Muanis Duvnjak: Futsal se sveo na mnogo trke, a igra jedan na jedan pravi razliku

Najpopularniji dvoranski sport u zemlji, najkompetitivnije ligaško takmičenje u državi, jedna od pet najjačih liga u Evropi i jedan od najboljih klubova u tom prvenstvu.

U takvu sredinu stigao je bosanskohercegovački futsaler Muanis Duvnjak.

Veliko imeMuanis Duvnjak karijeru nastavlja u Hrvatskoj, ozvaničen njegov potpis

Futsal i u Bosni i Hercegovini doživljava ekspanziju, ali sama liga teško se može porediti sa hrvatskom. Hrvatska malonogometna liga odavno je kod susjeda nadmašila popularnost košarke, prvenstvo je iz godine u godinu neizvjesno i značajan broj klubova s pravom konkuriše za trofeje, a ako koristimo rječnik starijeg brata fudbala, onda bismo HMNL svrstali u “Ligu petice”.

MNK Novo Vrijeme iz Makarske u takvim okolnostima kotira odlično. U svoj prelijepi morski grad donijeli su četiri titule prvaka, od čega posljednju u sezoni 2024/25. Protekle sezone su stigli do polufinala HMNL-a. Najveći evropski uspjeh im je plasman u Elitnu rundu UEFA Lige prvaka u futsalu; tada su namučili špansku Palmu, koja se kasnije okitila naslovom najbolje ekipe na Starom kontinentu.

A od ovog ljeta, njihov član postao je i Muanis Duvnjak.

- Sigurno da je hrvatska liga jedan level iznad. Rezultat hrvatske reprezentacije na Evropskom prvenstvu potvrđuje tu činjenicu. Početkom ovog ljeta već sam imao par ponuda iz inostranstva i Bosne i Hercegovine, ali poziv kluba kao što je Novo Vrijeme, te kvalitet i nivo lige su mi bili najzanimljiviji, pa sam se zbog toga i odlučio na ovaj potez. Futsal je dio moje svakodnevnice i dosta sam pratio hrvatsku ligu, pa tako i Novo Vrijeme i mislim da sam dosta upućen u samu ligu, njene prednosti i kvalitet, kako klubova tako i igrača ponaosob, govori nam Duvnjak na početku razgovora.

- Već sam spomenuo da je hrvatska liga level iznad i smatram da trenutno spada u jednu od najboljih evropskih liga u svim segmentima. Kada sam bio mali i pratio futsal turnire u regiji i okruženju, želja mi je od tada da zaigram za neke velike evropske klubove poput Barcelone ili Inter Movistara. Međutim, odlazak u HMNL i Novo Vrijeme svakako predstavlja iskorak u karijeri, priča sjajni bh. futsaler za Oslobodjenje.ba.

Premijer futsal liga naše zemlje posjeduje kvalitet, kao i mnogo veći potencijal, ali je hrvatsko prvenstvo definitivno iznad; kvalitetnija liga, bolje suđenje, naprednija infrastruktura, profesionalniji pristup treniranju...

- Moram priznati da sam se sezonu-dvije unazad mnogo trošio na stvari kao što su suđenje, neprofesionalan pristup pojedinih saigrača treningu i trenažnom procesu i mnogo drugih stvari, a to niti je moj posao niti mogu da utječem na to, a negdje pored znam da te stvari odlučuju o rezultatu, kako mene, tako i moje ekipe. To i jeste jedan od glavnih razloga zašto je HMNL već sada daleko iznad od ostalih liga u regiji i okruženju, iskreno ističe novi član Novog Vremena.

Vratimo se, ipak, na početke Duvnjakove fudbalske karijere. Oni su vezani za NK Novi Travnik i Travnik, no jedan je od onih koji su prilično rano prešli na futsal, što baš i nije uobičajeno za ove prostore. 

- Kao i svi, počeo sam svoje fudbalske korake u rodnom gradu Novom Travniku. Na poziv par mojih prijatelja i tadašnjeg trenera juniorske selekcije, prelazim u NK Travnik. Tu sam nastupao u elitnoj omladinskoj ligi Bosne i Hercegovine i dok su moji drugovi sanjali o nekim velikim fudbalskim klubovima, ja sam već tada sanjao da postanem profesionalni futsaler, da živim od futsala i da zaigram za neke velike evropske futsal klubove. Moram priznati da me je ljubav prema futsalu i turnirima tjerala da odsustvujem i ponekad pobjegnem sa treninga kako bih mogao igrati turnir (smijeh, op. a.). Samim tim, već sam ispunio dio svojih dječačkih snova, a nadam se da ću, uz Božiju pomoć i predan rad, ostvariti i drugi dio. Nakon toga, uslijedio je odlazak na studije u Sarajevo i početak moje futsal karijere sa tada ekipom FC Centar, a danas GFC Sarajevo, prisjeća se Duvnjak.

GFC Sarajevo je nezaobilazna tema u njegovoj karijeri. Kako je stigao tamo i kako, nakon svega, gleda na godine provedene u ovom sarajevskom klubu?

- Kada sam bio kadet i junior, futsal u našem kantonu, a i općenito u Bosni, nije bio toliko rasprostranjen i popularan kao danas. Nisam imao gdje trenirati, pa je samo nastupanje i dokazivanje na turnirima bila velika privilegija za mene. Zahvaljujući mom prijatelju i komšiji Senidu Hodžiću, počinjem nastupati na turnirima sa već tada jednom od najboljih turnirskih ekipa na našim prostorima, koju su činili sadašnji igrači MNK Sloga Gornji Vakuf-Uskoplje. Nakon toga, odlazim na studije u Sarajevo i postajem član tadašnjeg Centra, a sadašnjeg GFC Sarajevo, koji je tada, uz Mostar Stari grad, bio sinonim za futsal u našoj državi. Tu počinje moja futsal priča. Godine koje sam proveo tamo su postale dio mene, dio moje porodice i dio mog futsal identiteta. Otišao sam tamo još kao dijete, a vraćam se kao čovjek koji će, ma gdje god bio, Sarajevo smatrati svojim drugim domom.

Sa GFC-om je prošao svašta. Dolazio je do finala Premijer lige i finala Kupa, na kraju nije bio među onima koji su podigli pehar u Cazinu, no doživio je i borbu za opstanak. Uz sve to, bilo je i mnogo ponuda za odlazak, ali ne žali što nije prihvatio niti jednu od njih...

- Dobro ste rekli, sa GFC-om sam prošao gotovo sve, kako dobro tako i loše. Kroz sve ove godine, klub je ulagao u mene i mlade i sa vrlo malim budžetom i kompletnim domaćim igračkim kadrom, držao korak sa ekipama kao što su Mostar, Salines, Radnik, Hercegovina i sada Bubamara. Igrali smo finala kupa i lige, ali nikada nismo osvojili i, evo, nakon ispadanja iz lige, trofej Kupa je negdje rezultat rada svih ovih godina. Na kraju, nije bitno jesam li ja bio dio momčadi koja je podigla pehar, GFC Sarajevo je dio mene i samim tim osjećam i ponosan sam na uspjeh tog kluba kao na svoj lični. Bilo je mnogo ponuda, pogotovo zadnjih godinu-dvije, ali Sarajevo kao grad i klub su meni dali mnogo toga. Stekao sam mnogo prijateljstava, izgradio svoje futsal ime, bio vezan sa mnogo stvari, kako futsalom, tako i van njega - i ono najvažnije - bio sam sretan u gradu koji ja i moja porodica sada zovemo svojom drugom kućom. Ponekad te stvari ne mogu kupiti ni futsal, niti novci, niti pehari...

Iznenađujuće, usred prošle sezone napustio je sarajevski klub. Začudilo je to mnoge ljubitelje futsala u našoj zemlji, Duvnjak je bio najbolji strijelac tima, nosio je i kapitensku traku. Šta se desilo?

- Upravo sam spomenuo da je Sarajevo postalo moja druga kuća i mnogo mi je bilo teško rastaviti se i otići. Ko me poznaje privatno, zna da sam osoba koja drži do svoje riječi i da je moja riječ veći garant od bilo kojeg ugovora ili potpisa. Kako god je GFC dao meni dosta toga, dao sam i ja GFC-u isto toliko, ali onda kada neko ne cijeni Vašu riječ i sve ono što ste učinili, onda je vrijeme da se ide bez obzira koliko taj odlazak bio težak i bolan, kazao nam je ovaj bh. futsaler.

Uslijedio je odlazak u KMF Novi Pazar, gdje se zadržao do kraja sezone.

- Odlazak u Novi Pazar je bio neplaniran i iznenadan, ali se ispostavio kao pun pogodak. Spomenuo sam za Sportak da je Novi Pazar impresivno mjesto i da samo nosim pozitivne utiske. Klub je bio u finansijski nezavidnoj poziciji i po prvi put se borio za opstanak, a ne za titulu. Hvala Bogu, uspjeli smo obezbijediti opstanak, igrati play-off za prvaka i čak Final four kupa. Ljudi tamo su impresivni i iskreno se nadam da će nam se putevi i ciljevi ponovo sresti. Što se lige tiče, taktički su ekipe mnogo bolje nego kod nas, dok je po meni individualno kvalitet mnogo slabiji. Kada se sve to izniveliše, lige su po meni podjednake. Kvalitet postoji kako u Bosni tako i u Srbiji, ali ono što fali je marketing, medijska podrška kao i podrška saveza, privatnih i pravnih lica kako bi futsal skočio na višu razinu kao što je to slučaj u Hrvatskoj.

Duvnjaka često titulišemo reprezentativcem BiH – godinama je redovno dobijao pozive među futsal Zmajeve, jasno je da svojim kvalitetom to i zaslužuje - ali njegovog imena nije bilo na posljednjim spiskovima. Nije Muanis želio govoriti o tome, ali je istakao da će, kada god bude mogao, rado predstavljati svoju zemlju i odazvati se pozivu selektora.

- Predstavljanje moje domovine na terenu je za mene velika čast i privilegija. Ne bih se osvrtao na to da li zaslužujem da budem tu i ono što je bilo prije, to neka sude drugi koji trebaju da sude i vode računa o tome. Kada god budem u mogućnosti i kada me zdravlje posluži, rado ću predstavljati svoju zemlju ukoliko dobijem ukazano povjerenje selektora i ljudi koji vode futsal reprezentaciju Bosne i Hercegovine, poručio je Duvnjak za Oslobodjenje.ba.

Njegovi ulasci u sredinu sa desne strane, a potom prebačaj na lijevu nogu i šut postali su – čini se – nešto što protivnici znaju da će uraditi, ali nemaju načina da zaustave. Je li mu to najdraži potez u futsalu ili ima nešto u čemu još više uživa?

- Ono po čemu sam prepoznatljiv i na čemu baziram svoju igru je igra jedan na jedan. Uživam u analiziranju tog segmenta igre i dosta pažnje posvećujem tome zato što se moderni futsal sveo na mnogo trke, a ono što pravi razliku na terenu i pobjeđuje utakmice je igra jedan na jedan. Uživam gledajući igrače kao što su Dyego Zuffo, Ricardinho, Robinho, pa mi je to iskreno najdraži dio futsala, u kojem stvarno uživam gledajući, igrajući i trenirajući.

Sezona je turnira, a u čemu Duvnjak više uživa – klupskoj sezoni ili turnirima?

- Turniri i liga nose posebnu draž i uživam i u jednom i drugom, ali prije bih izabrao ligu. Mnogo je organizovanije, parket je mnogo brži, a ekipe su uigranije i taktički bolje, odgovorio je Duvnjak za kraj razgovora.