Barbarez je nakon Svjetskog prvenstva potpuno promijenio reprezentaciju BiH

Fudbalska reprezentacija BiH sinoć je kao gost rezultatom 4:2 savladala selekciju Rumunije u susretu drugog kola grupne faze Lige nacija, a nakon ove pobjede ne prestaju stizati komplimenti na račun Sergeja Barbareza i njegovih izabranika.

Sa prosjekom godina od 25.36, bila je ovo jako mlada početna postava reprezentacije BiH, u kojoj su samo četiri igrača, i to Martin Zlomislić, Nikola Katić, Sead Kolašinac i Haris Tabaković mogli ponijeti epitet starijih. Svi ostali su igrači od 25 godina i manje, koji su sinoć nosili igru našeg nacionalnog tima.

Budimo ponosni!Bajkovito otvaranje Lige nacija, fenomenalni Zmajevi opet srušili Rumuniju

Impresivan je pogotovo bio vezni red, sa Ivanom Bašićem i Arminom Gigovićem, te ispred njih Erminom Mahmićem, koji je kontrolisao utakmicu i dirigovao istom u potpunosti. Pored toga što su učinili da naša igra izgleda lijepo, njih su trojica svi upisali i konkretan učinak, Bašić kroz asistenciju, a Gigović i Mahmić kroz pogotke, nakon ubacivanja iz drugog plana.

Nisu samo njih trojica bili značajni, Kerim Alajbegović i naročito Esmir Bajraktarević bili su noćna mora za rumunsku odbranu, a Bajraktarević je to potvrdio kroz učinak od dvije asistencije. Fantastičan je bio i Amar Memić, koji je na poziciji desnog beka odigrao možda i najbolju partiju u dresu reprezentacije BiH, a imao je i ranije impresivnih nastupa.

Reprezentacija BiH iz svoje zlatne ere, kada je bila 13. na svijetu, imala je sposobnost da se protiv slabijih selekcija od sebe, a takvih je bilo dosta, kroz posjed lopte nametne i dominira utakmicom. Ofanzivni kvaliteti te ekipe bili su ogromni, no ona je, uslovno rečeno, "štekala" u segmentu presinga i kontrapresinga i nije bila kompletna. Kada stvari funkcionišu, bilo je to jako lijepo za gledati, ali one obično nisu funkcionisale kada bi vam došao jači protivnik, koji je tehnički na istom ili sličnom nivou. Razlog je bio nemogućnost te ekipe da fizički parira protivniku. I to je nešto što se ponavljalo.

Nova zlatna generacija bh. fudbala, ova koju trenutno gledamo, svoju je izgradnju krenula od potpuno drugačijh principa. Gradila se tako da bude teška za pobijediti, bespoštedna i trkački agresivna. Gradila se ekipa koja će igrati onako kako mora da bi ostvarila pozitivan rezultat, makar se to ne sviđalo baš nikome, pa ni njenim navijačima. Suštinski, osim samo početka mandata Sergeja Barbareza, dok su se stvari još polako slagale na svoje mjesto, sa Bosnom i Hercegovinom skoro nikome nije bilo lijepo igrati.

Možemo izdvojiti težak poraz od Švicarske na Svjetskom prvenstvu, ali ako ga izdvojimo, moramo podcrtati činjenicu da je moglo otići i u drugom smjeru, iako od Švicarske nismo bili bolji. No, Švicarce smo itekako frustrirali načinom igre koji im je onemogućio da lako dođu do prvog gola.

Naša reprezentacija je svoj put na Svjetsko prvenstvo izgradila na jednim principima i onda je to prvenstvo odigrala na istim, no sada se sve promijenilo. Doslovno sve. Od ekipe koja je defanzivno čvrsta i negledljiva, borbena i agresivna te neustrašiva, postali smo ekipa koja igra napadački fudbal, koja gradi akcije iz zadnje linije razmjenom i po desetak pasova ako ima potrebe, čiji su playmakeri vezni igrači i koja svoj napad gradi na principima modernog fudbala, kakav zapravo svi žele gledati, ali se rijetki usuđuju igrati.

Tako smo, recimo, četvrti gol u Rumuniji postigli nakon 17 razmijenjenih pasova i bez ijednog prekida akcije u tom periodu, a to nije bila jedina vanserijska akcija koju smo odigrali. Evidentno je samopouzdanje sa kojim naš nacionalni tim igra svoje utakmice nakon Svjetskog prvenstva. Sve ono što se Barbarezu i igračima zamjeralo tokom turnira u SAD sada je zapravo dio prošlosti i ekipa djeluje kao da joj je neko skinuo okove.