Mauricio Pochettino je najveća zvijezda i najveći adut reprezentacije SAD

Fudbalska reprezentacija SAD nije započela turnir Svjetskog prvenstva sa velikim očekivanjima, a izbor Mauricija Pochettina za američkog selektora mnogi su dovodili u pitanje od samog početka njegovog mandata.

Ipak, nema dileme da se radi o generalno najvećem imenu u svlačionici reprezentacije i najvećoj zvijezdi, makar i sam njegov pristup ne odavao utisak nekoga ko svoj status uzdiže u odnosu na ekipu.

Čudan nastup selektoraPochettino burno reagovao nakon poraza SAD pred duel s Bosnom i Hercegovinom

Nekadašnji defanzivac Argentine i solidan internacionalni fudbaler, koji je najdublji trag ostavio u Espanyolu, a vrhunac karijere doživio u PSG-u, ipak je veća ostvarenja napravio kao trener.

Upravo mu je Espanyol dao šansu da započne trenersku karijeru 2009. godine, a on je svoju trenersku filozofiju bazirao na postulatima Marcela Bielse, kojeg je više puta u karijeri isticao svojim "fudbalskim ocem", a koji mu je bio i trener i mentor.

Visoki presing, odbrana 1 na 1 i pokušaj da se održava kontinuirani posjed lopte kroz kratke pasove karakterisali su gotovo cijelu karijeru Pochettina, koji je u Espanyolu bio natprosječno uspješan, dovoljno da 2013. godine preuzme Southampton. Kada je kroz sezonu i po u Southamptonu dokazao da se u Engleskoj može igrati dopadljivo i pritom ostvarivati dobre rezultate, stigao je poziv Tottenhama, kluba koji je bio blizu vrha, ali nikad na vrhu.

U pet sezona koliko je na klupi Tottenhama proveo, londonski klub je postao izuzetno kompetitivan, konstantno je bio učesnik Lige prvaka, a i pored konstantnog pokušaja da se naprave uštede, klub je bilježio stalni napredak. 2019. sve je krunisano dolaskom u finale Lige prvaka, gdje je Tottenham poražen od Liverpoola, a Pochettino je već do kraja te godine napustio klub. Tottenham otad nije ni blizu ovog nivoa.

Engleskom fudbalu Pochettino je podario najboljeg strijelca u historiji Harryja Kanea, kojeg je doslovno on izgradio, a nakon Tottenhama je nastupio manje uspješan period Pochettinove karijere. PSG je vodio od januara 2021. do jula 2022. godine kada je dobio zadatak da učini napad Messi, Neymar, Mbappe funkcionalnim, što na kraju nije napravio kao što ne bi ni niko drugi.

Potom je u sezoni 2023/2024 vodio Chelsea i nije ni tu bio naročito uspješan, mada, logično se upitati, da li bi iko bio? Taman kada su stvari profunkcionisale, smijenjen je.

Nije bio idealan ni početak mandata na klupi SAD, jer stvari jednostavno nisu "kliknule" kako se očekivalo od samog starta Pochettinovog mandata, koji je ozvaničen u septembru 2024. godine. Ipak, Argentinac je smirivao javnost, naročito nakon teškog poraza od, zanimljivo, Švicarske sa 4:0, da je sve samo priprema za sam turnir. I bio je u pravu.

Brazil je 2002. godine došao na Mundijal nakon jako loših kvalifikacija i komforno je osvojio titulu, dok je Argentina, čiji je Pochettino bio igrač, stigla kao prvi favorit uz Francusku, a kući su obje selekcije otišle već nakon grupne faze. Turnirski fudbal je takav da se ekipe mogu posložiti uoči turnira ili na samom turniru i profunkcionisati perfektno.

Nešto slično dešava se Pochettinovim Amerikancima, koji igraju odlično od početka turnira, a Argentinac je, čini se, uspio postići atmosferu u kojoj ekipa njegove odluke ne dovodi u pitanje i igra tačno onako kako Pochettino preferira, sa visokim presingom, odbranom čovjek na čovjeka i višim procentom posjeda. Toga su, međutim, svjesni i u našem stručnom štabu, pa ostaje da se vidi kako će se suprotstaviti Pocchetinovoj ekipi.