polaganja cvijeća na spomenik Gavrilu Principu u Istočnom Sarajevu. Tadašnji predstavnici lokalnih vlasti i učesnici obilježavanja govorili su o Principu kao velikom heroju i simbolu borbe za slobodu.
Zamjenik gradonačelnika Istočnog Sarajeva Danko Vučetić tada je poručio:
"Pucnji Gavrila Principa i mladobosanaca na Vidovdan 1914. godine nisu pucnji u ličnost, u čovjeka, nego su pucnji u zavojevača, u tiranina, u ono što je neprirodno i što hoće da privremeno ili trajno ukine slobodu jednog bića, naroda".
Iste godine, Oslobođenje je objavilo i izvještaj o projektu Sarajevo Reborn, tokom kojeg su glumci na ulicama Sarajeva utjelovili Gavrila Principa, Franza Ferdinanda i Sofiju.
U tekstu od 28. juna 2019. navedeno je da su mišljenja o karakteru historijskog događaja i dalje podijeljena, dok je cilj performansa bio približiti historiju turistima i predstaviti Sarajevo kao grad bogate prošlosti.
Dva teksta iz istog dana pokazuju različite načine na koje se Principovo naslijeđe predstavljalo: u jednom je on nacionalni heroj i simbol slobode, a u drugom historijska ličnost oko koje postoje podijeljena mišljenja i koja postaje dio turističke i kulturne ponude grada.
Šta nam danas govori arhiva?
Posebno zanimljiv pomak vidi se u tekstu Paula Millera-Melameda, objavljenom u Oslobođenju 29. juna 2024. godine, povodom 110. godišnjice Sarajevskog atentata.
Autor se u tekstu bavi poređenjem Sarajevskog atentata s terorističkim napadima 11. septembra, ali upozorava na opasnost pojednostavljivanja historijskih događaja i njihovog tumačenja izvan vremena u kojem su se desili.
– Prošlost se najbolje otkriva u nijansama i zamršenosti, a ne u jednakosti i jednostavnosti, navodi se u tekstu.
Miller-Melamed podsjeća i na različita tumačenja atentata u savremenoj historiografiji, uključujući upotrebu pojmova poput terorizma za opisivanje djelovanja mladobosanaca. Njegov tekst otvara prostor za složenije razumijevanje Principa, njegovih političkih ciljeva i okolnosti u kojima je atentat izvršen.
Godinu kasnije, 28. juna 2025, Oslobođenje objavljuje fotoreportažu o 111. godišnjici atentata. U tekstu se pažnja usmjerava na današnji izgled Muzeja Sarajevo 1878–1918, repliku automobila Franza Ferdinanda i Sofije, Principove stope ispred muzeja, ali i bistu koja se nalazi u Istočnom Sarajevu.
Tako se na istom historijskom datumu mogu pratiti dva različita načina čuvanja sjećanja: sarajevski muzej koji prikazuje čitav austrougarski period i spomenik Principu u Istočnom Sarajevu, ispred kojeg se polaže cvijeće i odaje počast njegovom naslijeđu.
Čovjek koji je ostao između dvije historije
Kada se uporede tekstovi Oslobođenja iz različitih perioda, jasno je da se nije promijenio samo način predstavljanja Gavrila Principa nego i širi okvir u kojem se govori o njegovom činu.
Muzej iz 1953. godine, Principove stope, kasnija obilježavanja godišnjica, spomenik u Istočnom Sarajevu i savremene muzejske postavke predstavljaju različite načine čuvanja istog historijskog događaja.
Ipak, arhiva Oslobođenja pokazuje da se Principovo naslijeđe ne može svesti na jednu etiketu. Za jedne je ostao simbol otpora i borbe za slobodu, za druge atentator čiji je čin imao dalekosežne posljedice, dok savremeni pristupi nastoje razumjeti političke, društvene i historijske okolnosti u kojima je djelovao.
Više od jednog stoljeća nakon pucnja na obali Miljacke, Sarajevo i dalje čuva njegove tragove. Pitanje više nije samo šta je Gavrilo Princip učinio 1914. godine, nego i zašto svaka nova epoha osjeća potrebu da ponovo odredi šta on predstavlja.

Komentari (0)
Nema komentara
Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.