Državne počasti za Ratka Mladića - "Srbija želi zacementirati svoju ulogu u genocidu"

Nekadašnji general Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić preminuo je 27. augusta u zatvoru u nizozemskom Den Haagu. Tamo je izdržavao kaznu doživotnog zatvora nakon što je pravosnažnom presudom Mehanizma za međunarodne krivične sudove (Mehanizam), poznatog i kao Haški tribunal, 2021. godine proglašen krivim za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Mehanizam, nasljednik Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), saopćio je da je Mladić preminuo u pritvorskoj jedinici u Haagu, gdje je čekao odluku o tome u kojoj će državi izdržavati ostatak kazne. Ministar pravde Srbije Nenad Vujić nekoliko sati nakon objave vijesti o Mladićevoj smrti izjavio je za banjalučku Alternativnu televiziju da će bivši general VRS-a biti sahranjen uz najviše državne počasti te dodao da će o mjestu sahrane odlučiti njegova porodica.

„Skandalozna izjava ministra Vujića logičan je nastavak dosadašnjih izjava, ali i aktivnosti srpskih zvaničnika i cjelokupnog odnosa države Srbije prema odlukama MKSJ-a i Međunarodnog suda pravde. Ako bude realizirana, to neće biti samo dio predizbornih kalkulacija, već još jedan u nizu dokaza službene politike sjećanja Srbije koja ne počiva na idealu istine, već na relativizaciji zločina“, kaže za DW Olga Manojlović Pintar, viša naučna saradnica Instituta za noviju historiju Srbije.

„Cementiranje“ uloge Srbije

Vujić je rekao i da Srbija očekuje od Mehanizma informacije o tome šta treba učiniti kako bi preuzela Mladićevo tijelo.

„Spremni smo da, ako bi rekli da dođemo sutra ujutro, budemo u Haagu i preuzmemo tijelo generala Mladića“, naglasio je Vujić.

Advokat Mihailo Pavlović ocjenjuje da takvim izjavama Srbija želi „zacementirati svoju ulogu u izvršenom genocidu u Srebrenici“.

„Okolnost da je Međunarodni sud pravde presudio da Srbija nije izvršila, niti bila saučesnik u genocidu u Srebrenici (iako je istovremeno presudio da Srbija nije spriječila genocid u Srebrenici 1995. godine) kao da nije dovoljna predstavnicima vlasti u Srbiji. Teško je oteti se dojmu da dajemo sve od sebe kako bismo ipak preuzeli ulogu u najtežem mogućem zločinu koji je počinjen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata“, naglašava Pavlović, koji je i pravni stručnjak za pitanja ratnih zločina, piše DW.

Dodaje da bi se preuzimanjem tijela, uz sahranu s najvišim vojnim počastima osuđenom ratnom zločincu, Srbija „otvoreno stavila na mračnu stranu historije, bez namjere da se suoči sa zlom koje je počinjeno na prostoru bivše Jugoslavije“.

„Ovakvim potezima pokušava se pojačati već kreiran narativ u srpskoj javnosti o Srbiji kao jedinoj ili najvećoj žrtvi ovih ratova i nepravdi koja je zahvatila samo srpski narod, kako javnost suštinski nikada ne bi dobila priliku objektivno sagledati ulogu Srbije u ovim ratovima i zločine koje su počinili pojedini pripadnici ovog naroda“, ističe Pavlović.

Vlasti u Srbiji – „ignoriranje presuda“

Na Vujićevu izjavu reagovala je Evropska komisija (EK) i za Radio Slobodna Evropa saopćila da je, u slučaju da Mladić bude sahranjen u Srbiji, „na srpskim vlastima da potvrde eventualnu ulogu koju bi mogle imati u organizaciji ili sahrani Ratka Mladića“.

EK je dodala da je veličanje ratnih zločinaca „u suprotnosti s najosnovnijim evropskim vrijednostima i da tome nema mjesta ni u EU ni u zemljama kandidatima za članstvo u EU“.

Aleksandar Vučić je u petak (28. augusta) dao nešto odmjereniju izjavu od Vujića, ali nije osudio niti se distancirao od ministrove najave da će Mladić biti sahranjen uz sve vojne počasti. Osudio je, kako je rekao, Haag zato što je želio „Mladićevu smrt iza rešetaka“.

„Nisu željeli dopustiti da general umre u Srbiji, da umre tamo gdje je želio, to je anticivilizacijsko ponašanje, ponašanje bez presedana i bez opravdanja“, rekao je Vučić tokom posjete Osečini.

Sud u Haagu je i prema mišljenju ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića pokazao svoje, kako je naveo na Instagramu, anticivilizacijsko lice jer je odbio zahtjev da Mladić posljednje dane provede u Srbiji.

Manojlović Pintar ističe da su „uporišne tačke režima u Srbiji već godinama ignoriranje i obesmišljavanje dokazanih presuda za ratne zločine, veličanje ratnih zločinaca, nepostojanje empatije prema žrtvama druge nacije i vjere te negiranje genocida u Srebrenici i potpunog vojnog i političkog poraza u svim ratovima koje je Srbija počela i vodila devedesetih godina“.

„Sahrana osuđenog ratnog zločinca uz državne počasti bit će još jedan dokaz perfidne politike prema susjedima koja je konstantni izvor napetosti u regiji, ali i osmišljenog manipuliranja i obmanjivanja građana Srbije. Svi znamo da se na lažima, a posebno na ovako monstruoznim lažima, ne mogu graditi društvene vrijednosti, niti pravna i odgovorna država“, kaže Manojlović Pintar.

Opozicija – za jedne zločinac, za druge heroj

Na smrt Ratka Mladića reagovale su i opozicione stranke. Među njima je Stranka slobode i pravde, koja je istakla da „niko ko je počinio zločin ne može biti uzor budućim generacijama“.

Demokratska stranka navela je da smrt pojedinca „ne može izbrisati odgovornost za počinjene zločine“, dok je Zeleno-lijevi front poručio da „ostaje obaveza da se istina o genocidu u Srebrenici i drugim ratnim zločinima nikada ne zaboravi niti relativizira“.

Predsjednik Nove demokratske stranke Srbije Miloš Jovanović izjavio je da je Mladić predvodio borbu za slobodu srpskog naroda, dok je za pokret „Mi – Snaga naroda“ Mladić heroj „Odbrambeno-otadžbinskog rata“.

Devet godina suđenja

Ratko Mladić uhapšen je u Srbiji 2011. godine, nakon 15 godina skrivanja. Suđenje pred MKSJ-om počelo mu je 2012. godine.

Prvostepenom presudom, utemeljenom na 9.914 usvojenih dokaznih predmeta i svjedočenju 591 svjedoka, Mladić je osuđen za genocid u Srebrenici, progon i ubistva u općinama širom BiH, kao i za teroriziranje i ubistva civila u Sarajevu. Žalbeno vijeće Mehanizma je 2021. godine potvrdilo izrečene presude.

Da li bi Srbija, kada bi Mladić bio sahranjen uz najviše državne počasti, mogla pravno odgovarati, imajući u vidu težinu zločina za koje je osuđen?

„Nisam siguran da bi postojala takva vrsta uporišta za sudski postupak, ali bi se stvorio prostor da žrtve, odnosno članovi njihovih porodica potencijalno pokrenu postupak protiv Srbije zbog koraka koje Srbija poduzima, a koji suštinski veličaju jednog ratnog zločinca“, kaže Pavlović.

Objašnjava da bi u tom slučaju bila riječ o povredi prava na život i zabrani diskriminacije u vezi s ovom vrstom povrede.

„Moj je dojam da Srbiji, u ovom trenutku, to ne bi bilo od prevelikog značaja jer je želja za zauzimanjem stolice u mračnom hodniku historije devedesetih jača od bilo kakvih drugih posljedica koje srpski narod može doživjeti takvom odlukom njenih vlasti“, zaključuje za DW Mihailo Pavlović.