Put ka “dizajniranim bebama”?

Istraživači sa Univerziteta Kolumbija kažu da su koristili preciznu tehniku ​​uređivanja genoma nazvanu base editing kako bi promijenili genom ljudskih embrija - što je izazvalo pohvale i osude naučne javnosti. Neki kažu da je novi rad impresivan korak prema mogućnosti ispravljanja mutacija koje uzrokuju bolesti u embrijima. Drugi se brinu da bi se tehnologija mogla koristiti za stvaranje “dizajniranih beba”. Rad još nije recenziran i objavljen u naučnoj literaturi, nego je 1. juna 2026. postavljen na preprint platformu bioRxiv.

Nesmotreno i skandalozno

Aspekt ove priče koji najviše privlači pažnju nije obećanje prenatalnog genetičkog liječenja nasljednih bolesti, nego kreiranje beba po željenim osobinama. Upravo je to san mnogih multimilijardera - molekularna eugenika.

Naravno, ovdje treba vrlo debelo potcrtati činjenicu da je jako malo ljudskih osobina istinski monogensko, te da bi kreirali neku osobinu, morali bismo editovati niz gena koji imaju utjecaj na nju. Posebno je škakljiva inteligencija, kao i druge kognitivne sposobnosti jer su one pod malim utjecajem stotina i stotina gena. Drugim riječima, jako bi bilo teško genetički editovati genijalca, a pri tome se zaboravlja i utjecaj okoline na razvoj inteligencije. Čak i osobine poput boje očiju imaju priču širu od jednog gena koji ih kontroliše a da ne govorimo o obliku nosa, ušne školjke, visini...

Ovo nije nova priča - o dizajniranim bebama se priča barem deceniju unazad, a koncept i hipoteza postoje još duže. No, tehnologije koje su se do sada eksperimentalno koristile za editovanje gena, poput čuvenog CRISPR, pokazale su se kao štetne jer su popravljajući jedno, izazivale štetu na drugom dijelu DNK. Upravo je ovu metodu koristio 2018. kineski naučnik He Jiankui kada je genetički editovao ljudske embrije da budu otporni na HIV. Ovo je dovelo do skandala s obzirom na to da je u Kini ovaj postupak zabranjen, što je dovelo i do toga da He Jiankui bude osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu. Naučna zajednica je ovaj događaj okarakterisala kao nesmotren i skandalozan.

Base editing je preciznija metoda i može mijenjati pojedinačna “slova” genetičkog koda bez izazivanja oštećenja na drugim dijelovima nasljednog materijala.

Dieter Egli, genetičar sa Univerziteta Kolumbija, koji je vodio istraživanje, pozvao je na javnu raspravu o prednostima i nedostacima mijenjanja embrionalne DNK. “Kao naučnik, možete dati podatke za raspravu, ali onda u biti tu stanete i pustite druge da preuzmu stvar”, rekao je Egli na NYT.

Negativan efekat mutacije

Za ovaj eksperiment, on i njegove kolege odlučili su promijeniti dva gena. Jedan, nazvan PCSK9, može nositi mutacije koje povećavaju nivo LDL-a u krvi - a time i rizik od srčanih bolesti. Drugi gen, HBG, usmjerava proizvodnju hemoglobina u fetusima. Dr. Egli i njegove kolege ubacili su svoje bazne editore u oplođene jajne stanice i u dvostanične embrije koje su donirali roditelji. Istraživači nisu pronašli nikakvu opsežnu štetu koja se inače povezuje s CRISPR-om.

No, editovanje nije bilo uniformno u cijelom embriju nego je zabilježen mozaicizam - neki geni su bili editovani, neki ne. Ovo znači da bi trebalo poznavati koliko za koju pojedinu genetičku bolest treba biti procenat ispravljenih ćelija da bi se poništio negativni efekt mutacije.

Najveća prepreka “dizajniranim bebama” možda neće biti sposobnost uređivanja DNK, nego nedovoljno razumijevanje kako iz genoma nastaju kompleksne ljudske osobine. Danas možemo čitati genom mnogo bolje nego što možemo predvidjeti šta će taj genom proizvesti.