Dvije žene u Predsjedništvu i najmanji broj glasova za pobjednika ikad

Devet izbornih ciklusa, od 1996. do 2026, pokazuju da se Predsjedništvo BiH nije samo mijenjalo po imenima. Mijenjalo se i po tome kako se glasa, ko glasa i šta jedan mandat uopće znači.

1996–1998: izbori u sjeni rata

Prvi poslijeratni izbori su bili etnički plebiscit. Alija Izetbegović (SDA) osvojio je 730.592 glasa, što je najviše u cijeloj historiji izbora u BiH nakon rata. Momčilo Krajišnik (SDS) dobio je 690.646, a Krešimir Zubak (HDZ BiH) 330.477.

Izbori u BiHIzračunali smo: Ovako bi mogla izgledati nova državna vlast nakon izbora

Dvije godine kasnije slika je nešto drugačija. Izetbegović je pao na 511.541 glas. U srpskom korpusu SDS-ov Krajišnik gubi od Živka Radišića iz koalicije Sloga (359.937), jer je međunarodna zajednica otvoreno podržavala umjerenije opcije. Hrvatski član postaje Ante Jelavić (HDZ BiH). Izetbegović je 2000. otišao iz zdravstvenih razloga, a Jelavića je 2001. smijenio visoki predstavnik nakon proglašenja hrvatske samouprave.

2002: promjena pravila i pad brojki

Pad glasova između 1998. i 2002. je dramatičan. Sulejman Tihić (SDA) pobjeđuje sa 192.661 glasom, nasuprot 511.541 Izetbegovićevih četiri godine ranije. Dragan Čović (HDZ BiH) osvaja 114.606, a Mirko Šarović (SDS) 180.212.
Takve razlike ne objašnjava samo politika. Mijenjao se i način glasanja, jer su prvi izbori ranije vođeni drugačijom logikom od one koja je uslijedila. U kombinaciji s opadanjem izlaznosti, brojke od 2002. pa nadalje više nikada ne dostižu nivo iz 1996. godine.
Ni ovaj ciklus nije donio stabilnost. Šarović je 2003. podnio ostavku, a Čovića je 2005. smijenio visoki predstavnik Paddy Ashdown. Dva pobjednika iz 2002. nisu dočekala kraj mandata.

2006–2010: Komšić i "dvije BiH" u jednom Predsjedništvu

Izbori 2006. donose prekretnicu. Željko Komšić (SDP BiH) pobjeđuje u hrvatskom izbornom redu sa 116.062 glasa. Haris Silajdžić (SBiH) odnosi bošnjačko mjesto sa 350.520, a Nebojša Radmanović (SNSD) srpsko sa 287.675.

Komšićevu pobjedu ne treba čitati samo kao pobjedu jednog kandidata. Ona pokreće dugu raspravu o legitimnom predstavljanju, jer HDZ BiH i dio hrvatske javnosti tvrde da hrvatskog člana biraju i birači koji nisu Hrvati. Branitelji sistema odgovaraju da je to posljedica važećih pravila i da svaki građanin ima pravo glasati za koga želi.
Godine 2010. Komšić ponavlja pobjedu, ovaj put sa 337.065 glasa, čime je ukupno više glasova dobio od Bakira Izetbegovića (162.831) i od Radmanovića (295.629). Bakir Izetbegović je pobijedio najmanjim brojem glasova među svim bošnjačkim pobjednicima u tabeli.

2014–2018: povratak Čovića i ojačani Dodik

Dragan Čović 2014. ponovo pobjeđuje (128.053), Bakir Izetbegović ostaje na bošnjačkom mjestu (247.235), a u srpskom redu iznenađenje je Mladen Ivanić, koji kao kandidat Saveza za promjene dobija 318.196 glasova. To je jedini put poslije 2002. da SNSD nije osvojio srpsko mjesto prije 2026.

Dvije godine kasnije Milorad Dodik osvaja 368.210 glasova, što je najviše za srpskog člana od 1996, a Komšić se vraća, sada kao lider DF-a (225.500). SDA-ov Šefik Džaferović osvaja bošnjačko mjesto sa 212.581. Prvi put se jasno vidi da Komšić može pobjeđivati i bez matične stranke.

2022: Bećirović i prva žena u Predsjedništvu

Denis Bećirović (SDP BiH) 2022. skida SDA s bošnjačkog mjesta s 330.238 glasova, što je najviše za bošnjačkog kandidata od 2006. Komšić uvjerljivo ostaje u hrvatskom redu (227.540). Željka Cvijanović (SNSD) sa 327.720 postaje prva žena u Predsjedništvu BiH.

2026: preliminarni rezultati

Prema preliminarnim rezultatima CIK-a BiH:

- Darijana Filipović (HDZ BiH): 109.168 glasova, što je najmanji broj za pobjednika u hrvatskom izbornom redu u cijeloj tabeli. HDZ BiH tako vraća mjesto koje je Komšić držao četiri puta.

- Denis Bećirović (Ujedinjeni za državu BiH): 210.483, što je oko 36% manje nego 2022. (330.238), ali on ostaje pobjednik u bošnjačkom redu. Uočljivo je i da nastupa pod drugim stranačkim okvirom nego prošli put.

- Željka Cvijanović (SNSD): 288.606, oko 12% manje nego 2022. (327.720).

Pad glasova bi mogao biti stvaran, ali može biti i posljedica novih izbornih tehnologija i smanjenja broja raznoraznih izbirnih prevara i manipulacija.

Šta nam brojke govore

Bošnjačko mjesto je 6 puta od 9 pripalo SDA (četiri različita lica, uključujući Izetbegovića oca i sina), a tri puta nekom drugom: Silajdžić 2006., Bećirović 2022. i Bećirović 2026. Dugo je to bila "sigurna" stranačka pozicija, a sada postaje otvorena trka.

Srpsko mjesto pripada SNSD-u na 5 od 9 izbora, nepretrgnuto od 2018. SDS je osvojio dva puta (1996, 2002), Sloga i Savez za promjene po jednom.

Hrvatsko mjesto je podijeljeno gotovo napola: HDZ BiH 5 puta, Komšić (SDP BiH i DF) 4. To je najpolariziranije od tri mjesta.

Ako se Filipović potvrdi, prvi put će u Predsjedništvu BiH sjediti dvije žene. To je promjena slike, a ne nužno i politike.

Šta građani mogu očekivati od "ženskog" Predsjedništva s HDZ-om

Prva stvar koju treba reći je ograničenje. Predsjedništvo BiH je kolektivno tijelo s uskim ovlaštenjima: vanjska politika, predlaganje budžeta, ambasadori, međunarodni ugovori i formalno zapovjedništvo nad vojskom. Socijalna i ekonomska politika, pravosuđe i većina onoga što građani svakodnevno osjećaju nisu u njegovoj nadležnosti. Zato se od promjene sastava ne bi smjelo očekivati mnogo na tom planu.

Žene u Predsjedništvu BiH su simbolika, ne nužno politika. U politologiji se razlikuje deskriptivna reprezentacija (koliko žena sjedi u instituciji) od suštinske (da li se zbog toga mijenjaju prioriteti). Dvije žene na dvije od tri pozicije su važan pomak u slici države, ali obje dolaze iz etnonacionalnih stranaka čije su linije utvrđene. Rodna agenda neće doći automatski. Pitanja poput nasilja nad ženama, zastupljenosti u izvršnoj vlasti i pravne zaštite ostat će otvorena samo ako ih neko aktivno pokrene, a to se tek mora pokazati.

Povratak HDZ-a BiH gasi jedan spor, ali ne i cijeli sistem. Dugogodišnji argument HDZ-a bio je da Komšić nije legitimni predstavnik Hrvata. S Filipović u hrvatskom redu taj konkretan argument gubi neposrednu težinu.

Moguća su dva razvoja:

- Smirivanje: ako je glavni motiv bio stvarna pobjeda na izborima, pritisak za hitnu izmjenu izbornog zakona mogao bi oslabiti.

- Ustrajanje: ako je cilj sistemsko rješenje (garantovan način izbora hrvatskog člana), tema ostaje na stolu, sada iz pozicije koja ne djeluje kao pritužba gubitnika.

Blokovska aritmetika kaže da se odluke donose većinom, ali član Predsjedništva koji se protivi može pozvati na zaštitu vitalnog interesa svog entiteta. Dvije članice iz Federacije BiH i jedna iz RS-a daju zanimljivu dinamiku. Bećirović i Filipović dolaze iz istog entiteta, ali iz suprotnih političkih tabora, pa između njih nije zagarantovan savez. Cvijanović, kao jedina iz RS-a, ima presudnu mogućnost blokiranja kad god uloži vitalni interes. Najvjerovatniji ishod je da Predsjedništvo nastavi funkcionisati kao arena pregovora, a ne kao izvor inicijativa.

Evropski put ostaje kao glavni test. Najveći praktični učinak Predsjedništva BiH vidi se u vanjskoj politici. Pitanje je mogu li tri osobe iz tri različita bloka zauzeti zajednički stav o reformama potrebnim za evropske integracije. To je mjerilo uspjeha ovog saziva, a ne rodna struktura.