Jose Mourinho i Real Madrid – koliko zajedno može ovaj par?

Do ovog ljeta vodio je Benficu, sa kojom je imao još godinu dana ugovora. No, Los Blancosi zbog toga su morali platiti odštetnu klauzulu u iznosu od 15 miliona eura kako bi ga vratili na Bernabeu.

Njegov dolazak donio je i svojevrsnu revoluciju na Bernabeu. Budući da nije gubio vrijeme po povratku, odmah je preuzeo kontrolu nad transferima, odnosno postao je čovjek koji odlučuje ko će doći, a ko otići iz kluba.

Završene četiri utakmice LPReal Madrid bolji od Intera u derbiju, Porto bez rješenja za Haalanda

Proteklih godina to nije bilo moguće, jer je o transferima odlučivao samo jedan čovjek, odnosno predsjednik Florentino Perez. No, sada je sjeo za sto, između ostalog, sa Perezom, generalnim direktorom Joseom Angelom Sanchezom i glavnim skautom Junijem Calafatom, pa je sa njima dogovorio kako će se raditi u narednim prelaznim rokovima.

Na taj način promijenio je dosadašnji pristup klupskoj transfer politici, budući da su prethodni treneri, uključujući i Carla Ancelottija, često nailazili na ignorisanje svojih zahtjeva za pojačanjima. 

Međutim, ''Posebni'', nadimak koji je sam sebi dao još tokom prvog mandata u Chelseaju, postao je glavni arhitekta klupske transfer politike na Bernabeu, a promjena njegovog pristupa jasno se može vidjeti u ovoljetnom prelaznom roku.

Prošle godine Kraljevi su se uglavnom odlučivali za mlade igrače, dok je ovog ljeta politika na tržištu bila nešto drugačija. Dolaskom Marca Cucurelle, Bernarda Silve, Konatea, Denzela Dumfriesa, Yana Diomandea i Carlosa Espija, u svoje redove doveli su fudbalere sa više iskustva i drugačijim profilom.

S ovim pojačanjima Mourinho očigledno ne želi graditi ekipu za budućnost, već tim koji može pobjeđivati odmah. Prednost je tako dobilo iskustvo u odnosu na mlade talente koji se tek trebaju razvijati, izgraditi i dokazati na najvišem nivou.

Nova pravila na Valdebebasu

Dolaskom Portugalca promijenio se i intenzitet treninga, koji su sada iznimno naporni i iscrpljujući u odnosu na prethodne sezone. Igrači Kraljeva često treniraju i dva puta dnevno, a kroz takav režim želi da njegova ekipa bude fizički spremnija, ali i da usvoji način rada koji će od nje zahtijevati tokom cijele sezone.

Nakon što je procijenio stanje u ekipi, odmah je uveo promjene kojih se svi igrači moraju pridržavati. Zaključio je da su u klupskom centru Valdebebas potrebna čvršća pravila i njegov lični pečat, pa je ukinuo dosadašnju komociju i potpunu slobodu koju su fudbaleri imali u organizaciji svakodnevice.

Uveo je strožiju kontrolu nad svim aspektima koji utječu na formu igrača, od prehrane i oporavka, pa do tačnosti dolaska u kamp. Njegov pristup ne temelji se na sili, nego na odlučnosti i jasnim pravilima, dok zajedništvo smatra ključnim.

To potvrđuje i nedavna klupska fotografija na kojoj cijela ekipa i stručni štab zajedno ručaju u trening centru, što do sada nije bio običaj. Portugalac vjeruje da je takva rutina ključna za izgradnju timskog duha, a tu je praksu primjenjivao i u Benfici.

Njegova odlučnost posebno je vidljiva u novom režimu prehrane. Nutricionista više nije samo savjetnik, nego osoba koja propisuje stroge jelovnike za doručak i međuobroke. Sve je podređeno postizanju vrhunskih rezultata, bez prostora za individualne želje. Time je ukinuta dosadašnja sloboda igrača pri izboru obroka, što, prema informacijama španskih medija, nije izazvalo otpor u svlačionici.

Ni nova pravila o kažnjavanju nisu izazvala nezadovoljstvo. Nedisciplina se više ne kažnjava finansijski, već igrač koji prekrši pravilo mora odraditi samostalni trening u teretani, odnosno odvojeno od ekipe. Pravilo nalaže da svi igrači moraju biti u Valdebebasu sat vremena prije početka treninga, a za kašnjenje slijedi kazna. Pravilo vrijedi za sve jednako, bez obzira na status igrača u timu.

Promjene su uvedene i kod procesa oporavka od povrede, koji se sada odvija isključivo u klupskom centru. Igrači u procesu oporavka, čak i ako sarađuju sa privatnim trenerima, moraju boraviti u Valdebebasu i ujutro i poslijepodne. Više nisu dopušteni odlasci na tretmane izvan kluba, jer se cijeli proces vodi u dogovoru sa klupskom medicinskom službom. Time oporavak prestaje biti individualna stvar igrača i dolazi pod stroži nadzor kluba.

Mourinho želi promijeniti i mentalitet ekipe

Tokom pripremnog perioda Mourinhova ekipa odigrala je pet utakmica. Upisala je četiri pobjede protiv Leganesa, Ferencvarosa, Deportiva i Schalkea, dok je remizirala protiv Fiorentine. Postigla je 12 pogodaka, dok je primila pet.

Takav učinak govori da su Kraljevi već tokom priprema bili efikasni u napadu, ali i da je Mourinho od početka želio postaviti ekipu koja će biti organizovana u oba pravca. Nije mu bilo dovoljno samo da njegov tim postiže golove, već je kroz pripreme pokušavao uspostaviti način igre u kojem će igrači zajedno raditi i kada nemaju loptu.

Upravo se to može vidjeti i u presingu. Kada protivnički igrači imaju loptu, Kraljevi pokušavaju izvršiti pritisak kao ekipa, tako da presing ne zavisi isključivo od pojedinca. Na taj način portugalski stručnjak želi promijeniti njihov mentalitet i uspostaviti veću odgovornost unutar cijelog tima.

Prilikom predstavljanja kao novog trenera, govorio je, između ostalog, upravo o tome kako želi promijeniti mentalitet ekipe, ali i da ima samo jednu misiju, odnosno pomoći svim igračima da budu bolji. Kazao je kako ne radi u klubu, već za klub, što najbolje oslikava njegovu ideju da njegova uloga u drugom mandati ne bude samo vođenje utakmica, već da cijeli sistem podredi interesu Los Blancosa.

Espanyol – prvi nagovještaji Mourinhovog Reala

Tokom priprema najčešće je Mourinho koristio sistem 4-2-3-1, a istom formacijom odlučio je započeti i prvo ligaško gostovanje kod Espanyola u prvom kolu nove sezone La Lige. Postava je pokazala da već ima prilično jasnu ideju kako želi da izgleda njegov Real Madrid, barem kada je riječ o osnovnoj strukturi ekipe.

Od prve minute na terenu su bili Courtois, Dumfries, Konate, Huijsen, Carreras, Valverde, Bernardo Silva, Guler, Bellingham, Vinicius i Mbappe. Posebno je zanimljivo bilo pozicioniranje Bellinghama i Gulera, koji su imali važnu ulogu iza Mbappea, dok su Kraljevi kroz posjed i kontrolu prostora pokušavali što češće dolaziti u završnu trećinu.

Statistika pokazuje da su Los Blancosi imali kontrolu nad utakmicom. Imali su čak 63% posjeda lopte, 21 udarac prema golu, od čega osam u okvir, dok je Espanyol šutirao osam puta i tri puta pogodio okvir. Imali su i tri velike prilike u odnosu na dvije protivnika, a posebno izražena bila je razlika u broju dodira u protivničkom kaznenom prostoru.

Mourinhova ekipa bila je bolja i u distribuciji lopte. Imala je 92% uspješnosti dodavanja naspram 84% Espanyola, dok je uspješnost dodavanja u posljednjoj trećini iznosila 81% prema 73%. Kraljevi su dobili i znatno više duela, 65 prema 38, što dodatno pokazuje da su tokom većeg dijela susreta imali kontrolu, kako nad posjedom, tako i intenzitetom igre.

Bellingham je još jednom pokazao koliko može biti važan u ovakvoj postavci, postigavši jedan od golova, dok je Guler upisao asistenciju. Njihova međusobna povezanost, ali i mogućnost da se uključuju iz drugog plana, mogla bi biti jedna od važnijih karakteristika Mourinhovog Reala.

Ipak, posebnu pažnju privukla je i uloga Carlosa Espija, koji je ovog ljeta stigao na Bernabeu iz Levantea, a u igru je ušao sa klupe umjesto Bellinghama i potom potvrdio pobjedu svog tima. Na taj način pokazao je kakvu bi ulogu mogao imati u ekipi.

Espi nije doveden da bude starter, a njegova vrijednost trebala bi biti upravo u tome da promijeni tok utakmice kada uđe sa klupe. Mourinho od njega može dobiti svježinu, dodatnu energiju i igrača koji će napasti prostor u trenutku kada je protivnička odbrana već umorna.

U tom smislu, Espijeva uloga podsjeća na onu koju je kod Carla Ancelottija imao Joselu. Nije riječ o igraču koji mora počinjati svaku utakmicu, nego o džokeru koji dobija svoje minute, ulazi u pravom trenutku i može direktno utjecati na rezultat. Protiv Espanyola je upravo to i uradio.

Mourinho je tokom utakmice napravio pet izmjena. Cucurella je zamijenio Carrerasa, Diomande je ušao umjesto Gulera, Alexander-Arnold umjesto Dumfriesa, Camavinga umjesto Bernarda Silve, dok je Espi dobio priliku umjesto Bellinghama. Takve izmjene pokazuju širinu koju Portugalac ima na raspolaganju, ali i mogućnost da tokom utakmice mijenja profil ekipe bez odustajanja od osnovnog sistema.

Pobjeda Kraljeva rezultatom 2:1 zbog toga ne govori samo o rezultatu, već pokazuje da su protiv Espanyola imali većinu važnih statističkih pokazatelja na svojoj strani. S druge strane, portugalski stručnjak dobio je i ono što trener uvijek želi od rezervista, odnosno direktan doprinos konačnom ishodu.

Real Sociedad – potvrda sistema i ideje

Ako je protiv Espanyola bilo jasno da Mourinho vjeruje sistemu 4-2-3-1, utakmica protiv Real Sociedada dodatno je potvrdila da se za sada ne želi udaljavati od te formacije. Real Madrid na domaćem terenu slavio je ubjedljiv trijumf rezultatom 4:1, a ono što je zanimljivo jeste da je Portugalac ponovo izveo potpuno isti početni sastav.

Courtois, Dumfries, Konate, Huijsen, Carreras, Valverde, Bernardo Silva, Guler, Bellingham, Vinicius i Mbappe tako su drugi put zaredom dobili povjerenje od prve minute. To može biti važan pokazatelj da Mourinho već ima formiranu ideju o početnoj postavi, barem u utakmicama u kojima želi da njegova ekipa preuzme kontrolu.

Za razliku od susreta protiv Espanyola, Los Blancosi ovaj put nisu morali imati izrazitu dominaciju u posjedu da bi potpuno kontrolisali utakmicu. Imali su 51% lopte, ali je razlika u učinku bila ogromna. Uputili su 20 udaraca prema golu Real Sociedada, čak 11 u okvir, dok je protivnik imao deset pokušaja i samo tri udarca koja su išla u okvir.

Još bolji pokazatelj Mourinhove napadačke ideje predstavlja broj velikih prilika. Njegov tim imao ih je pet, dok je protivnik stigao do samo jedne, te je čak 48 puta dodirnuo loptu u protivničkom kaznenom prostoru u odnosu na 15 takvih situacija kod protivnika. Nije, dakle, samo držao loptu u svom posjedu, već je mnogo češće uspijevao prenijeti igru tamo gdje može napraviti štetu ekipi koju sa klupe predvodi John Maisano.

Posebno je zanimljiva saradnja igrača iza Mbappea. Valverde je asistirao Francuzu za jedan pogodak, dok je Bellingham učestvovao kod njegovog drugog gola, a upravo je Englez asistirao i Viniciusu za njegov pogodak. To govori koliko Mourinho želi da njegovi vezni igrači i ofanzivci budu uključeni u završnicu umjesto da se igra svodi isključivo na individualni kvalitet njegovih fudbalera.

Bellingham se u toj postavci ponovo nametnuo kao posebno važan igrač. Osim što može igrati iza Mbappea i ulaziti iz drugog plana, protiv Real Sociedada direktno je učestvovao u dva gola. Njegova sposobnost da se pojavi u kaznenom prostoru, ali i da uputi posljednji pas prema saigračima daje Mourinhovom sistemu 4-2-3-1 dodatnu dimenziju.

Ipak, Portugalac je i ovaj put pokazao da ne želi utakmicu završavati sa istom postavom, pa je izvršio nekoliko izmjena. Marc Cucurella zamijenio je Alvara Carrerasa, Eduardo Camavinga ušao je umjesto Judea Bellinghama, Brahim Diaz umjesto Arde Gulera, Yan Diomande umjesto Viniciusa Juniora, dok je Espi dobio priliku umjesto Bernarda Silve.

Posebno je zanimljivo što je Espi ponovo dobio minute sa klupe. Nakon što je protiv Espanyola ušao umjesto Bellinghama i postigao gol kojim je potvrđena pobjeda njegovog tima, Mourinho mu je protiv Real Sociedada dao nešto drugačiju ulogu, ali je poruka ostala ista. On treba biti jedno od oružja sa klupe, jer je to upravo ono što se od njega i očekuje.

Pored Mbappea, Espi ne mora biti starter da bi bio važan. Naprotiv, njegova uloga može biti da uđe kada protivnička odbrana izgubi svježinu i iskoristi prostor koji se tada otvara. Dva nastupa zaredom u kojima dobija priliku sa klupe potvrđuju da ga Mourinho ne vidi kao prvu opciju u napadu, već kao rezervu koja može promijeniti utakmicu.

Još jedan detalj koji ide u prilog Mourinhovoj ideji jeste broj tačnih proigravanja. Madridska ekipa ih je imala četiri, dok je uspješnost dodavanja u zadnju trećinu iznosila 86%. Dakle, nije samo imala više ulazaka u opasne zone, već je loptu vrlo efikasno prenosila sa svoje polovine terena prema naprijed.

Malaga – promjena formacije, ista kontrola

U prva dva meča u kojima je Mourinho koristio isti sistem i istu početnu postavu, djelovalo je da formacija 4-2-3-1 nije samo eksperimentalna varijanta iz pripremnog perioda, već da Portugalac očigledno želi da njegov tim igra tako. Najveće pitanje nije ko će biti nositelji igre, već kako će rasporediti minute u izuzetno kvalitetnoj konkurenciji.

Međutim, protiv Malage napravio je nekoliko promjena u odnosu na prve dvije utakmice i prvi put se odlučio za sistem 4-4-2. Iako je napravio određene rotacije, ekipa nije izgubila kontrolu nad utakmicom. Naprotiv, od početka je nametnula ritam, stvarala veliki broj prilika i većinu svojih napada završavala u protivničkom kaznenom prostoru, a četiri postignuta pogotka dodatno potvrđuju da promjena sistema nije utjecala na napadačku moć ekipe.

Ono što posebno upada u oči jeste da nije dominirala samo kroz posjed lopte, već je iz toga pravila konkretnu prednost. Malaga je imala određeni broj pokušaja, ali su Kraljevi bili mnogo opasniji kada bi stigli pred protivnički gol. Konstantno su uspijevali dolaziti u završnu trećinu, ulaziti u kazneni prostor i stvarati velike prilike, dok je protivniku bilo mnogo teže napraviti nešto slično.

Mourinho, dakle, želi ekipu koja neće samo kontrolisati igru, već će nakon osvajanja posjeda brzo pretvarati kontrolu u pritisak i prilike. Posebno je zanimljivo što su Los Blancosi utakmicu završili bez većih problema u defanzivi, a istovremeno imali su dovoljno prostora i kvaliteta da susret riješe mnogo ranije.

Takav odnos govori da je ekipa, čak i nakon promjene sistema, izgledala dovoljno kompaktno i organizovano. S druge strane, Malaga je imala nekoliko pokušaja, ali samo je jedan završio u okviru gola. Portugalac je tokom utakmice nastavio koristiti i širinu koju ima na klupi. Ulascima Diomandea, Bernarda Silve i Gulera dodatno je osvježio ekipu, a posebno je važno spomenuti da može mijenjati igrače bez velikog pada u kvaliteti.

Upravo bi to tokom sezone moglo postati jedno od najvećih oružja ovog Reala, jer neće morati uvijek igrati sa istim sastavom, s obzirom na to da na klupi ima dovoljno kvaliteta da promjenom jednog ili više igrača promijeni i tok utakmice. Zbog toga pobjeda protiv Malage od 4:0 nije važna samo zbog rezultata. Pokazala je da Mourinho već sada ima prostor za promjene, kako u formaciji, tako i u izboru igrača, a da tom prilikom njegova ekipa ne gubi osnovnu ideju, odnosno kontrolu utakmice, pritisak prema protivničkom golu i konkretnost u završnici. 

Betis – kada dominacija ne donese rezultat

Utakmica protiv Betisa bila je prvi veliki test za Real Madrid, a gostovanje u Sevilli pokazalo je kako Mourinhova ekipa izgleda kada, uprkos dobroj igri i kontroli, rezultat ne ide u njenu korist. Betis se pokazao kao posebno neugodan protivnik za Kraljeve, koji na njegovom stadionu nisu slavili još od 28. augusta 2021. godine, kada su do pobjede 1:0 stigli golom Carvajala nakon asistencije Benzeme. Nakon toga uslijedilo je pet utakmica u kojima Los Blancosi nisu uspijevali doći do pobjede, pa su zabilježili dva poraza i tri remija.

Mourinho je za ovo gostovanje napravio određene promjene i odustao od sistema 4-2-3-1, koji je koristio protiv Espanyola i Real Sociedada. Kao i protiv Malage, odlučio se za 4-4-2, što pokazuje da Portugalac još uvijek traži najbolju strukturu za različite protivnike i okolnosti.
U početnoj postavi bilo je nekoliko promjena, a susret protiv Betisa pokazao je da promjena sistema sama po sebi nije značila da će ekipa biti manje opasna. 

Naprotiv, statistički gledano, Kraljevi su imali veliki broj prilika. Imali su 20 šuteva, osam udaraca u okvir gola i sedam velikih šansi. Još je impresivniji podatak da su 16 puta šutirali unutar šesnaesterca i čak 51 put dotakli loptu u protivničkom kaznenom prostoru, ali je izostala realizacija.

Dakle, problem Mourinhove ekipe protiv Betisa nije bio u tome što nije stvarala prilike, već upravo suprotno. Stvarala ih je dovoljno da utakmicu riješi u svoju korist. Tri puta je pogađala okvir gola, a prilike su se nizale i u situacijama u kojima su igrači mogli bolje reagovati u završnici.

Posebno bolan detalj za Los Blancose bio je promašeni jedanaesterac, koji nije uspio realizovati Kylian Mbappe u 94. minuti. Na kraju je stigla kazna, jer je Betisu jedan gol bio dovoljan za pobjedu od 1:0. Mourinhovoj ekipi tako ostaje osjećaj da je izgubila utakmicu koju je prema prikazanoj igri trebala dobiti.

To je ujedno i najveća lekcija ovog susreta. U prethodnim utakmicama Los Blancosi su kvalitetnu igru uspijevali naplatiti, dok im je protiv Betisa upravo završnica predstavljala najveći problem. Imali su dovoljno prilika da riješe utakmicu u svoju korist, ali ovaj puta nisu iskoristili sve one šanse koje su stvorili.

Zanimljivo je i to da je Espi, koji je protiv Espanyola ušao sa klupe i postigao pogodak, ponovo bio rezerva i u finišu susreta uspio je zatresti mrežu protiv Betisa. No, taj pogodak mu je poništen. To pokazuje koliko Mourinho pokušava pronaći dodatno rješenje u napadu, posebno u situacijama kada Mbappe i Vinicius ne uspiju napraviti razliku.

Poraz protiv Betisa zbog toga ne treba posmatrati samo kroz konačnih 1:0. Real je imao 52% posjeda, 20 šuteva, sedam velikih prilika i čak 51 dodir u protivničkom kaznenom prostoru. Statistika sugeriše da je Mourinhov plan u velikoj mjeri funkcionisao, ali je utakmica istovremeno pokazala njegovu najveću brigu, odnosno šta uraditi kada ekipa dominira u gotovo svim segmentima, a lopta jednostavno neće u gol.

Upravo će sposobnost da ovakve utakmice pretvori u pobjede biti jedan od najvećih testova za Mourinha. Velike ekipe ne mogu sebi dozvoliti da ne iskoriste sedam velikih prilika, tri puta pogode okvir gola i promaše jedanaesterac, a protiv Betisa su Kraljevi platili cijenu neefikasnosti.

Ko do sada ima zagarantovano mjesto kod Mourinha?

Iz ove četiri utakmice na startu sezone može se zaključiti da zagarantovana mjesta u početnoj postavi, barem kako sada stvari stoje, imaju Courtois, Huijsen, Valverde i Bellingham, Vinicius i Mbappe.

No, kako sezona bude odmicala, Mourinho će morati mijenjati igrače u početnoj postavi, jer na raspolaganju ima veliki broj kvalitetnih fudbalera. Veliki izazov za njega bit će kako pravilno rasporediti minutažu. Nije problem samo pronaći najbolju postavu, već i pronaći način da što veći broj igrača ostane uključen i da svako od njih ima svoju ulogu.

Posebno će biti zanimljivo kako će koristiti Mbappea, Viniciusa, Bellinghama, Gulera i Bernarda Silvu. Svaki od njih ima kvalitet da bude jedan od najvažnijih igrača ekipe, ali Mourinho mora pronaći način da njihove individualne karakteristike uklopi u zajedničku ideju.

Tu se zapravo nalazi i jedan od najvećih izazova njegovog drugog mandata. Nije mu problem napraviti dobar tim, već sastaviti ekipu od toliko velikih individualaca, a da niko ne bude nezadovoljan svojom ulogom.

Klupa kao veliko oružje

Svoje mjesto u ovoj priči, odnosno analizi Mourinhovog Reala, imaju i igrači koji će priliku čekati sa klupe, a sasvim sigurno mogu dati doprinos ekipi. Jedan od njih je Espi, koji bi mogao ulaziti u igru kada Mourinho bude želio dodatnu energiju i konkretnost u napadu.

To se već vidjelo u prvim utakmicama, jer Portugalac klupu ne koristi samo za odmor prvotimaca, već i kako bi tokom utakmice napravio potrebne promjene. Diomande, Bernardo Silva i Brahim Diaz samo su neki od fudbalera koji mogu dobiti priliku i svojim ulaskom utjecati na igru ili konačan rezultat.

Veliki broj utakmica koje Real Madrid očekuje tokom sezone dodatno će pokazati koliko će širina klupe biti važna. Mourinho neće uvijek moći računati na istih jedanaest igrača, pa će biti važno kako bude raspoređivao minutažu i koristio fudbalere koji čekaju svoju priliku.

Povratak povrijeđenih dodatno će zakomplikovati izbor prve postave

Konkurenciju u ekipi u narednom periodu dodatno će zaoštriti i povratak igrača koji su trenutno van stroja zbog povreda. Eder Militao, Ferland Mendy i Rodrygo još uvijek se oporavljaju, dok su se Raul Asensio, Thiago Pitarch i Aurelien Tchouameni već vratili laganim treninzima.

Njihov povratak znači da će Mourinho imati još veći izbor igrača, ali i svojevrsne ''slatke muke“ kada bude sastavljao ekipu i početnu postavu. Upravo će tada do izražaja doći njegova sposobnost da održi konkurenciju u ekipi, a da istovremeno zadrži jasnu hijerarhiju.

Kakvu je ekipu Mourinho želio u ljetnom prelaznom roku?

Mourinho je tokom slaganja ekipe u ljetnom prelaznom roku imao jasnu ideju o profilu igrača koje želi dovesti. Među njegovim željama bili su, između ostalog, Enzo Fernandez, Ruben Dias, Mateus Fernandes i Rodri, ali niti jedan od ovih igrača na kraju nije stigao u redove kraljevskog kluba.

Istovremeno, stadion Bernabeu su, između ostalog, napustili Dani Ceballos, Fran Garcia i Gonzalo Garcia. No, lista želja i odlasci ponovo su otkrili kakvu je ekipu Mourinho želio izgraditi. Nije mu bio cilj samo okupiti što veći broj igrača, već napraviti balans između potencijala, iskustva, karaktera i kvaliteta.

Njegova ideja bila je da Kraljevi odmah budu spremni za borbu za najveće trofeje, ali i da istovremeno dobije ekipu koja može trajati nekoliko godina. To je ujedno i jedna od najvećih razlika u odnosu na ekipu iz prethodnih sezona.

Mourinho želi Real koji neće zavisiti od individualaca

Kraljevi su se do sada često oslanjali na individualni kvalitet svojih najvećih zvijezda i njihovu sposobnost da u ključnim trenucima riješe utakmicu. No, portugalski stručnjak sada želi nešto drugo, odnosno uspostaviti sistem u kojem će odgovornost biti raspoređena na cijelu ekipu, a zvijezde će svojim kvalitetom podizati nivo tog sistema.

Zbog toga se kod Mourinha trening, disciplina, presing i taktika ne mogu posmatrati kao odvojene stvari. Pravila koja postavlja izvan terena trebala bi se prenijeti i na teren. Od igrača se očekuje da budu disciplinovani, da poštuju strukturu ekipe i da tačno znaju šta se od njih traži u svakom trenutku.

Mourinho, dakle, ne želi ekipu u kojoj će individualci čekati trenutak inspiracije. Želi tim koji će imati jasnu strukturu, intenzitet i automatizme, a individualni kvalitet igrača poput Mbappea, Viniciusa, Bellinghama i ostalih treba biti ono što će taj sistem učiniti još opasnijim.

Upravo će zbog toga najveći test za njega biti da uvjeri najveće zvijezde da prihvate takav način rada. Ako u tome uspije, Los Blancosi bi mogli dobiti nešto što im je posljednjih godina često nedostajalo, odnosno jasnu taktičku ideju koja neće zavisiti isključivo od toga hoće li jedna od njihovih zvijezda imati svoj dan.

Može li ovo biti pravi Real?

Prve četiri ligaške utakmice već su pokazale određene naznake onoga što Mourinho želi. Los Blancosi su mijenjali formaciju, rotirali igrače, koristili širinu klupe i u većini utakmica imali jasnu kontrolu igre. No, poraz od Betisa pokazao je i drugu stranu priče, odnosno da dominacija u statističkim pokazateljima na kraju ne donosi automatski pobjedu.

Upravo zbog toga bit će zanimljivo pratiti kako će se ekipa ponašati protiv kvalitetnijih protivnika i u utakmicama koje će nositi mnogo veći pritisak. Tada će se najbolje vidjeti koliko je Mourinho uspio promijeniti mentalitet ekipe i koliko će njegovi zahtjevi funkcionisati kada sa druge strane budu stajali timovi sposobni kazniti svaki propust.

Real Madrid je i dalje ekipa prepuna zvijezda, ali Mourinho očigledno želi da bude mnogo više od toga. Želi tim u kojem će se igrači podrediti zajedničkoj ideji, u kojem će presing biti kolektivan, disciplina jednako važiti za sve i u kojem će klupa imati gotovo jednaku važnost kao i početnih jedanaest.

Mourinho nije vraćen na Bernabeu da bi mu to bio prelazni period u karijeri. Vraćen je sa jasnim ciljem, odnosno da Kraljeve ponovo učini ekipom koje će se protivnici plašiti. Do tog cilja još je dug put, ali prve utakmice pokazuju da barem zna u kojem smjeru želi ići.

Njegov najveći izazov bit će zadržati autoritet i kontrolu nad svlačionicom prepunom zvijezda. Upravo će od toga u velikoj mjeri zavisiti koliko će uspjeti sprovesti svoju filozofiju i vratiti Real Madrid na vrh. Da li će mu takav pristup donijeti ono što želi, pokazat će rezultati na terenu.