Dejan Milošević: Iz Sarajeva među dva posto najutjecajnijih naučnika svijeta

Kada su istraživači berlinskog Max Born instituta u maju ove godine objavili rezultate eksperimenta s ekstremnim ultraljubičastim zračenjem, u potpisu rada našlo se i jedno sarajevsko ime. Akademik Dejan Milošević, profesor teorijske fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, dao je teorijsko objašnjenje mjerenja koja su potvrdila ono što je on s kolegama predviđao još 2000. godine. Za javnost u BiH bio je to podsjetnik da je jedan od najcitiranijih naučnika u regionu cijeli život vezan za Sarajevo.

Od Zraka do Berlina

Milošević je rođen 1959. godine u Sarajevu. Fiziku je diplomirao na Univerzitetu u Sarajevu 1981, a magistarski i doktorski studij završio je u Beogradu, 1986. odnosno 1990. godine. Gotovo cijeli radni vijek, od 1982. naovamo, proveo je u naučnim i istraživačkim institucijama u Bosni i Hercegovini. Dio karijere radio je u sarajevskom Zraku, gdje se bavio optičkim dizajnom te optičkim, laserskim i termovizijskim uređajima.

Rat ga nije udaljio od nauke. Prema profilu koji je objavilo američko optičko društvo Optica, tokom opsade Sarajeva nastavio je istraživati, a jedan naučni rad poslao je časopisu uz pomoć humanitarne organizacije – za to da je objavljen saznao je tek nakon rata. Sam sebe opisuje kao „self-made“ naučnika, nekoga ko je karijeru izgradio vlastitom upornošću, uprkos izolaciji.

Prekretnica je došla 1999. godine, kada je kao stipendista Fondacije Alexander von Humboldt otišao na Max Born institut u Berlinu, kod teoretičara Wilhelma Beckera. Ta saradnja traje do danas i iz nje je nastao velik dio njegovih najvažnijih radova. Od 1999. predaje teorijsku fiziku na Univerzitetu u Sarajevu, gdje je redovni profesor i šef katedre za atomsku, molekularnu i optičku fiziku.

Šta istražuje

Miloševićeva oblast je fizika jakog laserskog polja i atonauka – nauka o procesima koji traju atosekunde, odnosno milijarditi dio milijarditog dijela sekunde. Kada vrlo snažan laserski impuls djeluje na atom, može iz njega izbaciti elektron, ubrzati ga i vratiti prema jezgru. Pri ponovnom vezivanju elektron oslobađa energiju u obliku svjetlosti mnogo veće frekvencije od početnog lasera. Taj proces, generacija viših harmonika, osnova je današnjih izvora atosekundnih impulsa.

Milošević je bio jedan od ključnih ljudi u primjeni Feynmanovog integrala po putanjama na ove probleme. Zajedno s Beckerom i saradnicima razvio je pristup tzv. kvantnih orbita, koji je postao standardni alat za analizu procesa u jakom polju. Jedan od radova iz tog perioda objavljen je 2001. u časopisu Science. Max Born institut je o njemu pisao da teško da postoji područje fizike jakog polja u kojem nije dao temeljni doprinos.

Oblast kojom se bavi dobila je i najveće priznanje: Nobelova nagrada za fiziku 2023. dodijeljena je Pierreu Agostiniju, Ferencu Krauszu i Anne L'Huillier za eksperimentalne metode stvaranja atosekundnih impulsa. Milošević ima zajedničke radove s dobitnicima te nagrade, o čemu je iste jeseni govorio i na kolokvijumu Instituta za fiziku u Beogradu.
U Sarajevu je osnovao i vodi istraživačku grupu Samophys (Sarajevo Atomic, Molecular & Optical Physics) na Odsjeku za fiziku PMF-a. Kroz nju je prošla generacija mlađih fizičara koji danas i sami predaju na fakultetu, a grupa sarađuje s laboratorijama širom svijeta, koje provjeravaju njene teorijske rezultate.

Priznanja

Niz priznanja prati gotovo cijelu njegovu karijeru:

• 2009 – nagrada Univerziteta u Sarajevu za najuspješnijeg profesora
• 2011 – Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za doprinos nauci i obrazovanju
• 2012 – izbor za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti BiH
• 2018 – državna nagrada za nauku za uspjehe na međunarodnom planu; iste godine postaje član Znanstvenog savjeta Instituta za fiziku u Zagrebu
• 2019 – nagrada Georg Forster Fondacije Alexander von Humboldt, uručena u Berlinu, koja se dodjeljuje naučnicima iz zemalja u razvoju i tranziciji za ukupan doprinos
• 2023 – zvanje Fellow američkog optičkog društva Optica, za doprinos teoriji interakcije lasera i materije, atonauci i unapređenju naučnog obrazovanja u BiH; iste godine izabran je i među istaknute recenzente Američkog fizičkog društva
• 2024 – Federalna nagrada za nauku za životno djelo u oblasti prirodnih nauka
• 2025 – izbor za člana Vijeća za nauku Bosne i Hercegovine

Član je i Evropske akademije nauka i umjetnosti. Na Elsevier/Stanford listi uvršten je među dva posto najutjecajnijih naučnika svijeta, a platforma ScholarGPS ga je u junu ove godine, u ažuriranom rangiranju, svrstala na drugo mjesto u svijetu u kategoriji ionizacije iznad praga (above-threshold ionization) i na osmo u kategoriji dvobojnih laserskih polja. Ukupno, prema istoj platformi, spada u gornjih 0,17 posto naučnika u svim oblastima.

2026: Potvrda iz Berlina

Najvažniji ovogodišnji rezultat vezan je za cirkularno polariziranu svjetlost. Milošević je s Beckerom i Richardom Kopoldom 2000. godine razradio kako se cirkularno polarizirani viši harmonici mogu dobiti kombinacijom dva laserska polja različitih frekvencija koja rotiraju u suprotnim smjerovima – tzv. bicirkularnim poljem. U samostalnom radu iz 2015. teoriju je proširio na atome s više elektrona i objasnio zašto harmonici jednog smjera rotacije mogu nadjačati one suprotnog.

U radu objavljenom 11. maja 2026. u časopisu Physical Review Research, istraživači Max Born instituta Nikolaj Zhavoronkov i Uwe Bengs, zajedno s Miloševićem, kombinovali su laserska polja talasnih dužina 1.200 i 400 nanometara. Podešavanjem njihovih intenziteta dobili su spektre u kojima dominiraju harmonici istog smjera rotacije, s eliptičnošću većom od 0,9 – blizu idealne cirkularne polarizacije. Milošević je eksperiment teorijski simulirao i objasnio. U radu su, uz berlinski institut, navedeni PMF Univerziteta u Sarajevu i ANUBiH.
Precizno rečeno, riječ je o ekstremnom ultraljubičastom (XUV) zračenju, a ne o X-zracima, kako su pojedini naslovi pojednostavili, a cirkularno polarizirani harmonici dobijani su i ranije. Vrijednost berlinskog rezultata je u novoj provjeri teorijskih predviđanja i finijoj kontroli procesa. Takvo zračenje koristi se za proučavanje kiralnih molekula, magnetnih osobina materijala i kretanja elektrona s atosekundnom rezolucijom, i to u laboratorijama, bez velikih akceleratorskih postrojenja.

Predavanje u Akademiji

Milošević je ove rezultate predstavio javnosti 27. oktobra na predavanju „Fizika jakog polja i kvantna svjetlost“ u zgradi ANUBiH na Bistriku. Objasnio je ulogu teorijske grupe bez vlastite eksperimentalne opreme: „Simuliramo eksperimente različitih grupa u svijetu“, rekao je, dodajući da teoretičari mogu objašnjavati tuđe eksperimente, predlagati nove i otvarati nova polja.

Kao nove pravce izdvojio je primjenu teorije katastrofa u fizici jakog polja, povezivanje atonauke s fundamentalnim pitanjima kvantne fizike – kvantnim sprezanjem, kvantnim „brisačem“, tuneliranjem i tzv. atosatom – te istraživanja s takozvanom svijetlom stisnutom vakuumskom svjetlošću (BSV). Riječ je o kvantnom stanju svjetlosti čije je prosječno električno polje nula, ali koje zbog velikih kvantnih fluktuacija može dostići vrlo visoke intenzitete, što je danas aktuelno i u kvantnim informacijama.

Prema njegovim riječima, grupa Samophys ove godine ima 16 naučnih radova, od kojih je 13 objavljeno, a tri su u postupku. Posebno je istakao Dinu Habibovića, koji je učestvovao u osam radova, te Fatiha Žgalja, Damira Agačevića i Abdulaha Jašarevića. Među ovogodišnjim publikacijama s Beckerom su i radovi o višim procesima ionizacije pomoću termalne svjetlosti te o kvantnoj teoriji emisije fotona tokom ionizacije u jakom laserskom polju.

Nauka iz Sarajeva

Priča Dejana Miloševića je, iznad svega, priča o tome da se nauka svjetskog ranga može raditi i iz Sarajeva – uz računare, olovku i dugogodišnje međunarodne veze, bez skupih laboratorija. Berlinski eksperiment iz 2026. potvrdio je ideje nastale prije četvrt stoljeća, a mladi istraživači okupljeni oko njega pokazuju da se to znanje ne mora seliti iz zemlje. Na pitanje mogu li istraživači iz BiH biti konkurentni u oblastima koje se razvijaju u vodećim svjetskim centrima, Milošević odgovara rezultatima: radovima objavljenim u relevantnim međunarodnim časopisima.