BiH uvozi radnike, ali i dalje ne zna kako zadržati svoje ljude

Ključno pitanje za BiH danas nije samo kako privući strane radnike, nego prije svega kako stvoriti uslove u kojima će domaći radnici željeti ostati, razvijati svoje karijere i graditi budućnost upravo ovdje.  

Upravo ova rečenica najbolje oslikava stanje na tržištu rada u Bosni i Hercegovini u kojem se s jedne strane poslodavci bore da dođu do radnika, pa i stranih, a s druge masovan je odlazak domaće radne snage u države Evropske unije.

Generalna direktorica Alma Career BH (MojPosao.ba) Mersiha Mima Mehić za Oslobodjenje.ba kazala je da danas svjedočimo paradoksu na tržištu rada u BiH.

"Formalno i dalje imamo značajan broj nezaposlenih, ali poslodavci sve teže dolaze do radnika. Ipak nezaposlenost nije najveći izazov, nego činjenica da je u BiH je oko 50 posto populacije neaktivno, dok odlazak mladih i starenje populacije takođe utiču na ukupno stanje na tržištu rada. Poslodavci se danas najviše suočavaju s nedostatkom kvalifikovane radne snage, odlaskom radnika u inostranstvo i neusklađenošću obrazovanja s realnim potrebama tržišta. Uz to, očekivanja kandidata značajno su se promijenila u odnosu na period od prije nekoliko godina", pojasnila je.

Nepovoljan položaj

S druge strane, radnici se najčešće suočavaju s rastom troškova života, potrebom za stabilnijim uslovima rada i željom za profesionalnim razvojem. 
 

"Mlađe generacije danas ne traže samo zaposlenje, nego i radno okruženje u kojem će se osjećati cijenjeno, imati prostor za razvoj i osjećaj da njihov rad ima smisao i svrhu0", istakla je Mehić.

Na pitanje o sve većem dolasku stranih radnika na tržište rada u BiH kaže da se naša država već godinama suočava s odlaskom domaće radne snage, starenjem stanovništva i manjkom radnika u određenim sektorima.

"Naprimjer, tokom 2025. godine državljanima BiH u Hrvatskoj je izdato više od 30.000 radnih dozvola, a upravo pronalazak radnika za ljetnu sezonu predstavlja jedan od najvećih izazova za poslodavce. Zbog toga zapošljavanje stranih radnika u određenim okolnostima postaje realna potreba privrede i posljedica promjena na tržištu rada. Važno je razumjeti da se BiH tek nalazi na početku ovog trenda, s obzirom na to da se godišnje izda oko 7.000 dozvola za rad stranim državljanima. Ako tržište rada u BiH uporedimo s Hrvatskom, koja ima više od 200.000 stranih radnika, ili Srbijom, gdje ih je više od 80.000, jasno je da trend uvoza radne snage postoji i u BiH, ali da strani radnici još uvijek ne čine dominantan dio domaćeg tržišta rada", ističe Mehić.

Dodaje da u agencji MojPosao.ba primjećuju i povećano interesovanje stranih radnika za zaposlenje u BiH.

"Sve češće dobijamo upite o mogućnostima pronalaska posla, procedurama zapošljavanja i uslovima rada, a dio kandidata javlja se direktno sa biografijama u potrazi za angažmanom kod domaćih poslodavaca. Dolazak stranih radnika može biti pozitivan za tržište rada ukoliko je proces zapošljavanja jasno uređen i praćen jednakom zaštitom radnih prava, kako stranih, tako i domaćih radnika. Važno je da se potreba za stranom radnom snagom ne posmatra kao zamjena za domaće radnike, nego kao način da kompanije održe poslovanje u sektorima u kojima već postoji ozbiljan deficit kadra", smatra Mehić.

Ipak, pojašnjava da je potrebno imati na umu da se BiH već danas nalazi u nepovoljnijem položaju kada je riječ o privlačenju stranih radnika, prvenstveno zbog toga što plate i ukupni uslovi rada često nisu konkurentni onima u zemljama EU.

"Dolazak stranih radnika može uticati na položaj domaćih radnika, ali taj uticaj u velikoj mjeri zavisi od načina na koji je proces zapošljavanja regulisan. Ukoliko se strani radnici zapošljavaju u skladu sa zakonom, uz jednake standarde rada, plate i zaštite prava, njihov dolazak ne mora predstavljati prijetnju domaćoj radnoj snazi. Problem nastaje ukoliko se strani radnici koriste kao jeftinija alternativa domaćoj radnoj snazi ili kao mehanizam pritiska na smanjenje plata i standarda rada. Zbog toga je važno da institucije dosljedno kontrolišu uslove zapošljavanja", kaže Mehić.

Dodaje da praksa pokazuje da sistem još nije dovoljno brz i efikasan za potrebe našeg tržišta.

"Postoje procedure za radne dozvole, kvote i privremeni boravak, ali u razgovoru sa poslodavcima često ukazuju na administrativnu složenost i trajanje procesa. Ipak, važno je da cilj ne bude samo ubrzavanje procedura, nego uspostavljanje transparentnog sistema koji će istovremeno štititi prava domaćih i stranih radnika, ali i omogućiti kompanijama da lakše odgovore na stvarne potrebe tržišta rada", kazala je Mehić.

Ističe da najveća potreba za stranim radnicima se trenutno vidi u sektorima u kojima je nedostatak domaće radne snage najizraženiji: građevinarstvo, prerađivačka industrija, hotelijerstvo i ugostiteljstvo, transport, uslužne djelatnosti i pojedina proizvodna zanimanja.

"Glavni razlozi nedostatka domaćih radnika su dugogodišnje migracije i nepovoljna demografska kretanja, odlazak kvalifikovanih radnika u zemlje EU, neusklađenost tržišta rada sa obrazovnim sistemom, ali i činjenica da pojedina zanimanja više nisu dovoljno atraktivna domaćoj radnoj snazi. U praksi često vidimo i nesklad između očekivanja kandidata i uslova koje određeni sektori trenutno nude", istakla je Mehić.

Prema njenim riječima, dolazak stranih radnika može biti dio rješenja, ali ne i jedino niti dugoročno strateško rješenje za tržište rada u Bosni i Hercegovini.

"Kratkoročno posmatrano, strani radnici mogu značajno pomoći sektorima koji se već suočavaju s ozbiljnim nedostatkom kadra i u kojima poslodavci sve teže pronalaze domaću radnu snagu. Podatak da je za 2026. godinu predviđena kvota od 7.427 radnih dozvola za strance pokazuje da će potreba za stranom radnom snagom vjerovatno nastaviti rasti. Ipak, održivo tržište rada ne može se graditi isključivo na uvozu radnika. Na kraju, ključno pitanje za BiH danas nije samo kako privući strane radnike, nego prije svega kako stvoriti uslove u kojima će domaći radnici željeti ostati, razvijati svoje karijere i graditi budućnost upravo ovdje", zaključila je.

Građevina, ugostiteljstvo i proizvodnja

Iz Agencije za zapošljavanje UNIDAD za Oslobodjenje.ba kazali su da poslodavci u Bosni i Hercegovini trenutno najviše zapošljavaju strane radnike u sektorima građevinarstva, ugostiteljstva i proizvodne industrije.

"Najtraženiji profili su kuhari, konobari, čistači, tesari, armirači, zidari, kao i radnici na proizvodnim linijama. Radi se o zanimanjima za koja na domaćem tržištu rada već duže vrijeme postoji izražen nedostatak radne snage", pojasnili su.

Na pitanje s kojim administrativnim i zakonskim izazovima se najčešće susreću prilikom zapošljavanja stranih radnika u BiH, ističu da su administrativne procedure zapošljavanja stranih radnika u BiH složene i zahtijevaju visok nivo preciznosti.

"Najčešći izazovi nastaju zbog nepotpune ili neadekvatno pripremljene dokumentacije, što može dovesti do odbijanja zahtjeva ili značajnih kašnjenja u proceduri. Upravo zbog toga je ključna uloga agencije koja stručno vodi cijeli proces – od pripreme i provjere dokumentacije do komunikacije sa nadležnim institucijama. Iskustvo i poznavanje procedura omogućavaju da se zahtjevi podnesu ispravno već u prvom pokušaju, čime se značajno skraćuje vrijeme potrebno za angažman radnika i smanjuje rizik za poslodavce", pojasnili su.

Dodali su da njihova Agencija radi isključivo sa radnicima iz Indije, Indonezije i Filipina.

"Radnici iz ovih zemalja pokazali su se kao vrijedni, odgovorni i pouzdani, te imaju izraženu motivaciju da ostanu i rade u Bosni i Hercegovini duži vremenski period. To poslodavcima omogućava stabilnu i kontinuiranu radnu snagu na koju se mogu osloniti", naglašavaju.

Poručuju da trenutno ne postoje zvanični i objedinjeni podaci o broju izdatih radnih dozvola za 2026. godinu, s obzirom na to da se presjeci najčešće rade sredinom ili krajem godine.

"Prema dostupnim podacima za 2025. godinu, najveći broj radnih dozvola izdat je državljanima Indije, Turske i Nepala, a najčešće su angažovani u građevinarstvu, ugostiteljstvu i prerađivačkoj industriji", naveli su.

Na pitanje o prosjeku koliko strani radnici ostaju i rade u Bosni i Hercegovini ističu da prema njihovom iskustvu oko 80 posto radnika produžava svoj početni ugovor.

"Većini je cilj da ostanu i rade u Bosni i Hercegovini nekoliko godina, što doprinosi stabilnosti radne snage i smanjuje fluktuaciju kod poslodavaca", naglasili su.