Edvin Kanka Ćudić: Ratni zločinac Ratko Mladić je pop-ikona mladih

Tokom utakmice sa mostarskim Veležom, Lešinari su sa ponosom skandirali ime ratnog zločinca Ratka Mladića. Sudija je utakmicu prekinuo dok se tribina sa najvatrenijim navijačima prvog tima na tabeli naše lige nije ispraznila. No, upućene poruke bile su i više nego jasne. Koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić ističe da mi već tri decenije njegujemo ratnu retoriku, a nasilje ovakvog tipa je naša svakodnevnica.

Instrumenti politika

- Ovakve situacije nas ne iznenađuju niti šokiraju. To je nasilje truhlog sistema nad cijelim društvom, gdje mi kao kolektiv nemamo dovoljno volje, a ni snage da pružimo otpor. Napori su minimalni i ne daju konkretne rezultate. Rat i traume iz rata se koriste za nastavak traumatiziranja druge strane, ističe Ćudić i dodaje kako svjedočimo tome da je nešto što je bilo lokalno pitanje sada manje-više postalo globalno.

- No, za razliku od ostatka svijeta, mi u Bosni i Hercegovini živimo stanje podijeljenosti, segregacije, govor mržnje već decenijama. Iako je sve crno i pesimistično, treba biti fer i priznati da postoje aktivisti, novinari, umjetnici koji se tome odupiru. Međutim, na kraju se svede da se ništa ne može promijeniti bez politike. A politika, a s njome i tužilaštvo, glavni su grobari ovog društva, upozorava naš sagovornik.

Pobjeda BorcaPrekid zbog neprimjerenog skandiranja i majstorija Juričića obilježili meč u Banjoj Luci

Naglašava da - ako ćemo biti dovoljno naivni - onda ćemo to gledati samo kroz sport.

- Ipak, trebamo biti svjesni da je politika dio svega. Nažalost, danas je mnogo onih koji se predstavljaju kao navijači, a više su instrument provođenja tih politika. To su huligani koji su tu da ispunjavaju neku političku agendu. Ratko Mladić je pop-ikona mladih, poručuje Ćudić, dodajući da je rješenje u pravosudnim institucijama i da je bez njih uzaludno bilo šta govoriti.

Ukoliko Tužilaštvo ne može prepoznati Ratka Mladića na muralu, zaključuje Ćudić, onda ima pravo da se njihovoj nesposobnosti smije grohotom cijela zemlja. Profesor ustavnog prava na Burchu Davor Trlin saglasan je da nije riječ o novoj pojavi ni izolovanom incidentu, već duboko ukorijenjenoj, sistemskoj anomaliji koja traje decenijama.

- Stadioni u regionu su odavno prestali biti isključivo sportske arene; oni funkcioniraju kao specifične eksteritorijalne zone u kojima se suspendiraju osnovne društvene i civilizacijske norme. Ono što bi u bilo kojem drugom javnom prostoru odmah izazvalo hapšenje i oštru osudu, na tribinama se godinama toleriše pod krinkom navijačkog folklora, strasti ili mladalačkog bunta, ističe Trlin.

Bilo da se radi o skandiranju imena ratnih zločinaca u BiH ili upotrebi ustaške ikonografije i pokliča kod susjeda, mehanizam je identičan: manipulacija historijskim traumama radi homogenizacije mase. A zaustavljanje ove pojave, upozorava Trlin, zahtijeva prelazak sa deklarativne osude na radikalne i sinhronizovane korake na tri nivoa.

Trlin objašnjava da fudbalski savezi moraju striktno primjenjivati protokole UEFA koji podrazumijevaju i novčane kazne, ali i automatski prekid utakmice, pražnjenje tribina, trajno oduzimanje bodova i izbacivanje kluba iz takmičenja. Poželjno bi bilo i uvođenje instituta crnih lista, odnosno dugogodišnjih zabrana ulaska na stadione za evidentirane izgrednike, uz obavezu javljanja u policijsku stanicu tokom trajanja utakmice (po uzoru na engleski model), a obrazovni sistem i klubovi moraju raditi na demistifikaciji i dekonstrukciji narativa o ratnim zločincima kao herojima, jer represija bez edukacije daje samo privremene rezultate.

- Pravni okvir u BiH je sasvim dovoljan. Primarni mehanizam za reakciju na državnom nivou jeste član 145a Krivičnog zakona BiH koji eksplicitno zabranjuje, kažnjava i tretira kao krivično djelo javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili veličanje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnim presudama, ističe Trlin.

I entitetski krivični zakoni sadrže jasne odredbe koje sankcionišu izazivanje i raspirivanje mržnje. No, problem nije, kaže Trlin, u tekstu zakona, već u izostanku tužilačke i političke volje za njegovu dosljednu primjenu.

Pasivnost nadležnih

Objašnjava da policijske agencije i tužilaštva najčešće linijom manjeg otpora ovakve incidente kvalifikuju isključivo kao prekršaje protiv javnog reda i mira. Navijačke grupe su u regionu često povezane s političkim strukturama ili se koriste kao rezervoar za destabilizaciju javnog prostora, a tužitelji nerado ulaze u procesuiranje vođa navijačkih grupa kako bi izbjegli pritiske. Novčane kazne klubovima dotiču samo budžete timova, dok stvarni generatori mržnje na tribinama ostaju potpuno zaštićeni iza paravana kolektivne odgovornosti kluba.

- Dok god pojedinac ne osjeti ličnu krivičnu odgovornost, sistem će biti u blokadi, upozorava Trlin.

Ističe da je identifikacija lica sa tribina koja veličaju zločince i koriste govor mržnje tehnički i tehnološko gledano realna i izvodljiva. Živimo u eri visoke tehnologije. Problem je, objašnjava, u procesnoj pasivnosti i nedostatku operativne istrajnosti nadležnih organa.