Como - klub koji je krenuo u redefiniciju italijanskog fudbala

Iako još uvijek nema historiju velikana italijanskog fudbala, nema desetine osvojenih trofeja, kao ni generacije igrača koje su obilježile Seriju A, za vrlo kratko vrijeme je promijenio vlastitu poziciju toliko da ga više nije moguće posmatrati kao 'mali' klub sa obale jezera.

Kada su igrači Coma 10. septembra 2026. godine izašli na domaći teren protiv Leipziga u svojoj prvoj utakmici Lige prvaka i savladali svog protivnika rezultatom 4:1, teško je bilo ne razmišljati o putu koji je klub prešao.

Na stadionu Giuseppe Sinigaglia, uz jezero koje je odavno svjetski poznato, igrala je ekipa koja je 2017. godine bila u četvrtoj ligi Italije, a samo nekoliko godina kasnije, odnosno prošle sezone, završila je četvrta u Serie A i izborila plasman u elitno evropsko takmičenje.

Bila je to prva utakmica kluba u bilo kojem UEFA-inom klupskom takmičenju, što cijeloj priči daje još veću težinu, a takav jedan uspon lako je prepričati i u nekoliko rečenica. Četvrta liga, Serie C, Serie B, Serie A, Liga prvaka. Kada se sve poreda, izgleda gotovo jednostavno, kao da je klub samo išao stepenicu po stepenicu prema vrhu.

U stvarnosti je svaka od tih stepenica tražila novu vrstu organizacije, drugačiji kadar i drugačiji nivo ulaganja. Upravo zbog toga priča o Comu nije zanimljiva samo zbog brzine kojom je klub napredovao, nego i zbog činjenice da se iza tog napretka posljednjih godina počela stvarati struktura koja je mnogo ozbiljnija od običnog pokušaja da se novcem kupi nekoliko dobrih sezona.

Novac je, naravno, važan dio svega. Bez njega bi ovaj put gotovo sigurno bio sporiji. No, novac sam po sebi ne objašnjava zbog čega Como i dalje izgleda kao klub koji raste, umjesto kao projekat koji je jednom napravio veliki iskorak, pa sada pokušava preživjeti posljedice vlastitih ambicija i tu priča postaje mnogo zanimljivija.

Od četvrte lige počeo je uspon

Kada je Como 2017. godine bio u Serie D, malo ko je mogao zamisliti da će manje od deset godina kasnije igrati Ligu prvaka. Tada su problemi bili mnogo prizemniji, jer je trebalo vratiti klub u profesionalni fudbal, stabilizovati ga i tek onda razmišljati o tome šta bi mogao biti njegov naredni korak.

Prekretnica je stigla dvije godine kasnije, odnosno 2019. godine, kada su klub preuzeli Robert i Michael Hartono. Njihov dolazak donio je ono što je Comu dugo nedostajalo, odnosno finansijsku stabilnost i mogućnost da se počne dugoročno planirati.

Važan dio priče je i to što novi vlasnici nisu pokušali preskočiti faze, odnosno korake koji su bili ispred njih. Klub je prvo napravio ono što je u tom trenutku bilo potrebno, potom krenuo prema višem rangu, pa ponovo prema višem. Serie D je ostala iza njih, uslijedio je plasman u Serie C, zatim i Serie B, sve dok se 2024. godine nije vratio u Serie A nakon više od dvije decenije čekanja.

Kada se danas pogleda unazad, taj put može djelovati kao da je bio unaprijed iscrtan, ali stvarnost je bila drugačija. Svaki novi nivo donosio je drugačije zahtjeve, a posebno je povratak u Serie A značio da više nije dovoljno biti samo dobro organizovan klub iz nižih liga.

Trebalo je napraviti ekipu sposobnu da se nosi sa klubovima koji decenijama imaju dobre finansijske uslove, ali i onim koji iza sebe imaju rezultate. No, upravo se tu vidi jedna od važnijih razlika u priči o Comu.

Bogati vlasnici nisu nikakva novost u fudbalu. Isto tako, nisu novost ni klubovi koji nakon dolaska bogatog vlasnika potroše mnogo novca, dovedu poznata imena, a onda se nekoliko godina kasnije vrate tamo gdje su bili. 

Mnogo je teže napraviti organizaciju koja će taj novac pretvoriti u razvoj, a ne samo u skuplju verziju postojećeg problema. Como je, barem do sada, uspijevao izbjeći tu zamku.

Igrači za sadašnjost, ali i ono što dolazi

Najlakše je razumjeti koliko se klub promijenio kada se pogledaju transferi. U posljednjim prelaznim rokovima Como je počeo ulagati novac koji je prije nekoliko godina bio nezamislivi za klub njegovog statusa.

Međutim, još je važnije pogledati kakve igrače dovodi. U ekipi su se pojavili, između ostalog, Nico Paz, Martin Baturina, Jacobo Ramon, Trevoh Chalobah, Maximo Perrone, Assane Diao i Moise Kean, ali i brojni drugi mladi ili relativno mladi igrači, čija vrijednost nije samo u onome što mogu dati odmah, nego i u onome što bi mogli postati za dvije ili tri godine.

To dosta govori o ideji koja stoji iza Comovog projekta. Klub ne pokušava samo kupiti gotov proizvod, već dio ulaganja ide u igrače koji mogu rasti zajedno sa ostatkom ekipom i čija bi vrijednost, ako se stvari razviju kako je planirano, trebala rasti zajedno sa njihovim doprinosom na terenu.

Nico Paz je vjerovatno najzanimljiviji primjer, koji je stigao iz velikog Real Madrida, a u klubu je dobio prostor da postane jedan od glavnih igrača ekipe. To što je fudbaler takvog profila izabrao klub koji je tek stigao u Serie A, mnogo govori o tome kako se Como počeo pozicionirati.

Ako klub samo kupuje skuplje igrače, prije ili kasnije, postaje zavisan od sljedeće velike investicije. Ako, međutim, uspije stvoriti reputaciju mjesta u kojem mladi fudbaleri mogu napredovati, igrati ozbiljan fudbal i tom prilikom biti dio ambicioznog projekta, onda se ulaganje pretvara u nešto mnogo dugoročnije.

Fabregas i njegova uloga veća od trenerske

U centru projekta italijanske ekipe nalazi se Cesc Fabregas, bivša zvijezda Arsenala, Barcelone, Chelseaja i Monaca, koji je u Como stigao kao igrač, a danas je neizostavan dio projekta, s obzirom na to kakvu ulogu ima.

Kada je 2022. godine stigao kao igrač, teško je bilo pretpostaviti da će nekoliko godina kasnije voditi isti klub u Ligi prvaka. Njegov put u međuvremenu nije se završio prelaskom sa terena na klupu, već je postepeno dobio mnogo širu ulogu.

Osim što je trener, Fabregas ima i vlasnički udio u klubu, dok se među manjinskim vlasnicima nalazi i Thierry Henry. Takva kombinacija uloga omogućava mu da bude uključen u različite segmente funkcionisanja Coma, a ne samo u ono što se dešava tokom utakmica.

Za trenera koji je još uvijek na početku svoje karijere, to je prilično neobična pozicija. Od njega se ne očekuje samo da pripremi ekipu za utakmicu i donese rezultat, već i da učestvuje u njenom razvoju, zajedno sa ljudima zaduženim za sportski dio kluba.

Fabregas iza sebe nema spektakularan CV, pa tek treba proći kroz različite situacije koje donosi rad na najvišem nivou. Ipak, Como mu je od početka pružio dovoljno prostora da kroz vlastiti rad gradi iskustvo i postepeno preuzima sve veću odgovornost.

Rezultati su zasad pokazali da taj pristup funkcioniše. Pod njegovim vodstvom Como je izborio plasman u Evropu, a ekipa je prepoznatljiva po tehnički kvalitetnom fudbalu i želji da kroz posjed i kombinatoriku nametne svoj stil.

Za klub koji je prije nekoliko godina bio u četvrtoj ligi, činjenica da njegovu ekipu danas vodi čovjek sa iskustvom igranja za neke od najvećih evropskih klubova predstavlja još jedan dio priče o tome koliko se Como promijenio.

Kako zadržati najbolje igrače

U razvoju svakog kluba dođe trenutak kada više nije dovoljno samo dovoditi kvalitetne igrače. Kada ekipa počne ostvarivati ozbiljne rezultate, njeni najbolji fudbaleri postaju zanimljivi klubovima koji imaju veće budžete i dužu tradiciju.

Za Como će upravo to biti jedan od novih izazova. Igrači koji su danas važan dio ekipe sutra mogu dobiti ponude iz sredina koje mogu ponuditi veće plate, borbu za trofeje i kontinuitet igranja u Evropi.

Zbog toga će klub morati pronaći način da zadrži jezgro ekipe i da istovremeno nastavi osvježavati roster. Nije dovoljno napraviti dobar tim za jednu sezonu ako se nakon svakog većeg uspjeha mora počinjati gotovo ispočetka.

Tu će važnu ulogu imati i sportski projekat, ali i finansijski uslovi koje klub može ponuditi igračima. Što ekipa bude uspješnija, to će joj biti lakše privući kvalitetne fudbalere, ali će istovremeno rasti i pritisak da zadrži one koji su već pokazali da mogu igrati na tom nivou.

Zbog toga će naredna faza razvoja Coma biti podjednako vezana za ono što može dovesti kao i za ono što uspije zadržati. Kontinuitet ekipe bit će važan kako bi rezultati poput četvrtog mjesta u Serie A postali dio šireg procesa, a ne samo jedna izuzetna sezona.

VideoComo igra odlično, Baturina upisao i fenomenalnu asistenciju

Grad i stadion koji su čekali svoju fudbalsku priču

Postoji nešto što je Como imao mnogo prije nego što su Hartonovi došli, prije nego što je Fabregas postao trener i prije nego što su počeli dolaziti igrači iz drugih velikih klubova.

Imao je grad po kojem nosi ime. Como je već bio globalno prepoznatljivo mjesto. Jezero, turizam, luksuz i cijela slika tog dijela Italije učinili su ga jednom od najpoznatijih destinacija u zemlji.

Fudbalski klub je, međutim, dugo ostajao u sjeni svega onoga po čemu je grad bio poznat. No, danas se ta slika polako mijenja, a najbolji primjer za to je Stadio Giuseppe Sinigaglia.

Smješten uz samo jezero, stadion je gotovo sastavni dio gradske panorame i predstavlja mjesto na kojem se fudbalska priča Coma prirodno spaja sa identitetom grada. Za potrebe Lige prvaka na Sinigagliji su urađeni radovi i poboljšanja kako bi stadion ispunio UEFA-ine zahtjeve.

Na kraju je klub dobio potvrdu da upravo na svom stadionu može igrati domaće evropske utakmice. Tako će stadion koji je decenijama bio dio života grada sada ugostiti i neke od najvećih evropskih klubova.

Time Sinigaglia dobija novu ulogu, ali ostaje na istom mjestu, odnosno uz jezero, u srcu Coma. Upravo je u tome posebnost ove priče.  Klub nije morao tražiti novi identitet, ali ni graditi prepoznatljivost od početka. Grad ju je već imao, a fudbal sada prvi put dobija priliku da postane njen važan dio.

Za Como će zbog toga biti važno da ono što se dešava na terenu postane dostojno prostora u kojem igra, jer iza stadiona, jezera i imena grada, sada se počinje graditi i fudbalska priča koja bi mogla imati mnogo duži život.

Četvrto mjesto iz prošle sezone donijelo je novu vrstu pritiska

Kada se Como vratio u Serie A 2024. godine, očekivanja su bila sasvim drugačija. Klub je bio novajlija, imao je novac i ambiciju, ali je, prije svega, morao dokazati da pripada najvišem rangu.

Dvije godine kasnije situacija je potpuno drugačija, jer su četvrto mjesto iz prošle sezone u Serie A, što je ujedno i najbolji prvenstveni rezultat u historiji kluba, prirodno su promijenili sliku o Comu. Još više dobija na težini činjenica da je klub samo dvije godine ranije izborio povratak u najviši rang.

Time se promijenilo i ono što se od njega očekuje. Dok si novajlija, svaka dobra serija izgleda kao bonus. Kada završiš četvrti, sljedeće sezone više ne igraš samo protiv protivnika na terenu, nego i protiv očekivanja koja si sam stvorio.

To je možda najteži dio brzog uspona. Italijanski klub mora nastaviti ulagati, ali ne smije izgubiti kontrolu nad tim ulaganjima. Mora dovoditi nove igrače, ali istovremeno sačuvati ono što je već napravio.

Mora igrati Evropu, a da mu Serie A ne ispašta zbog toga. Mora povećavati roster, ali paziti da ne napravi ekipu u kojoj je previše igrača dovedeno samo zbog toga što je novac dostupan. 

Ukratko, Como sada prvi put ima 'problem' koji prije nekoliko godina nije postojao, jer više ne mora dokazivati da može napredovati, nego da može ostati na nivou na koji je stigao.

Prva evropska utakmica pokazala je koliko je Como spreman

Prva evropska utakmica pokazala je koliko se brzo promijenila percepcija kluba. Protiv Leipziga Como nije izašao samo da uživa u trenutku. Pobijedio je 4:1, a Martin Baturina postigao je prvi gol u historiji kluba u Ligi prvaka. Douvikas i Diao dodali su još dva pogotka, dok je Maximo Perrone u završnici postavio konačan rezultat.

Naravno, jedna utakmica ne može dokazati da je projekat uspio. Međutim, može pokazati da ekipa ima kvalitet i da protiv ozbiljnog evropskog protivnika nije spremna samo stati u stranu zbog toga što joj je ovo prvi susret sa elitnim evropskim fudbalom.

Pravi test doći će kasnije, odnosno kada se budu igrale ostale utakmice ligaške faze Lige prvaka i domaće prvenstvo, kada se pojave povrede i kada bude potrebno rotirati ekipu. Tada će se najbolje vidjeti koliko je dubok roster i može li Como održati isti nivo kada više ne bude imao vremena da se priprema samo za jednu utakmicu.

U Evropu, pritom, nije ušao kao gotov veliki klub. I dalje je riječ o ekipi koja se nalazi u fazi izgradnje, što je UEFA naglasila i pred početak takmičenja, predstavljajući Como kao klub koji prvi put igra evropske utakmice, ali je u vrlo kratkom vremenu napravio ogroman iskorak.

Zbog toga će ono što slijedi biti važnije od same prve evropske noći, odnosno utakmice protiv Leipziga. Ako se Como naredne sezone ponovo nađe u Evropi i nastavi igrati protiv velikih klubova, takvi nastupi više neće biti samo posebni događaji, nego dio standarda koji klub želi uspostaviti.

Može li Como jednog dana napraviti i posljednji korak i boriti se za Scudetto?

Odgovor na to pitanje u ovom trenutku teško je dati, ali put Coma prema tom cilju neće biti jednostavan. Trenutno stanje na tabeli i igranje Lige prvaka nisu isto što i borba za trofej u prvenstvu u kojem se za vrh godinama bore velikani kao što su, između ostalog, Inter, Juventus i Milan.

Razlika između ta dva nivoa ne može se nadoknaditi samo dovođenjem nekoliko kvalitetnih igrača. Za borbu za titulu potrebno je izdržati cijelu sezonu, imati dovoljno dubok roster, iskustvo i kontinuitet, ali i sposobnost da se utakmice rješavaju u svoju korist čak i onda kada ekipa ne igra najbolje.

Ipak, ono što je Como ostvario u posljednje vrijeme otvorilo je prostor za ambicije koje ranije nisu bile dio klupske svakodnevice. Sada će biti važno kako će se klub nositi sa velikim očekivanjima i situacijama o kojima ranije previše morao razmišljati.

Odlazak važnog igrača, neuspješan transfer, slabiji period rezultata ili ponuda većeg kluba za nekog od nosilaca, samo su neke od situacija koje će prije ili kasnije doći na red. Način na koji bude reagovao u takvim trenucima pokazat će koliko je čvrsto postavljen temelj svega što je do sada napravljeno.

Veliki italijanski klubovi u tom pogledu imaju prednost koju nije lako nadoknaditi. Decenije provedene na vrhu donijele su im iskustvo i infrastrukturu prilagođenu najvišem nivou. Como sve to tek gradi, pa će vrijeme biti važno koliko i odluke koje klub bude donosio.

Ipak, dosadašnji put pokazuje da Como nije postavljao ciljeve bez prethodno napravljenog oslonca. Svaka nova ambicija uglavnom je dolazila nakon što bi prethodna bila ostvarena. Povratak u Serie A prvo je bio cilj, onda je uslijedio iskorak prema vrhu, a nastupi u Evropi postali su nova stepenica u razvoju kluba.

Najveće pitanje zbog toga nije može li Como nastaviti rasti, nego može li jednog dana napraviti sezonu u kojoj će se boriti za nešto što nijedan prethodni iskorak nije donio, a to je naslov prvaka Italije.

To je cilj koji je još uvijek na horizontu, ali više ne djeluje kao nešto o čemu je besmisleno govoriti. Upravo će naredne godine pokazati može li Como od projekta koji je brzo stigao do vrha napraviti klub sposoban da napadne i sam Scudetto.

Priča koja tek dobija svoj pravi smisao

Como je za manje od deset godina prošao put koji je teško mogao biti zamisliv kada se 2017. godine nalazio u četvrtom rangu italijanskog fudbala. Danas njegovo ime više nije vezano samo za grad, jezero i jednu lijepu fudbalsku priču, već i za klub koji želi imati svoje mjesto među najboljima u Italiji.

Ipak, možda je upravo sada najzanimljiviji dio cijele priče tek pred njim. Sve što je do sada napravljeno stvorilo je osnovu, ali ono što će uslijediti pokazat će koliko ta osnova može biti čvrsta i koliko dugo može trajati.

Como više ne mora tražiti potvrdu da pripada ovom nivou. Sada može početi graditi nešto što će nadživjeti jednu generaciju igrača, jednu sezonu ili jedan evropski nastup. A kada klub jednom dođe do te tačke, granice ambicije više nisu iste kao prije.

Zbog toga se u Comu dugoročno ne žele zadovoljiti samo mjestom među najboljima. Cilj je postati konkurentan za ono najvrjednije u italijanskom fudbalu, a to je Scudetto.