Oprostio se jedan od golmana koji je obilježio posljednjih 20 godina

Legendarni meksički golman Francisco Guillermo Ochoa oprostio se od fudbala nakon okončanja Svjetskog prvenstva u SAD, Kanadi i Meksiku.

Ochoa je karijeru započeo još 2003. godine, a branio je za Tigrillos, meksičku Americu, San Luis, Ajaccio, Malagu, Granadu, Standard Liege, Salernitanu, AVIS i Aris Limassol.

Nije to bila Bog zna kako spektakularna karijera na klupskom nivou, ali zato je jedna od najvećih meksičkih legendi, jer je za reprezentaciju odigrao 153 utakmice i nastupio je na četiri Svjetska prvenstva, iako je bio imenovan u sastav čak šest puta.

Zbog svojih bravura na Mundijalima, postao je poznat i popularan širom svijeta, pa je stoga i vijest o njegovom oproštaju postala jako značajna. Ochoa je objavio vrlo emotivnu poruku tim povodom.

"Nikada nisam zamišljao koliko daleko me san može odvesti. Danas se samo s ponosom mogu osvrnuti i reći: HVALA. Hvala mojoj porodici. Hvala mojim saigračima. Hvala svakom navijaču koji je bio uz mene na svakom koraku. Sa sobom nosim ljubav miliona ljudi i mir koji dolazi zbog toga što sam sve dao za Meksiko. Ono što smo doživjeli je nešto što nam niko ne može oduzeti. Od srca, puno vam hvala. Dao sam sve od sebe, ostavio sam sve na terenu... Sve za svoje klubove i svoju reprezentaciju. I danas predajem rukavice. Fudbal me izabrao da branim gol, grb na dresu, snove cijele nacije, ali prije toga, moja porodica se brinula o meni, bili su moj prvi tim. Biti golman znači znati da možeš provesti 90 minuta čekajući jer možda postoji samo jedan trenutak kada sve zavisi od tebe.

I kada taj trenutak dođe, ne možete oklijevati. Moje rukavice nikada nisu bile samo rukavice, one su bile obećanje da ću odgovoriti kada sam bio najpotrebniji, u svakom penalu, u svakom susretu jedan na jedan u posljednjem trenutku i kada su milioni navijača zadržali dah.

Svaki put kada bih obukao meksički dres, u rukama sam držao san miliona Meksikanaca... Ne cijenim svoju karijeru bez reprezentacije jer sam tek tamo shvatio pravu veličinu ove odgovornosti i možda je upravo zbog toga sudbina htjela da sve završi tamo gdje je i počelo: na stadionu Azteca.

Isto ovo mjesto koje mi je otvorilo vrata sada mi pomaže da ih zatvorim sa zahvalnošću. Došlo je vrijeme da skinem ove rukavice i, po prvi put, ostavim ih u drugim rukama. Ko god dođe poslije, mogu reći samo jedno: Vjerujte. Cilj ne zahtijeva savršenstvo, on zahtijeva ponos", poručio je legendarni golman.