Početak i kraj jedne ere stali su u dvije fotografije Lionela Messija i Laminea Yamala

Fotografija na kojoj Lionel Messi kupa Laminea Yamala, decembar 2007. godine. Siromašno dijete, odabrano pukom srećom da bi se družilo sa Lionelom Messijem, da bi se njemu, bebi, i možda još više njegovim roditeljima, jer je on tada bio nesvjestan svijeta oko sebe, pokazalo da se na njih ipak računa, da će dobiti šansu da ostvare ono zbog čega su i migrirali u Španiju. Mnoga djeca su imala slične, ne iste fotografije sa sličnim, ne istim zvijezdama poput Messija. Mnoge takve fotografije su zaboravljene. I djeca skupa sa njima, ponekad i zvijezde sa kojima su fotografisana.

Yamal nije zaboravljen. A ni fotografija. Vratila se u centar pažnje praktično čim je postalo jasno da će mladi fudbaler postati zvijezda Barcelone i Španije, a kada je postalo jasno da će Španija igrati protiv Argentine u finalu Svjetskog prvenstva, fotografija je postala najtraženija na svijetu. Neki su činu kupanja pridavali i skoro pa sakralno značenje. U svijetu besmisla, nije toliko ni neobično pročitati takve stvari, jer pojedinci će smisao tražiti u svemu, pa čak i u najbanalnijim stvarima.

Krilni napadač Barcelone je zaštitno lice Španije, iste one Španije kojoj se smijao nakon Svjetskog prvenstva 2022. godine, kada je u dresu Maroka došao na trening, nakon što je ova reprezentacija izbacila Špance u osmini finala. Tri i po godine kasnije, postao je zaštitno lice iste te Španije kojoj se smijao jer je porijeklom Marokanac. Nije odigrao vanserijski turnir kao na Evropskom prvenstvu 2024. godine, imao je tek momente, i to rijetke, u kojima je pokazivao ko je i koliko je dobar. Ali njegova uloga nije bila samo fudbalskog karaktera, Yamal je jednostavno postao simbol ponovnog izrastanja Španije na nivo najjače ekipe svijeta.

Prije njegove pojave, a nakon titule na Evropskom prvenstvu 2012. godine, Španija na Svjetskom prvenstvu nije prošla niti jednog protivnika, a iako je na evropskim prvenstvima pokazivala više, to nije bilo dovoljno da bi uspjela napraviti dostojan rezultat. Onda je došao Yamal i sa 16 godina poveo Španiju do naslova evropskog prvaka. Skupa sa Nicom Williamsom, još jednim krilnim napadačem imigrantske pozadine. Postoji jasno definisan stil igre španske reprezentacije, koji je utemeljen kao najispravniji mogući osvajanjem Evropskog prvenstva 2008. godine. Visok posjed, visok presing, kratki pasovi, "gušenje" protivnika igrom koja bi se mogla nazvati i dosadnom, ali je zapravo vrlo efikasna, sve su to odlike španskog načina igre koji se ne bazira samo na selekciji pristupa pojedinačnoj utakmici, već seže u najdublje pore odgoja igrača.

Sjajan snimak(VIDEO) Snimak Yamala i njegovog malog brata tokom slavlja ne može biti simpatičniji

Španija je bila evropski prvak 2008. i 2012. godine, između toga se ugradila titula svjetskog prvaka 2010. godine, ali igrala je Španija fudbal baziran na sličnim principima drastično neuspješnije na svim narednim turnirima, čak i ako su je vodili trenerski velikani poput Luisa Enriquea. Onda se pojavio Yamal i dao pečat neke nove, uzbudljive Španije, koja zapravo ne odstupa od svojih principa, ali su ti principi mnogo ljepše upakovani nego je ranije bio slučaj.

Lamine Yamal je, grubo rečeno, omot nove Španije, ukrasni papir u koji je uklopljena reprezentacija koja dominira evropskim i svjetskim fudbalom. Rodri je najbolji španski igrač i najbolji veznjak svijeta, ali Lamine Yamal je taj koji diže publiku na noge i garantuje spektakl. A fudbal je značajan zbog spektakla. Čak i kada ne isporuči ono što se od njega očekuje, sama činjenica da očekivanje postoji je lijep "teret" za nositi. A Yamal ga bez ikakve dileme uspješno nosi.

Španija je dominirala protiv svih rivala na Svjetskom prvenstvu, bila je bolji tim u baš svakoj utakmici, tim koji ima posjed lopte i koji odlučuje kako će se utakmica igrati i kako će izgledati. Španija se ne prilagođava i protivnici joj se prilagođavaju. Dominirala je i Argentina posjedom dok nije došla do duela sa Španijom. Ispucavala se kako je htjela, dok je Španija nije limitirala na samo dvije šanse kreirane iz očaja u završnici produžetaka međusobnog duela. Poenta je da nije Španija morala praviti nikakve prilagodbe Argentini, već je Argentina morala to činiti. Naravno, ni to nije bilo dovoljno.

Lionel Messi je Svjetsko prvenstvo okončao sa osam golova i četiri asistencije i to je individualni učinak koji je nevjerovatan. Niko nema ni najmanju dilemu da je upravo Messi najzaslužniji što je Argentina došla u finale Svjetskog prvenstva. Isto tako, uvjerenje da Argentina može pobijediti Španiju nije postojalo, jer Argentina nije imala ništa čime može izaći iz španskog presinga, oteti Špancima loptu i u konačnici je "donijeti" do Messija, koji bi napravio nešto svoje. Uostalom, utakmica je baš sve to pokazala i potvrdila.

I prije nego je počela, bilo je jasno da je Messi došao do kraja. Koliko god da je priča na ovom Svjetskom prvenstvu bila lijepa, bilo je poprilično jasno da ne može završiti titulom. A nema dileme da starenje na ličnoj osnovi više pogađa svakog sportistu nego običnu osobu, i da vam teže pada, što ste više vrhunski. Pogledajmo, recimo, Cristiana Ronalda. Messi je svjestan da je ovo bio kraj, kako je sam priznao, bez obzira na sve što je u karijeri osvojio, Svjetsko prvenstvo 2022. godine je bilo apsolutni vrhunac njegove karijere, a Messi na Svjetskom prvenstvu više nikad neće igrati. Svoju štafetu prepustit će nekim messijima nove generacije, ako nije za njega uvreda messijima zvati igrače poput Yamala.

Fotografija na kojoj Lamine Yamal grli Lionela Messija, juli 2026. godine. Siromašno dijete sa početka ovog teksta danas je jedan od najboljih fudbalera svijeta. Možda nikad neće dostići Messijev vrhunac, ali u ovom trenutku, pred njim je barem 15 godina fudbala, 15 godina koje Messi nema. Sinoćnji pozdrav Messija i Yamala na kraju utakmice, u takvom kontekstu, gdje Yamal prilazi da bi tješio Messija u momentu kad svi njegovi saigrači slave pobjedu Španije, simbolički je. Predstavlja onaj "passing the torch" momenat, gdje era Lionela Messija završava, a u novu eru nas uvodi Lamine Yamal. Hoće li Yamal uspjeti da je učini svojom, ostaje da se vidi. No, živjeti u eri Lionela Messija bila je zaista privilegija. Vrijeme je da nas impresionira Yamal.
 

Jedan od najboljih ikadZnači li ova emotivna poruka Argentinaca oproštaj Lea Messija?