FK Sarajevo, 80. rođendan - o identitetu i potrebi za pričom

Šestog aprila 1945, partizanske snage umarširale su u Sarajevo. Ovaj datum je uzet kao dan oslobođenja grada, kasnije i kao dan grada Sarajeva, no pogrešno bi bilo smatrati da su tim danom nestali svi problemi koje je u dolinu Miljacke donio Drugi svjetski rat. Partizanski izvještaji govore o isprepadanom i prema novoj vlasti nepovjerljivom stanovništvu, ulične borbe su nastavljene, a pojedini antikomunisti nisu željeli odustati od grada. Tako je katolički svećenik Božidar Bralo okupio nešto manje od 150 katolika koji su se povukli u planine i vodili borbe i do nekoliko mjeseci kasnije. Historiografija navodi da je oko 600 ustaša nastavilo s borbama u blizini Sarajeva. Širila se i glad, pa izvještaj Oslobođenja iz aprila 1945. kaže da su se kriminalci na ulicama pretvarali u partizane kako bi mogli ulaziti u kuće i krasti. 

I u takvim okolnostima, izuzetno nepovoljnim i neizvjesnim, neko je vodio računa o društvenim segmentima od kojih ne biste očekivali da se nađu u prvom planu. Komunisti su brzo uspostavili kompleksan partijski aparat i novu gradsku vlast, a impresivno je za razumjeti da su socijalistički kadrovi veoma brzo počeli voditi brigu o sportu. Iz naše današnje perspektive, a u kontekstu ranije izrečenog, djeluje malo nevjerovatno da je već u maju, svega mjesec dana nakon zvaničnog oslobođenja grada, posijana klica kluba koji će nadživjeti komunistički režim. Tako je već 13. maja 1945. godine osnovano Radničko sportsko društvo Udarnik. Početkom juna, osniva se se i Omladinsko fiskulturno društvo Sloboda. 

Vrijedne nagrade za pobjednikeFK Sarajevo slavi 80. rođendan: Zaigrajte kviz i osvojite vrijedne nagrade!

Naredni mjeseci pokazat će da sarajevski fudbal nije na zavidnom nivou, pa je donesena odluka koja se danas uzima kao rođendan FK Sarajevo – spomenuti Sloboda i Udarnik će se spojiti u Sportsko društvo Torpedo. Historijska sjednica održana je 24. oktobra 1946 u zgradi Sportskog centra FIS, gdje i danas stoji tabla posvećena osnivanju bordo-bijelih. Prvobitni naziv Torpedo uzet je po uzoru na istoimeni moskovski klub, dok je ime kluba promijenjeno u Sarajevo 5. oktobra 1947 na prijedlog urednika Oslobođenja Mirka Ostojića.

Dugih osam decenija poslije, promijenilo se mnogo toga, ali ne i navika velikog broja ljudi da s vremena na vrijeme pohode stadion čija je gradnja počela 1947. u Koševskoj dolini.

Sarajevo će u subotu na stadionu Asim Ferhatović Hase dočekati Željezničar i odigrati 161. sarajevski derbi. Bit će to jedan od najspektakularnijih derbija od nezavisnosti Bosne i Hercegovine, s obzirom da se baš tog dana navršava 80 godina od osnivanja FK Sarajevo, iako je očigledno da ljubitelji bordo boje nisu zadovoljni pozicijom u kojoj se klub nalazi.

Potpuno je jasno da Sarajevo u ovim okolnostima ne može do titule, još jasnije je kako je upravo ona najveća želja navijača, ali isto tako treba biti jasno i da trofeji i sami rezultati nisu i ne trebaju predstavljati bit fudbala niti razlog zašto nam je fudbal toliko važan. Zvuči trivijalno obrazlagati to matematikom; procjene kažu da u Engleskoj postoji više od 40.000 fudbalskih klubova, a tek nekoliko njih ima stvarne šanse za osvajanjem trofeja, pogotovo onog glavnog - a ako je igdje na svijetu fudbal bitan, onda je to valjda u zemlji njegovog rođenja.

Koliko god moderni fudbal evoluirao u mašineriju za pravljenje i trošenje novca, on je okvire obične igre prevazišao zbog toga što su klubovi i ekipe nosili identitetske odrednice. I vjerovatno ovoga nismo ni svjesni, ali da - klubovi su nam i dalje bitni jer u njima osjećamo dio svog identiteta i zato što kroz navijanje budimo onaj iskonski nagon pripadnosti nekoj široj zajednici ili priči čiji dio želimo biti.

A Sarajevo je, čini se, posljednjih godina imalo problema sa – ne mogu reći identitetom - ali pričom kluba koju nudi prije svega vlastitim navijačima. Je li to klub koji nudi priču o najboljoj akademiji i razvoju vlastitih talenata? Praksa pokazuje da ta teza ima rupa. Je li to najbogatiji klub u državi koji može dovesti koga želi? Složit ćete se da je preplitko za snažnije emotivno povezivanje. Je li to klub sa navijačima “teškim” na dolascima i oštrim prema vlastitim igračima? Znate da može ljepše od toga. Je li to najbolja ekipa u zemlji? Rezultati kažu da nije, makar je jasno da je tu stvar mnogo šira i uvjetovana faktorima na koje Sarajevo očigledno nije u stanju utjecati.

U takvoj situaciji je posebno važno da priču koja će dovesti ljude na stadion kreiraju sami navijači. A to oni upravo čine. Ideja je krenula od pojedinca; hroničar klupske historije i autor Bordo vremeplova Semir Zilić skrenuo je pažnju da će se najveća utakmica bh. fudbala igrati na rođendan Sarajeva, predložio da susret simbolički počne u 19:46 i pozvao navijače da ispune Koševo. Akcija je dobila na zamahu, uključio se i klub i dojam je da ne postoji navijač Sarajeva koji nije čuo za poziv da dođe na  derbi.

Da li će Koševo u subotu biti puno? Vjerujem da hoće, ali najveća pobjeda ne bi bila ni 30.000 duša u subotu ni trijumf na derbiju, već pokretanje priče koja bi ih nastavila okupljati. Ta priča će biti najbolja, najiskrenija i “organska” tek onda kada dolazi od navijača, a bordo-bijeli imaju priliku baš za to.

Priča je, onako, baš fudbalska; dok očekivanih rezultata nema, napetost oko kluba raste, pamte se i bolji igrači i kvalitetnija liga, navijači se skupljaju oko voljenog kluba, pune najveći stadion u državi, solidarno kupuju ulaznice za navijače iz drugih gradova i slave rođendan njima najdražeg mangupa. 

I da - zvuči čudno, ali tako je - sve ovo bi bilo mnogo manje fudbalski da je Sarajevo prvoplasirani tim lige, aktuelni osvajač duple krune i najveći favorit za odbranu iste. Ta, bol je uvijek jača emocija od radosti. Makar je opjevana ljetna noć u kojoj se svjetla Koševa pale, ono neopipljivo znanje govori da koševska jesen, rezultatska i meteorološka, uvijek traje duže od ljeta. Sivo nebo iznad oronulog stadiona valjda je prirodniji prizor od sunca i plavetnila. Možda samo treba naučiti voljeti vlastitu bol?

Upute na tekstove: 

Emily Greble, Sarajevo 1941-1945. Muslimani, kršćani i jevreji u Hitlerovoj Evropi. 
Semir Zilić, Bordo vremeplov.